David Icke - Teorije zavjera

četvrtak, 12.02.2009.

David Icke: Ljudi reptili izazivaju treći svjetski rat

Teorija o aristokratskim reptilima koji već tisućljećima vladaju čovječanstvom uistinu je bizarna, ali njezin autor nije ni gramzivi prevarant ni opasni luđak pa čak ni dosadni gnjavator

Tajna večera s Davidom Ickeom. Zvučalo je to kao dostatno zanimljiv izazov i za propuštanje utakmice s Engleskom. Upoznavanje i razgovor s Englezom koji tvrdi da ljudoliki gmazovi već tisućljećima jačaju svoje neprimjetno upravljanje čovječanstvom moralo je biti nesvakidašnjije iskustvo od gledanja pokušaja nekih drugih Engleza da matiraju Pletikosu, obuzdaju Modrića i osujete Mandžukića.

David Vaughan Icke 56-godišnjak je koji je već neko vrijeme stalno mjesto u popularnoj kulturi. Adrian Mole, jedan od najslavnijih likova tinejdžerske literature, izražavao je u adolescentskim previranjima (“Godine divljine”) potporu Ickeovim gledištima. Neki su mu glazbenici posvetili pjesme. Prije dvije i pol godine, u anketi BBC-jevog magazina Homes & Antiques proglašen je trećom najekscentričnijom slavnom osobom (iza islandske pjevačice Björk i bivšeg boksača Chrisa Eubanka). Američki politolog Michael Barkun proglasio ga je prije pet godina najelokventnijim teoretičarom urote, a list The Observer je njegovu komunikacijsku darovitost usporedio s takvim talentom Tonyja Blaira.
„U 18 godina objavio je dvadesetak knjiga i često ga opisuju kao najutjecajnijeg teoretičara urota“

Tajnost večere bila je zapravo usmjerena prema štovateljima Ickeova lika i djela, kako bi se izbjeglo da ih u prostoriju predviđenu za neformalno druženje s tim autorom 20-ak knjiga o naličjima planetarnih urota dođe više nego što je podnošljivo za udobnost okupljenih. Kako nas dvoje, snimateljica agencije Cropix i izvjestitelj Jutarnjeg, nismo u krugu Ickeovih velikih privrženika, te nije bilo opasnosti da tamo nahrupimo u društvu proširenih obitelji, prijatelja i susjeda, za nas mjesto večere nije bilo tajna - rečeno nam je da je u pitanju Yaxx, restoran u Hatzovoj ulici, u centru Zagreba.

Tako nam je prepušten izbor da te srijede dođemo u 20 sati izravno u Yaxx, ili da se sat ranije ostatku družine pridružimo na mjestu koje im je zakazano - kod fontane na Trgu žrtava fašizma. Kako je utakmica ionako počinjala kasnije, i nije bilo više načina da je vidimo, izabrali smo okup u 19h pred “Džamijom”. Tamo je uz uobičajene zvukove i slike - skejtera koji izvode blage vratolomije, ljudi iz kvarta koji šetaju sa svojim psima, mladih koji nezainteresirano sjede s limenkama pića - te večeri bilo i dodatnih, izazvanih predstojećim maksimirskim srazom: na nebu, obasjanom bojama sutona, učestalo su kružili (valjda policijski) helikopteri, tramvaji su bili puni bučnih, raspjevanih i povremeno agresivnih navijača, prolazila su i na više točki bila postavljena policijska vozila, uključujući džipove s ojačanjima i rešetkama, a prošli su, Mislavovom iz smjera Sheratona, i autobusi s nogometašima. U međuvremenu je, 20-ak metara od uzavrelog prometa, pristiglim “ickeovcima” na otvorenom ležerno posluživan šampanjac.

