četvrtak, 12.02.2009.
David Icke
David Icke rođen je 1952. u siromašnoj radničkoj obitelji u engleskom gradu Leicesteru. Od malih je nogu želio postati profesionalni nogometaš, i želja mu se ostvarila. Međutim, čim je zaigrao u engleskoj ligi, počeli su zdravstveni problemi. David je pet godina trenirao usprkos strašnim bolovima uzrokovanim reumatoidnim artritisom. Kasnije će reći da su to bile godine u kojima se čeličio njegov karakter i testirala njegova upornost. Na kraju je ipak bio prisiljen odustati i odlučio je postati najavljivač na BBC-ju. Uspio je i u tome, premda uz velike poteškoće, budući da je zbog nogometa rano odustao od školovanja.
Nakon nekog vremena, David se zainteresirao za ekologiju, i postao je nacionalni glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Krajem osamdesetih, sve više razočaran politikom i televizijom, okreće se pisanju knjiga. Istovremeno počinje doživljavati mistička iskustva. Kao posljedica jednog, u Davidovoj se svijesti srušila brana, i on je započeo svoju misiju oslobađanja svijeta od vlasti gmazova širenjem istine i poticanjem duhovne preobrazbe čovječanstva.
Koja su vaša polazišta u knjizi “Najveća tajna”?
ICKE: Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina započeo sam određena istraživanja u želji da shvatim što se zaista događa u svijetu, za razliku od onog što nam kažu da se događa. Obišao sam više od 40 zemalja, upoznao tisuće ljudi, i saznavao
od njih informacije do kojih su došli vlastitim iskustvom ili na neki drugi način. Ono do čega sam došao i što se pojavljuje ne samo u mojim knjigama nego i u knjigama mnogih drugih autora, jest da postoji mreža srodstvom povezanih obitelji koje održavaju svoje srodničke veze od pradavnih vremena, i koja je preko Babilona i Rima došla u sjevernu Europu odakle se, osobito kroz britanski imperij, ali i francuski i druge europske imperije, proširila po cijelom svijetu - na američki kontinent, do Australije,
Afrike i tako dalje. Bivše kolonijalne zemlje stekle su u međuvremenu navodnu “nezavisnost”, no sve što se u stvari dogodilo jest da je na mjesto jedne vrste diktature došla druga. Na mjesto diktature koju možete vidjeti i dodirnuti - kao što su komunizam, fašizam, kolonijalna vlast - i koja ima ograničen vijek trajanja upravo zbog toga što su je ljudi svjesni, uglavnom svi znaju u čijim je rukama kontrola, došla je druga. A najuspješnija diktatura je ona koju ne možete ni vidjeti ni dodirnuti.
Mislite da ste slobodni, da živite u slobodnom društvu, a zapravo je sve što odlučujete i za što se opredjeljujete pod nečijom kontrolom. Kad su bivše kolonijalne sile dale navodnu nezavisnost svojim kolonijama - a to se odnosi i na Ameriku - ostavile su za sobom određene krvne linije, određeno tajno društvo i mrežu koja manipulira društvom i dovodi na vlast određene pojedince. Tako je kontrola nastavljena, samo što je danas još moćnija – jer ako sjedite u zatvoru u kojem ne vidite rešetke na prozoru, nećete ni pokušavati izaći iz tog zatvora. Upravo o tome je ovdje riječ: o diktaturi nevidljive ruke, o nevidljivoj manipulaciji. I upravo iz tog razloga postoji takav interes za moje knjige i autore poput
mene - ta nevidljiva ruka, osobito nakon 11. rujna, sve je manje skrivena i sve vidljivija. Kao što sam napisao u knjizi Najveća tajna ali i u drugim, ranije objavljenim knjigama, mi idemo prema jednom orvelovskom društvu totalne kontrole, totalne diktature koja uključuje i mikročipiranje ljudi i još mnogo toga. Kad sam počeo o tome govoriti, ljudima je to bilo smiješno; danas se malo tko tome smije, pogotovo ne oni koji su otkrili da se te stvari svakodnevno događaju u stvarnosti.
Što ste o krvnom nasljedstvu nezemaljskog podrijetla otkrili kroz
istraživanje povijesti i mitova?