U jednom su trenutku policajci počeli prazniti tramvaje. Bila je to prigoda za našu snimateljicu da, dok čekamo kretanje prema “tajnom odredištu”, fotografira te razdražene masovke. Pritom je naišla na dvojicu kolega, od kojih je jedan dobio šakom u glavu jer je valjda svojom uključenom kamerom nanosio duševnu bol tankoćutnosti nekolicine naših “navijača” koji su bili nasrnuli na skupinu Engleza (ne huligana) u tramvaju. Uspio je snimiti i divljake koji su mu zamalo izbili oko, za koje je policija, čim je vidjela njihove fotografije, znala otkud su i kako se zovu, jer se radilo o “starim znancima” čuvara reda.

Sve je to zapravo mogla biti i odgovarajuća uvodna kulisa za upoznavanje s Ickeovim svijetom globalnih tajni, represivnih sustava, kanaliziranog nasilja i dodira svjetla i tmine. Dok su se skateboarderi prorjeđivali, navijači nastavljali pješice prema istoku, a nebo kojim su nisko letjeli helikoperi bivalo sve tamnije, počeli smo se ukrcavati u vozila organizatora i kretati na tajnu večeru. Prevoženi smo jednim udobnim kombijem s oznakama HRT-a i dvjema Toyotama (točnije Priusima), obojenima u ekološke i prirodoljubive crteže, u skladu s događajem (Zagrebi! Ekofestival) u sklopu kojeg David Icke boravi u Zagrebu.

U Yaxx smo stigli u posljednjoj grupici, i dok smo se raspoređivali oko stolova, pomišljao sam kako je ostalo još samo četiri sata do 11. rujna, još jedne obljetnice napada na New York i Washington, i kako će nam sada nadmeni gost zažarena pogleda doći “objasniti” kako zapravo ništa ne razumijemo, pa ni taj dan, odnosno činjenicu da je Bin Laden zapravo Bush, al-Qa’ida zapravo CIA, a krivci na Manhattanu a ne oko granice Pakistana i Afganistana.
„U Engleskoj ga, kaže, prvo pitaju koliko je već dugo lud, a ovdje su prema njemu ljubazniji“
I tada je uslijedilo prvo iznenađenje. Čovjek koji nam se pridružio, došavši točno na vrijeme, obišao je stolove i rukovao se sa svima, zahvalivši se svakoj osobi na dolasku, i u izravnom susretu s pogledom te osobe, koju sam dotad znao samo po tekstovima, polemikama i fotografijama, nije bilo ni bahatosti ni nesigurnosti, a još manje iritantnog fanatizma, nego mješavina radoznalosti i smjesa suzdržanosti i otvorenosti u prilično razrogačenim a ipak nekako blagim očima.

Onda je sjeo, izbjegavajući stvarna i zamišljena pročelja, a organizatori su ga držali podalje od samog klimatizacijskog uređaja, jer čovjeku koji je u mladosti zbog artritisa bio prisiljen prekinuti nogometnu karijeru ne bi bilo poželjno poigravati se sa zdravljem. Dok smo jeli komadić tartufa i kremastu juhu, David Icke i ljudi među koje je sjeo ni po čemu se nisu razlikovali od ljudi za ostalim stolovima, osim što se tamo ćaskalo na engleskom.

Mnogih od okupljenih poznavali su se od ranije, a uz večeru su se predstavili susjedima za stolom. Kad smo se deklarirali kao “medijski špijuni”, susjedne osobe za stolom tražile su neka im pošaljemo fotografije večere (za što su se ionako pobrinuli organizatori), te neka napišemo da nisu svi tu bili ludi (“iako ja imam tikove”, dodao je jedan mladić). I onda se nastavio razgovor, o utakmici s Englezima, o preuveličavanju važnosti numerologije, o različitim aspektima hinduizma i new agea, o GM hrani, i doista nitko nije djelovao nenormalno (a ni tikove nisam uočio). Organizatori su nas izvijestili da dodatni nož, priložen uz redoviti pribor na jelo, možemo zadržati kao uspomenu - na njemu je izrezbaren bio natpis “Zagrebi! Ekofestival 2008 David Icke Tajna večera”, uz numeraciju svakog noža.