ICKE: U početku me u istraživanjima zanimalo kako danas funkcionira kontrola svijeta. To je vrlo jednostavna struktura - mora biti jednostavna jer inače ne bi funkcionirala, raspala bi se - koja omogućuje da mali broj ljudi diktira velikom broju ljudi na vrlo jednostavan način o kojem govorim u knjizi. Posve je jasno da ta struktura nije mogla nastati u pet godina, pa ni u pedeset godina. Moje pitanje je, dakle, bilo kada je sve to počelo. Počeo sam istraživati prošlost, tražeći korijene tog povijesnog procesa
centraliziranja kontrole.
Pritom sam bio svjestan činjenice da su iz nekog razloga - koji ja tada još nisam razumio - ove krvnim srodstvom ukrižane obitelji koje sebe nazivaju Illuminati, prosvijećeni, jer znaju stvari koje ostalima nisu dostupne, opsjednute genetikom i krvnim nasljedstvom. To se vidi u međusobnim ženidbama članova kraljevskih i aristokratskih obitelji - ali isto tako i ženidbama unutar kruga ekonomski najmoćnijih obitelji, na primjer na Istočnoj obali Amerike ili, na primjer, kod američkih predsjednika - ako pogledate krvne linije američkih predsjednika, praktički je riječ o dinastiji, poput onih u Europi. Krenuo sam istraživati znajući za tu njihovu opsesiju genetikom i krvnim linijama. Otišao sam daleko u prošlost, nekoliko tisuća godina prije naše ere, u doba Babilona i Sumera koji su geografski bili na području koje danas zovemo Irakom - a ta je zemlja za prosvijećene prava opsesija, i nije čudno da je i danas u središtu pažnje.
Dakle, i u toj davnoj povijesti nailazio sam neprekidno na istu temu, ne samo na tom području nego u cijelom svijetu: radi se o križanju ljudske vrste i jedne ne-ljudske vrste, čiji je rezultat hibridna krv. I Knjiga postanka govori o sinovima božjim - u izvornom prijevodu to su bili sinovi bogova - koji se množe s kćerima čovjekovim, stvarajući tako hibridnu krv. Biblija je, naravno, samo niz drevnih spisa kakvi se mogu naći i izvan biblijskog korpusa, te se ova tema može naći posvuda u Starom svijetu. Nakon što je objavljena knjiga Najveća tajna, otputovao sam u Afriku, gdje sam održao niz predavanja. Javio mi se jedan čovjek koji uživa velik ugled u južnoj Africi: pripadnik je plemena Zulu, šaman i službeni pripovjedač povijesti plemena Zulu. Zove se Credo Mutwa. Na predavanju sam govorio o knjizi, križanju krvi i krvnoj liniji koja se provlači kroz povijest: on mi se javio i pitao me kako to znam. Odgovorio sam da je to plod mojih istraživanja u mnogim zemljama i razgovora s mnogim ljudima o njihovim iskustvima i spoznajama. Na to je rekao da je on to doznao prije nekoliko desetaka godina, kad je uveden u vrhunska šamanistička znanja.