Nakon glavnog obroka, koji je za nemalobrojne vegetarijance bio pasta s povrćem, a za mesojede meso (mislim piletina) s krumpirima, uz boce (gazirane i negazirane) Bistre uključene u menu, a prije deserta koji je uslijedio nekoliko sati kasnije (dvije kuglice čokoladnog sladoleda sa šniticom naranče), Icke je posjednut na barski stolac, koji je donesen s nekoliko metara udaljenog šanka, te je počelo njegovo predavanje, usmjeravano pitanjima okuplj

ČETIRI POSTO
“Toliko je, vjeruje, gmazova među ljudima, ali većina njih to ni ne zna enih“

Najprije je sam gost pitao je li kome potreban prijevod, na što je jedan mladić u njegovoj blizini rekao da njegovo znanje engleskog ne prelazi 70 posto, pa je Icke zamolio jednog od organizatora da pomognu tome čovjeku s prijevodom, ali i napomenuo da je taj postotak puno bolji od onoga što je on ikad uspio postići s bilo kojim stranim jezikom, pa je npr., kako tvrdi, njegovo učenje francuskog zastalo na nezgrapnom izgovoru pozdrava bonjour (otprilike kao “bon-džur”), i to na rastanku umjesto na početku susreta.

To mu je poslužilo kao uvod u početno predstavljanje samoga sebe, odnosno u isticanje da on nije nekakav veliki guru koji će sada prekrižiti noge, obuhvatiti pogledom okupljene i reći im velike istine koje on najbolje zna a njima su nedostupne. Umjesto toga, on priznaje da i sam i dalje traži odgovore, a često i prava pitanja koja treba postaviti, te se nada i u ovakvim prigodama i sam još što naučiti i možda ispraviti neku od svojih krivih predodžbi.

Kako je večer odmicala, osjećao sam povremenu nelagodu, ne samo zato što nisam znao stanje u Maksimiru (a slutnje nisu bile najbolje), nego i zato što je govornik rušio moju ideju zabave te večeri. Očekivao sam, a valjda se i nadao, da ću izbliza upoznati čovjeka koji je ili posve sumanuti paranoik, ili beskrupulozni prodavač ambiciozno ali i vješto skrpanih “objašnjenja za sve”, koji na lakovjernosti masa u otuđenoj brzini današnjice ubire slavu, novac i groupie-girle. Ne samo to što je govorio (njegove osnovne postavke su mi i dalje jednako strane kao što su bile na početku, iako je u mnogim pojedinostima zapravo promišljen i razborit), nego i kako je to činio, taj body language dobro odgojenog i nelicemjernog čovjeka, taj pogled koji bi ponekad odlutao za mislima ali pri susretu s drugim pogledima nije bio niti “s visoka” niti “iz prikrajka”, samo me učvršćivalo u neočekivanom instinktivnom dojmu koji sam stekao još pri njegovom dolasku i kurtoaznom rukovanju s njim: on je sličniji običnim ljudima koje poznajem nego fanaticima i prevarantima raznih vrsta na kojem sam nailazio.

I tako je polako nestajala zluradost prvotnih priprema za razgovor koji sam imao zakazan s Ickeom za prijepodne nakon ove večeri. U intervjuima je katkad uputno za kraj ostaviti neugodno pitanje, tako da se ponešto prozbori i prije trenutka u kojem se sugovornik možda naljuti i prekine razgovor, što onda svemu daje dodatni zaplet. U ovom slučaju, kako mi se bilo činilo, sva su pitanja mogla biti kao to zadnje - jeste li nedavno provjeravali svoje psihičko zdravlje, jeste li naprosto zavidni prema uspješnijima od sebe, je li ovo način da prigrabite što vam inače nije uspjelo u karijeri, niste li samo još jedan prikriveni antisemit, itd.

JEDAN - ČETIRI
“Icke je očekivao tijesnu pobjedu nas ili Engleza, pa je bio iznenađen“

Te večeri, i u jutro koje je slijedilo, Icke je odgovorio na ta i još mnoga pitanja i prije nego su mu postavljena, i zato mi je drago da nisam bio drzak postaviti mu ih. U jednom trenutku, dok sam razmišljao o tome zna li naš predavač da su svi ljudi djelomično gmazovi, u evolucijskom, anatomskom smislu, o čemu (uključujući rhesus-činitelje) na kraju knjige “Kozmos” piše i Carl Sagan, sam je Icke to izrekao i rekao da ovdje govori o nečemu drugome. Posramio sam se zbog umišljenosti da mogu više znati od toga čovjeka o temi koja je njegova opsesija već dva desetljeća.

- Hrvatska mi se sviđa, ali doista, ne na način onih Amerikanca koji dođu u Britaniju i kažu “ova vaša zemlja je sjajna, iako je tako mala”. Upravo sam stigao iz Italije, gdje sam imao neke komplikacije s programom, a ulice Zagreba puno su urednije i čišće od ulica Barija. A za razliku od engleskih novinara, koji me uvijek prvo pitaju koliko je godina prošlo otkad sam sišao s uma, ovdje su me TV novinari iznenadili traženjem da im potpišem primjerak moje knjige - ispričao je Icke.

Napomenuo je da ovakva njegova karijera nije bila prvenstveno njegov odabir, nego je krajem 80-ih godina 20. stoljeća, kada je bio sportski novinar BBC-ja i glasnogovornik Zelene stranke, počeo osjećati “prisustvo” nepoznatih mu entiteta, te je jednom u pustoj sobi zazvao neka mu se obrate ako mu imaju što poručiti. Ništa se nije dogodilo, ali mu je uskoro potom jedna parapsihologinja rekla da ga “oni” štite i očekuju da počne istraživati temeljne istine i obznanjivati ih ljudima (Icke kaže da se nikad nije previše zamarao s pitanjem tko su zapravo “oni” jer je osjećao da se ne radi o nekakvoj zlokobnoj zamci). Odmah nakon toga razgovora, i prije nego što je o tome s bilo kime razgovarao, dobio je otkaz na BBC-ju, iako je dotad dobivao pohvale i priznanja za rad u kojem je bio mlađi od svih kolega i u kojemu je po prirodi posla mogao ostati još puno desetljeća. Kako je, kaže, uvijek znao živjeti ispod razine svojih primanja, odnosno štedjeti (“osim sada, u posljednjih nekoliko godina, kada bi to značilo da živim na ulici”), ušteđevina mu je koristila da se neko vrijeme snađe bez posla i objavi prve knjige.
Saznanja koja je u međuvremenu izgradio, uz ostalo i čitanjem knjiga do kojih bi došao kada je u knjižnicama imao dojam da je “navođen” prema nekoj polici i određenom naslovu, tiču se

FILMOVI
Icke hvali ‘Matrix’, Carpenterova djela (‘They Live’), Disneyjev ‘Monsters Inc.’ i Kubrickov ‘Oči širom sklopljene’

ponajprije važnosti nesputavanja odnosno oslobađanja vlastite svijesti i svjesnosti, za koju tvrdi da je s jedne strane kod ljudi na višoj razini i s većom vibracijom nego kod gotovo svih drugih živih vrsta oko nas (uključujući ljudolike gmazove i mješance ljudi i gmazova), a s druge strane da je se sustavno ograničava i suzbija, počevši od toga da se sve vodi na “čvrste predmete” i “ono što se može registrirati s pet čula”. Tako se, kaže, malu djecu koja tvrde da vide NLO-e odmah šalje dječjem psihijatru, a za mačku koja u stanu lovi “prazan zrak” govori se da je previše zaigrana ili budalasta, iako možda to i nije “samo zrak”. Pritom ljudi, tvrdi, nepravilno koriste lijevu i desnu stranu mozga, a autonomiju razmišljanja sada se pokušava suzbiti što ranijom i težom predškolskom nastavom.

Ljude se tako drži u zabludi da su ono što vide u ogledalu, da je i njihova svijest odvojena od svih drugih i kratkotrajna, dok je istina, tvrdi, da smo samo zrnca jedne velike univerzalne svijesti, čije su mogućnosti ogromne, te da ne nestajemo biološkom smrću. A strah od smrti, kao i stvaranje osjećaja superiornosti ili ugroženosti kroz rasnu, vjersku, nacionalnu, klasnu i ostale pripadnosti, služi sukobima, tjeskobama, mržnjama, nasilju, što sve našu svijest održava niskom i sebičnom, ne dajući joj da se razmaše.