Objasnio mi je da su kolonijalne sile kada su stigle u Afriku - Nizozemci i Britanci, a posebno Britanci - željele uništiti znanja koja su starosjedioci prenosili s naraštaja na naraštaj. Primorali su šamane da im kažu sve što znaju i onda ih ubili, jer nisu htjeli da se ta znanja dalje prenose, jer su željeli nametnuti svoju verziju povijesti iz koje će ta znanja biti isključena. Rekao mi je da mu je prije nekoliko desetaka godina rečeno - u tim tajnim južnoafričkim grupama koje su takva znanja prenosile malobrojnim izabranima, kako bi se ona sačuvala – isto ono što sam i ja doznao iz drugih izvora, razgovarajući s ljudima u drugim dijelovima svijeta. Sličnost je nevjerojatna i neosporna za onog tko želi znati istinu, a ne podržavati postojeća uvjerenja. Naime, međusobnim križanjima nastala je krvna linija koja se proteže kroz cijelu povijest, i tu liniju, te gene i tu DNA oni nastoje očuvati
čistom i bez stranih utjecaja, opsesivno pazeći da se žene isključivo među sobom. I kao što kaže Credo Mutwa, ta opsesija međusobnim ženidbama, kako bi se očuvala krvna linija, prisutna je u crnoj Africi jednako kao i bilo gdje drugdje u svijetu. A za tu vrstu živih bića o kojima je riječ, a koji nisu ljudi, rekao je da se u njihovoj kulturi zovu čitahuri, što u prijevodu znači “zmijska djeca” ili “djeca pitona”. Opet, dakle, motiv živih bića koja nisu ljudi nego neka vrst gmazova. Kineski carevi polažu pravo na prijestolje kao potomci zmijskih božanstava - dakle, opet isti motiv, simbol zmije. Isto se može naći i u Bibliji, ali i u mnogim drugim spisima. Ako to povežem s onim što su mi pričali neki
suvremenici, ljudi koji iznutra poznaju tu mrežu prosvijećenih, dolazim to istog zaključka: da su illuminati, prosvijećeni koji manipuliraju svojom krvnom linijom i djelujući kroz tajna društva zauzimaju pozicije moći, u stvari ta hibridna vrsta ljudi -gmazova. I kad sve to povežete u jednu sliku, jasno vam je odakle ta opsesija istom krvi, istom DNK. Vratimo li se nekoliko tisuća godina unazad, nailazimo na motiv božanskog prava na vlast. Vladari su govorili da je izvor njihova prava da vladaju… - što? Njihova
genetika, njihovo božje pravo na vlast. Ako to istražujete malo dublje, vidjet ćete da to “božje” o kojem su oni govorili nema mnogo veze s onim što ljudi obično doživljavaju kao “božje”, nego s međusobnim srodništvom kroz koje je nastala ova hibridna krvna
linija.
Samo sat i pol vožnje od mjesta gdje sjedim u ovom trenutku, londonski je City u kojem stoluje naš šef države, kraljica Elizabeta II. Dakle, još i danas, 2006. godine, netko je šef države samo zato što ima određenu DNK. Veze se nastavljaju, i službeno, ali i manje službeno, unutar bankarskih obitelji, obitelji koje u rukama drže naftni kartel, velike farmaceutske tvrtke, i tako dalje. Sve je to ista mreža obitelji koja općenito kontrolira cijeli naš suvremeni svijet. Riječ je o istoj krvnoj liniji, samo što ona može
biti posve manifestna ili manje vidljiva - na primjer, u svijetu poslovnih moćnika u tamnim odijelima.
FREKVENCIJSKA POLJA STVARNOSTI
Da li ti gmazovi ponekad zaista izgledaju kao gmazovi ili uvijek imaju oblik ljudskog bića?
ICKE: Ja pišem ono što mi ljudi kažu i ono do čega sam na razne načine sâm došao, ali i iz raznih izvora. Dugo sam bio novinar, i još sam uvijek novinar, samo što danas nemam urednika koji će mi reći što smijem, a što ne smijem reći ili napisati. U svojim knjigama – pa tako i u Najvećoj tajni - pišem ono što sam čuo od ljudi i do čega sam sâm došao proučavajući druge izvore, povijesne i suvremene, a u svima njima pojavljuje se motiv o
kojem su govorili stari i o kojem ljudi govore i danas kada mi prepričavaju svoja osobna iskustva; isti fenomen koji je bio poznat u cijelom Starom svijetu – fenomen promjene obličja. O njemu govore i suvremenici, jer to nije mit, nego zbiljska pojava.
Neobično velik broj ljudi iz cijelog svijeta i iz zaista različitih društvenih slojeva – bankovni službenici, ljudi svake profesije koja vam može pasti na pamet - pričali su mi da su to vidjeli: biće koje najprije izgleda kao čovjek, zatim poprimi oblik gmaza i zatim
se opet vrati u ljudski oblik. I kada pratite stare priče o takvim viđenjima na primjer iz Azije, i kada razgovarate na primjer s Kreidarom Mutwom iz južne Afrike - općenito u svim tim starim pričama pojavljuje se isti taj motiv o kojem govore i suvremenici.