To ga je dovelo do sljedeće teme - da “paukova mreža” tajnih društava, koja služi stvaranju svjetske vlade, taj cilj približava ratovima, a posebno svjetskima, pri čemu je prvi doveo do planetarne centralizacije, drugi to pojačao, a treći bi trebao dovršiti “posao”. Taktika je to, kaže, koju je primjerice Britanski imperij koristio na jugu Afrike, gdje su Cecil Rhodes i ostali pouzdanici krune poticali ratove između pojedinih crnačkih klanova, plemena i regija, da bi im potom nudili spasonosna rješenja i primirja, čiji je krajnji ishod bio to da je mali broj Engleza čvrsto zavladao nad puno brojnijim starosjediocima.

Na razini cijelog planeta, “crnci” su ljudi, a “Englezi” potomci drevne aristokracije, tajne a često i javne, za koju Icke tvrdi da, kao i pojam “plave krvi”, dolazi još od davnih vremena miješanja reptilnih “polubogova” (kako ih spominju stari mitovi) i ljudi, pa preko Sumera i ostalih mezopotamijskih monarhija, stare Perzije, Kine i Egipta, do antičkog Rima i do francuskog i britanskog plemstva, za koje tvrdi da je izvor i današnjeg američkog jet-seta. A jedini, kaže, koji to donekle shvaćaju ili barem osjećaju u SAD-u su zatucane paravojske provincijske kršćanske desnice koje se po unutrašnjosti Amerike voze u džipovima naoružani do zuba, ne shvaćajući da s tim oružjem nemaju ni teoretske izglede protiv arsenala kojim raspolaže vlada u Washingtonu (što se u blagom obliku vidjelo u slučaju opsade Koreshovih “davidijanaca” u teksaškom gradu Waco). Uz to, sam im je Icke svojedobno poručio da nisu “ništa bolji od tajnih bratstava koja su sada vlast”.

GRUZIJSKI RAT
Kaže da su krivci i ‘prikriveni diktator Putin’ i ‘Zapad, osobito stratezi koji stoje i iza Obame - Brzezinski i Soros’

A put prema svjetskoj vladi vodi i kroz kontinentalne naddržave, kakvom teži postati Afrička Unija (već i s vlastitom vojskom), i kakva se, tvrdi, priprema i za Ameriku, sa zajedničkom valutom (amero), najprije za SAD, Kanadu i Meksiko, a zatim i južnije. Stoga je apelirao da Hrvatska ne uđe u EU, “da bi izbjegla sudbinu npr. Britanije čije pojedine regije se udružuju s regijama drugih zemalja članica”, “europski zakoni imaju veću važnost od domaćih”, a “o svemu ne odlučuje Europski parlament kao demokratsko tijelo za koje se održavaju i izbori, nego Europska komisija čiji se dužnosnici imenuju i postavljaju, tj. nisu birani nego selekcionirani”.

A čovjeka koji je s pozicije premijera uveo Britaniju u EU (odnosno tadašnju Europsku zajednicu), Edwarda Heatha, vidio je izbliza 1989., prije nego što je sam bio “iniciran” u svijet gmazovskih tajni.