Razlog zbog kojeg je sve ovo još uvijek tajna jest činjenica koje sam i sam postao svjestan u svojim istraživanjima: da biste povezali sve ovo u jednu sliku morate istražiti enormno mnogo informacija.
Ljudska percepcija o tome što jest moguće ograničena je time što oni vjeruju da je moguće. Na primjer, kada se prije nekoliko stoljeća netko usudio ustvrditi da je Zemlja okrugla, a ne ravna ploča, ljudi to jednostavno nisu mogli zamisliti - jer što će se onda dogoditi onima koji su s donje strane, zar neće pasti?! Percepcija Zemlje kao kugle bila je potpuno nemoguća zbog tog uvjerenja da bi u tom slučaju ljudi s donje strane kugle pali u bezdan. Tek kad se pojavila još jedna nova spoznaja - zakon gravitacije - ono što se do tada činilo nemogućim, odjednom je postalo logično. Tako i pomisao na mijenjanje oblika, mogućnost da ljudi mijenjaju obličje, zvuči fantastično ako tijelo i ako ovaj fizički svijet zamišljamo kao krutu tvar - ali to nije tako, sve je ovo iluzija, i ovaj svijet kakvog ga vidimo postoji jedino u našem mozgu, a inače je samo niz polja frekvencije i polja naših misli. Evo, ja sad sjedim u TV studiju. To je pomalo slično stvarnosti koju mi poznajemo.
Jedino mjesto gdje televizija postoji je naša percepcija; ove slike na ekranu postoje samo na ekranu. Svugdje drugdje, televizija je zapravo frekvencija na kojoj se emitira.
Televizija do naših domova dolazi frekvencijama, koje televizijski aparat dekodira kao slike na ekranu. Isto je i s internetom. Jedino mjesto gdje internet postoji - ta grafika i ti sajtovi - monitor je vašeg računala. Svugdje drugdje internet je samo elektronika. Isto
tako funkcionira i naš mozak: on neprekidno dekodira frekvencijska polja, pretvarajući ne-fizičke pojave u holografsku iluziju stvarnosti. Kad kušate neki okus, to je samo električni signal mozgu; kad nešto vidite, to je samo električna poruka mozgu koju on dekodira kao trodimenzionalnu stvarnost za koju nam se čini da je pred nama, a koja fizički zapravo postoji samo u našoj glavi. Danas je vrhunac nastojanja kvantne fizike upravo to protumačiti, i priroda stvarnosti danas se shvaća bitno drukčije nego još donedavna. Iz ove perspektive, mogućnost da neko biće mijenja obličje mnogo je logičnija i uvjerljivija, jer ne radi se o pretvaranju jednog tijela u drugo - to je samo način na koji naš mozak dekodira tu stvarnost - nego o pretvaranju jednog frekvencijskog polja u drugo, jedne misli u drugu, i tada je sve to moguće. Ako ljude držimo u neznanju o tome što je sve moguće, ljudi će vam se nasmijati u brk kad im kažete takvo nešto jer
ne mogu zamisliti kako bi netko mogao promijeniti lik, ali stvarnost nije ono što smo mislili, stvarnost je posve drukčija, i to jest moguće.
Kakva je veza između aristokratskih europskih obitelji, uglavnom
francuskih i britanskih, i američkih predsjednika?
ICKE: Pogledamo li rezultate genetičkih istraživanja o podrijetlu američkih predsjednika kojima se bave ustanove poput Bostonskog povijesnog društva, koje se dosta bavilo genealogijom američkih predsjednika, vidjet ćemo povezanost s europskim kraljevskim i
aristokratskim obiteljima. To nije čudno, budući da su upravo te obitelji stajale iza pothvata koji je ustvari bio invazija na američki kontinent, koji su preotele starosjediocima. Iste te obitelji stajale su iza Virdžinijske kompanije pomoću koje su im preoteli zemlju. Gdje god pogledate, vidjet ćete da su iza stvaranja Amerike stajale stare europske aristokratske obitelji. I nastavile su nadzirati taj kontinent, postavljajući na položaje moći svoje ljude.
Uzmimo nedavni primjer. U Americi živi oko 300 milijuna ljudi. Kažu da svatko može postati predsjednik SAD-a i navode to kao jedan od dokaza da je Amerika zemlja sloboda. Pa pogledajmo. Godine 1980. na vlast su došli Ronald Reagan i George Bush otac. Ne treba puno istraživati da bismo došli do zaključka da je za vrijeme Reaganova mandata američku državu u stvari vodio George Bush otac, od 1980. do 1988. godine. Tada je Bush i formalno postao predsjednik i ostao na dužnosti do Clintonova izbora 1992. godine. Clinton je imao dva predsjednička mandata, a sada je, već u drugom mandatu, na predsjedničkoj funkciji George Bush sin. A jednim od favorita na predstojećim izborima smatrala se Hillary Clinton. Ako pogledamo to razdoblje od 1980. do 2012. godine - u slučaju da ona bude izabrana za predsjednicu - kroz cijelo to razdoblje na predsjedničkoj dužnosti smjenjuju se članovi samo dvije obitelji - u zemlji koja ima 300 milijuna stanovnika.
I kad shvatite - a istraživanja iz mnogih različitih izvora to potvrđuju - da su obitelji Bush i Clinton vrlo usko povezane, to znači da od 1980. godine do danas Amerikom vlada jedna dinastija koja se sastoji od dviju obitelji koje čvrsto u rukama drže funkciju predsjednika države u ime svojih gospodara koje nitko nikad nije vidio - a to je samo jedna obitelj više nego što imamo mi u ovoj zemlji, i u drugim europskim državama kojima su na čelu pripadnici “kraljevske krvi”. Broj ljudi koji stvarno upravljaju
svjetskim događajima nevjerojatno je malen u usporedbi s brojem ljudi kojima oni upravljaju i vladaju.
CENTRALIZACIJA SVIJETA
Što je cilj tih gmazova i kako ga nastoje postići?
ICKE: Postoje mnogi odgovori, kao i mnoge razine u tom pitanju. Pustimo sad gmazove i sve o čemu smo govorili i pozabavimo se nečim što se oko nas događa svakodnevno. Bez obzira na to tko stoji iza toga, mi se krećemo prema jednom globalnom,
centraliziranom, orvelovskom društvu, i svaki dan smo mu sve bliže. Ljudima se oduzimaju temeljne slobode, pogotovo nakon 11. rujna. Nasljednici te krvne linije, ti prosvijećeni za koje tvrdim da su povezani s reptilima, upravljaju time kroz proces konstantne centralizacije moći. Uzmimo za primjer bilo koju diktaturu; svaka nastoji ostvariti centralizaciju moć. A zašto? Zato što, kad mnogi i različiti donose odluke, oni malobrojni koji njima žele vladati imaju manje kontrole u rukama.
To vam je kao da pokušavate žonglirati sve većim brojem tanjura, kao što se radi na pozornici. U trenutku kada tanjura ima previše da biste na sve mogli paziti, oni počnu padati i razbijati se. Idealno bi bilo imati samo jedan veliki tanjur i jedan štap kojim ga možete kontrolirati iz jedne točke, lako i neprekidno. Mi smo danas svjedoci jednog procesa koji se zahuktao i ide sve brže, a to je proces centralizacije moći, gdje se sve većim brojem ljudi kontrolira pomoću odluka koje donosi sve manji broj ljudi. Klasičan primjer za to je Europska unija.Nekad smo imali situaciju koja je zapravo plemenska organizacija. Unutar jednog plemena donosile su se odluke koje se tiču pripadnika toga plemena. Tada su se plemena ujedinila i nastale su nacije, države. I odjednom je mnogo manji broj ljudi upravljao mnogo većim brojem pripadnika te države.
U novije vrijeme s Europskom smo unijom ušli u sljedeću fazu: danas imamo jako, jako malen broj ljudi u središtu Europske unije koji diktira cijeloj Europi. Ako je u nekoj zemlji donesen zakon koji nije sukladan europskoj legislativi, prevladat će i biti nametnuta europska legislativa. Danas smo stigli nadomak onoj strukturi o kojoj ja pišem već šesnaest godina: stvaranju svjetske vlade koja će vladati pomoću svjetske vojske, centralne svjetske banke, svjetske monete koja uopće neće biti stvaran novac nego samo elektronski brojevi na ekranu - što će fundamentalno utjecati na ljudske slobode - i pomoću ugradnje mikročipova u ljude koji će tako biti povezani s jednim globalnim računalom.