- Bio je to jedini put da je Zelena stranka imala nekakav uspjeh u Britaniji, te sam i ja kao njezin glasnogovornik pozvan televizijski govoriti o njezinu programu. Voditeljica se prije početka snimanja ispričala i nekud nakratko otišla. Tada sam, kroz otvorena bočna vrata studija vidio Teda Heatha. Sjedio je, okrenut u odnosu na mene profilom, nepomičan, i nije mogao vidjeti da ga gledam. Ali, čim sam ga ugledao, okrenuo je pogled prema meni, a zatim se cijelim tijelom, zajedno sa stolcem pokretne osovine, okrenuo prema meni. Posve bezizražajnog lica, bez ijedne riječi, gledao je najprije vrh mog čela, pa se spuštao prema vratu i dolje sve do cipela, a onda još jednom podizao pogled do vrha. Nakon toga se opet vratio u početni položaj, bez treptaja i bez ijedne riječi. Tada još nisam shvaćao da je to bilo skeniranje, ali sam uzbuđeno te večeri pričao obitelji da mi se nikad nešto tako čudno nije dogodilo: svo opisano vrijeme Heath na mjestu očiju nije imao zjenice i bjeloočnice nego je sve bila crnina, posve kao dvije male crne rupe. U kasnijim sam godinama na raznim kontinentima od ezoterika i plemenskih znalaca slušao o “ljudima s očima od crnine” - ispripovijedao je Icke.

Bio je, kaže, fasciniran kada bi mu Zulu vračevi na jugu Afrike potvrdili što je čuo od šamana u dubinama Azije ili od stručnjaka za okultno na Zapadu. A takvi su mu govorili i o obredima crne magije, koje “tajni vladari svijeta” navodno redovito provode. U tome trenutku postalo je jasno zašto ga učestalo tuže za klevete i uvrede (odnosno “nanošenje duševne boli”, za kakvo se kod nas učestalo sudilo 90-ih godina) - Icke je, naime, poimence spomenuo Georgea H. P. W. Busha (bivšeg američkog predsjednika, oca sadašnjeg) i rekao da je to “notorni pedofil”, ali da se to ne može lako dokazati “jer žrtve budu izložene amnezijskoj hipnozi, pa se ničega ne sjećaju, osim što im se to povremeno vraća kroz bljeskove traumatičnih uspomena, sve češće i teže što bivaju stariji”.

‘Tajna večera s Davidom Ickeom’ okupila je u zagrebačkom restoranu više znatiželjnika nego fanatika

Tako je tvrdi, prisustvovao jednoj seansi kod liječnice koja je izgubila profitabilnu ordinaciju u prestižnoj londonskoj Harley Street, i kojoj je razoren i brak s utjecajnim liječnikom, nakon što je počela obznanjivati da joj sve više pacijenata dolazi govoriti da su izloženi sotonističkim ritualima koje provodi sama vrhuška britanske monarhije, države, crkve i akademskih i poslovnih krugova. Jednom ga je, uz dopuštenje pacijentice, “iznimno mile i ljupke osobe, koja se zvala Carol, imala 30 godina ali izgledala kao da joj je 60”, ta doktorica pozvala da nazoči njihovu razgovoru. Kako je ona govorila pojedine “riječi-okidače”, tako je Carol prolazila kroz nove faze, mijenjajući u svakoj crte lica i svoj ukupni lik, a najmučnija i najstrašnija bila je posljednja etapa - “Black Queen”, tako zvana ne po nekoj crnoputoj i crnokosoj kraljici, nego po “vještici crne magije” - nedavno preminuloj, dugovječnoj “kraljici majci” Elizabeth (majci sadašnje britanske kraljice, baki princa Charlesa).

- I neki su mi ljudi iz okružja princeze Diane tvrdili da je kraljica majka bila posve suprotna raširenoj slici dobroćudne i gotovo svetačke bakice - ustvrdio je Icke. Doista, i vrlo trezveni tjednik The Economist pisao je da je ta stogodišnjakinja zapravo oduvijek bila hirovita, teške naravi i sklona alkoholu, ali to nije isto kao povezivati ju s crnomagijskim torturama, za koje Icke tvrdi da ne mogu biti otkrivene jer “je City of London država unutar države, i više nego Vatikan u odnosu na Italiju, City ima vlastitu vlast, policiju i istražitelje, neovisne o ostatku Londona, Engleske i Britanije”.