Ljudi su se smijali kad sam ja prije deset i više godina govorio o mikročipiranju; danas se više ne smiju, danas se u ljude ugrađuju mikročipovi. Zamisao je, dakle, stvoriti centraliziranu globalnu strukturu kojoj će biti subordinirane sve zemlje i svi ljudi. Pitanje je - kako to postići? Ako otvoreno najavite što smjerate, uslijedit će masovna reakcija. Zato se oni koriste dvjema posebnim tehnikama. Prva - koju ja zovem “korak po korak do totalitarizma” - tehnika je pomoću koje je stvorena Europska unija. Vi znate da svijet želite dovesti do, recimo, te i te točke. Ali isto tako znate da će, ako to učinite jednim divovskim korakom, ljudi reagirati i pitati se što se sad to događa, jer je promjena nagla. Zato poduzimate male korake, krećući se cijelo vrijeme točno prema onoj točki koja vam je cilj, i svaki taj mali korak predstavljate kao da nema nikakve veze s drugima.Tako je bilo s Europskom unijom: prvi korak je bio pristup slobodnoj trgovini - u redu, nema problema, bit će radnih mjesta - a danas smo se našli u sustavu ogromne centralizirane diktature koja vlada cijelom Europom.
Isto se nastoji postići u Americi: George Bush već radi na stvaranju unije svih američkih zemalja; u zemljama istočne Azije i pacifičkim državama stvara se Pacifička unija na osnovama APEC-a, organizacije azijsko-pacifičke ekonomske suradnje; a već postoji Afrička unija koja je nasljednik Organizacije afričkog jedinstva i koja sve više poprima ulogu centralističke diktature koju u Europi ima Europska unija. Druga tehnika koja se koristi za postizanje istog cilja još je jednostavnija i uspješnija. Ja je zovem tehnikom “problem - reakcija - rješenje”. Strahovito je jednostavna i strahovito učinkovita.
Recimo da želite promijeniti svijet na način za koji unaprijed znate da će, ako to učinite otvoreno, izazvati ogromne reakcije. Vaš cilj je više nadzora, više kontrole, manje osnovnih sloboda i prava. Ne možete to učiniti otvoreno, i tu počinje igra zvana problem - reakcija - rješenje. Najprije stvorite problem. To može biti teroristički napad, rat, devalvacija, smjena vlade, bilo što. Zatim ljudima prikažete onu verziju problema za koju želite da u nju vjeruju. Na primjer, Bin Laden i 19 otmičara zabili su se
11. rujna u njujorške nebodere premda ne znaju upravljati avionom; ili - Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald premda mu je za to trebao metak koji se u zraku može okrenuti za 180 stupnjeva. E sada, u ovom trenutku bi igra problem-reakcija-rješenje bila javno raskrinkana da mi imamo javne medije koji su dostojni novinarske profesije. Pravi novinari bi istražili službenu verziju i otkrili rupe u njoj - u slučaju 11. rujna, to mogu i
desetogodišnjaci i petnaestogodišnjaci, jer nijedan dio te priče ne može se povezati s drugim dijelovima - pravi novinari bi, dakle, ljudima rekli što su otkrili i cijela priča bi propala. Ali, budući da mi imamo medije koji samo prepričavaju službenu verziju
događaja kao da je to prava istina, u društvu se događaju strahovito razorne promjene koje nastupaju kao rješenje nakon problema i reakcije.
Nakon što stvorite problem i predstavite njegovu službenu verziju - u slučaju 11. rujna ona je da je kriv Bin Laden – i nakon što je nastupila druga faza, reakcija ljudi, a ona je bijes, strah, “ne može to više tako”, “nešto treba poduzeti” - u tom trenutku oni koji su stvorili problem da bi izazvali takvu reakciju javnosti nude rješenja za problem koji su sami stvorili - a ta rješenja su društvene promjene koje nas vode u orvelovsko društvo. Nije slučajno Tony Blair rekao da je 11. rujna dramatično promijenio svijet i da on više nikad neće biti isti. Neće, jer ta promjena je svjesna i upravo je tako bila zamišljena. Dao sam intervju jednoj radio stanici u Los Angelesu nekoliko dana nakon 11. rujna, jer su oni na internetu našli da sam izjavio kako je sve to učinio netko iznutra. Sa mnom su razgovarala dva takozvana radijska voditelja - i nikad nisam shvatio koji je od njih dvojice taj dan bio zadužen da ima nešto u glavi, jer to se nije vidjelo - i svašta su me pitali, a ja sam na kraju rekao: ‘Ovako ćemo se dogovoriti. Ako se nakon napada 11. rujna ne dogodi to, to i to, doći ću vam u emisiju za mjesec dana i reći: nisam imao pravo.’ Rekli su da će me pozvati, ali nisu me pozvali, jer se dogodilo upravo ono što sam rekao, kao i mnoge druge promjene uvedene pod izlikom da ljude treba zaštititi od terorista.
Međutim, ispostavilo se da su teroristi oni isti ljudi koji su iskoristili taj užasan događaj da bi opravdali društvene promjene i masovan pokolj koji je uslijedio pod nazivom “rat protiv terorizma” - a sve to navodno zbog 11. rujna.
Ako malo istražujete - a ima se što istraživati, ima pojedinosti koje treba razotkriti kao što sam učinio ja i mnogi drugi – vidjet ćete da su 11. rujna i sve što je uslijedilo, uključujući rat protiv terorizma, smišljeni davno prije nego što je Bush uopće postao predsjednikom, a ne nakon tih događaja. To su, dakle, te tehnike kojima se oni koriste da bi nas povukli korak bliže totalitarnoj, fašističkoj, orvelovskoj državi, na što ja konstantno upozoravam od kraja 80-tih i početka 90-tih, kad su se ljudi tome smijali. Danas mi se ljudi više ne smiju jer mnogi svugdje u svijetu traže pojedinosti i informacije, i jer danas u vijestima prate događaje koji potvrđuju da se ono o čemu sam ja pisao zaista i događa.
Odakle su ti gmazovi? Jesu li zemaljska bića ili su iz svemira?
ICKE: Ne znam. Možda i jedno i drugo. Ljudi misle da vide sve što im je pred očima, a zapravo vide sićušan dio frekvencija dostupnih našem pogledu. Unutar tog sićušnog dijela frekvencije koje naše oko vidi cijeli je beskraj. I beskrajno mnogo mogućnosti.
Pogledamo li kako su raznolika sva ta ljudska i životinjska obličja koja možemo vidjeti u tom malom rasponu koji vidimo, zamislite kakva tek raznolikost postoji izvan njega. Sve je moguće. Ja vam neću reći da sve o tome znam, jer ne znam. Što više doznajemo, što
više upotpunjavamo sliku, što više učimo od ljudi kao što su Credo Mutwa i drugi prenositelji starih znanja, i razgovaramo s ljudima koji su takve stvari doživjeli u naše suvremeno doba, dolazimo do zaključka da je točno i jedno i drugo: neki su starosjedioci
na Zemlji i dugo su ovdje, a drugi se očito mogu kretati kroz različite dimenzije. Kad ljudi pričaju da su na trenutak ugledali neki lik koji nije bio u ljudskom obličju, nekog aliena, i da je odmah zatim nestao - reakcija je: ma što pričaš? Da nisi malo popio? Ali oni su u stvari ugledali nešto što je na trenutak ušlo u raspon frekvencija koji oni mogu vidjeti i odmah iz njega izašlo, te se toj osobi činilo da je i nestalo. Nisu oni nestali, nego su izašli iz frekvencija koje su dostupne našim osjetilima, a taj je raspon frekvencija neobično malen. Pogledamo li što znanstvenici kažu o tome što sve kao masa i materija postoji u svemiru, elektromagnetski spektar čini 0,005 posto onoga za što znanost tvrdi da postoji u svemiru. A ljudski vid opaža samo djelić tih 0,005 posto. Kao što je netko već napisao - mi ljudi smo zapravo slijepi. Ali zbog toga što nama manipuliraju i uvjeravaju nas da vjerujemo u to da vidimo sve što se može vidjeti, isključujemo sve te druge beskrajne mogućnosti i o tome što jest moguće sudimo samo na temelju onoga što nam je dohvatno direktno putem naših pet osjetila. E, pa ja vam moram reći: svijet nije samo malo drukčiji nego što smo mislili, svijet uopće nije ono što smo
mislili. I to shvaća sve više i više ljudi. Ako smo otvoreni za mogućnost da postoji mnogo više nego što vidimo, sve te fantastične pojave o kojima govorimo, i na koje smo isprva
reagirali nevjericom, postaju mnogo logičnije i mnogo vjerojatnije.