PODZEMNI GRADOVI
U njima, ispod Phoenixa, New Yorka, Los Angelesa, još žive drevne žive vrste, a s takvima je npr. ‘povezan John McCain’

Priznajući da je zbog takvih teorija izložen prijekorima i ismijavanjima, osobito u samoj Engleskoj, Icke je rekao da se ispod koprene “gotovo apsolutne slobode govora” (osobito u tabloidnim medijima, za koje tvrdi da su najgrozniji na svijetu, a slično se uvjerenje prije nekoliko godina čulo i od odmjerenog glumca Michaela Cainea) zapravo nameće jednoumlje. “Uobičajeno je govoriti svatko to zna, iako to ne može biti svatko ako netko misli drukčije, jer kao što je Gandhi govorio, i jedan čovjek je manjina koja u pluralnom društvu ima pravo na izdvojeno mišljenje”.

Uz Mahatmu, rado citira i Einsteina, odnosno postavku da se “problem koji je nastao na jednoj razini svijesti može riješiti samo na višoj razini svijesti”. A ljudi su manipulirani do mjere u kojoj koriste samo sićušni dio potencijala vlastite svjesnosti, uvjeren je Icke, i tvrdi da su poneki ljudi slabijih intelektualnih potencijala, kojima stoga privremeno mogu mentalno ovladati gmazovski entiteti, zapravo prazne ljušture. Kao primjer naveo je bivšeg američkog predsjednika Jimmyja Cartera, kojeg je jednom sreo u kazališnoj loži: “Pozdravio sam ga, rukovali smo se, bio je uobičajeno ljubazan i miran, ali onda sam mu vidio oči i zapanjio se - tamo nikoga nije bilo”.

Kada smo se sljedećeg jutra susreli u predvorju hotela u kojem je odsjeo, Icke - bivši nogometaš i bivši cijenjeni sportski novinar - rekao mi je da je na televiziji vidio golove s utakmice Hrvatska-Engleska (1:4), i da ga je ishod iznenadio, jer je očekivao tijesnu pobjedu bilo jedne ili druge strane, ali da ga nije iznenadio Theo Walcott, mladić za kojeg je i ranije uočio da ima golgeterski predatorski nerv.

Kritiku današnjeg planetarnog financijskog kapitalizma neki koriste kao krinku za svoje antisemitske postavke, ali Icke korijene vidi drugdje - u vlastitoj zemlji (odnosno njezinoj preteči - Britanskom imperiju), a još ranije u našim susjedima - Veneciji i obitelji Medici.

I kritiku Rothschilda mnogi koriste kao izliku za svoje antisemitske postavke, ali Icke tu moćnu britansko-francusku obitelj optužuje da manipulira Židovima jednako kao i drugim ljudima. Ma koliko te tvrdnje bile luckaste, Icke je u tome barem, poput zaigranije varijante South Parka, podjednak prema svima - tajne, moćne i zlonamjerne urotnike vidi u svim važnijim organizacijama i centrima moći, ali za većinu pripadnika tih skupina tvrdi da sami nisu ni za što krivi, te da i ne znaju o čemu se radi. Tako je na pitanje jednog sudionika “tajne večere” o Katoličkoj crkvi neko vrijeme objašnjavao na koje je sve načine “rimska crkva preslika babilonske” (uz napomene o važnoj ezoteričnoj i konspirativnoj ulozi Opusa Dei, jezuita, svojedobno i templara, kao i Malteških vitezova za koje je istaknuo da izravno upravljaju Međunarodnim monetarnim fondom). Odmah je dodao da su takve sve velike organizirane religije - puno dobronamjernih i lakovjernih na nižim razinama, a bolje obaviješteni i nedobronamjerni u samom vrhu, iako i tu zna biti pozitivnih iznimki, pa je kao takvog spomenuo 33-odnevnog papu iz 1978., Ivana Pavla Prvog.

Kritičari religija obično su skloni Charlesu Darwinu i njegovu otkriću evolucije, ali ne i Icke. On u “svođenju čovjeka na kariku u fizičkom razvoju amebe” vidi zlonamjerno potiskivanje važnosti ljudske svijesti, i ističe Charlesovog djeda Erasmusa kao važnog dionika te storije, te kao kontrast uvjerenjima koja su oni predočavali svijetu ističe da je Erasmus bio jedan od osnivač Lunarnog društva, čiji su se članovi, odreda ugledni znanstvenici, okupljali i uz puni Mjesec, što znači da sami nisu mislili kako je sve samo materijalno i da ne postoji ništa što nije opipljivo.