Što se može poduzeti? Kako se suprotstaviti gmazovima?
ICKE: Postoje dva načina na koji nas oni nastoje držati pod kontrolom. Jedan je staro načelo “podijeli pa vladaj”, jer dokle god se mi međusobno sukobljavamo oko vjere, oko politike, oko toga što je “krivo”, oni nas dijele i nama vladaju, a mi smo tako obuzeti
međusobnim svađama da ne stižemo podići glavu i vidjeti da konce koji nas vežu za te naše navodno suprotne strane u tim sukobima u stvari drži ista ruka. Jer, što su ljudi više podijeljeni, što je više sukoba i podjela, to je lakše njima vladati. Mnogo je teže manipulirati ljudima koji žive u skladu i slozi, ili držati pod kontrolom ljude koji poštuju pravo na različitost, nego ljude koji se neprekidno svađaju i nameću svoju volju.
Jedna od najvažnijih stvari koje bismo mogli učiniti jest da naučimo poštovati pravo drugoga da bude drukčiji, poštovati pravo drugoga da drukčije misli, a ne nametati svima svoja uvjerenja. Možemo se ujediniti oko ideja oko kojih se slažemo, a ja se bar nadam da su to ideje slobode misli i izražavanja, i sve ostale slobode za koje smo donedavna vjerovali da neupitno pripadaju ljudima, umjesto da se dijelimo zbog nečeg u čemu se ne slažemo, a uglavnom je ionako nevažno. “Ja vjerujem u Isusa Krista!”, “Ja ne vjerujem u Isusa Krista!” - da, pa što onda, idemo skupa na pivo. Važno je da ti u to vjeruješ, to ionako utječe na tvoj život. Svađamo se i sukobljavamo zbog apsolutno nevažnih, besmislenih
stvari, a zbog njih nikad ne dižemo pogled da bismo vidjeli ono što ja zovem cjelovitom slikom.
Drugi način koji koriste da bi vladali nama jest strah koji nam pokušavaju nametnuti. Jer, onaj tko živi u strahu traži nekog tko će ga zaštititi od onoga čega je manipulacijom natjeran da se boji. Smisao cijele ove manipulacije nakon 11. rujna jest da se ljudima utjera takav strah u kosti da će oni prihvatiti oduzimanje svojih temeljnih prava i slobode, navodno da bi ih zaštitili od nečega od čega je manipulacijom u njima stvoren strah, u ovom slučaju islamskog terorizma i cijele te priče. Dakle, ključna je stvar ne prepuštati se strahu i ne ustupati svoju moć. I ne zaboraviti da samo zato što je nešto objavljeno u medijima, samo zato što je neki spiker pred kamerom rekao što se dogodilo i zašto se dogodilo, da to ne mora biti istina. Povijest nas uči da najčešće to i nije istina. Nakon 11. rujna ja sam jedne večeri sjedio pred televizorom i čuo kako spiker na nacionalnoj televiziji objavljuje da je u blizini mjesta gdje se urušio neboder nađena putovnica jednog od otmičara. Ja nisam fizičar - ali putovnica koja je od papira i avion koji je eksplodirao u zraku ?!? Mislim da tu mora postojati još nešto. Samo zato što je to rekao FBI, BBC je to ponovio bez pitanja. Ja sam cijelo vrijeme čekao da se netko nasmije - ali nije bilo smijeha. Važno je da uvijek propitujemo ono što nam kažu, a ne da vjerujemo u nešto samo zato što čovjek u odijelu kojeg vidimo na televiziji kaže da je to istina.