Kao što ništa ne vjeruje ni crkvama ni darvinistima, tako je podjednako kritičan i prema Johnu McCainu i prema Baracku Obami. Za senatora iz Arizone i republikanskog kandidata za američkog predsjednika rekao je da je “povezan s podzemnim velegradom kod Phoenixa, gdje kao i ispod Los Angelesa, New Yorka i još nekih gradova već stoljećima postoji drevna civilizacija, o kojoj ništa ne znamo, a ljudi iz američkih podzemnih baza su me upozoravali da je njihova sigurnost bila sve veća što bi se dublje ispod tla išlo, iako dolje nema ni Rusa ni Kineza ni Arapa, pa se vjerojatno htjelo osigurati da samo upućeni mogu stupiti u kontakt s ovima ispod”. Pritom je priznao da i najrazvijeniji i našim običnim čulima nevidljivi gmazovi - ljudoliki, hibridni i ostali - imaju donekle pravo, “jer su tu bili prije nas, a mi smo im, kako im se čini, uzurpirali svijet”.

Za senatora iz Illinoisa i demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a, pak, ističe da je sve jasno ako se zna da su mu mentori George Soros, “koji je prije nekoliko godina orkestrirao revoluciju ruža u Gruziji, prikazujući je kao spontani narodni bunt iako je zapravo to bio prevrat koji su izvele omladinske udruge čije uvježbavanje je on plaćao”, te Zbigniew Brzezinski, “koji već desetljećima priprema sukob s Rusijom i Kinom u crnomorsko-kaspijsko-srednjoazijskom području, i to u naslovu knjige i naziva velika šahovska ploča, a Gruzijci ne shvaćaju da su u toj partiji šaha samo još jedan pijun”. Ipak je kritičan i prema onima na Zapadu “koji za gruzijski rat optužuju samo Ameriku i Britaniju, a zanemaruju činjenicu da je Putin zapravo diktator, čija diktatura za razliku od komunističke nije vidljiva na prvi pogled i zato je još opasnija - i on je još jedan veliki igrač u globalnoj manipulaciji”. A u toj igri, tvrdi, britanska vlada jest marioneta američke, ali u tajnoj hijerarhiji i sama je CIA još uvijek pod nadzorom iz Britanije (“koja se takvim igrama bavi još od početka 19. stoljeća i vremena lorda Palmerstonea, te tajnog društva koje se zvalo Okrugli stol”).

PRINCEZA DIANA
“Njezinu smrt pripisuje tajnim vladarima Britanije, za koje tvrdi da nadziru i CIA-u i da su potomci Medicija i Sumerana“

Pitao sam ga nisu li njegove postavke “teorija svega” u svijetu urotničkih shema, jer objedinjuju sve druge teorije urote (krivci nisu masoni ili Vatikan ili Kremlj ili islamisti ili CIA ili rozenkrojceri, ili pak iluminati koje Icke često spominje, nego svi oni i još mnogi drugi zajedno). Potvrdio je to, ali i rekao da se radi o “paukovoj mreži” tajnih društava, u kojoj samo oni na samom vrhu znaju za ostale, a svi drugi žive u iluziji da su sami bitni. Pritom su mnogi i dobronamjernici, naglasio je, pa kao primjer spomenuo jednog Amerikanca koji je na najvišem, 33. stupnju starog škotskog obreda slobodnog zidarstva, a plemenita je i zapravo u mračne tajne neupućena osoba. Naveo je i drugog čovjeka, koji za CIA-u izrađuje datoteke skeniranih ljudskih očiju (za što Icke tvrdi da to ne odobrava, iako su mu jasna pozivanja na sigurnosne razloge), i koji mu je rekao da je oko četiri posto pohranjenih snimki očiju ukazivalo na oči gmazova, a to je otprilike postotak za koji vjeruje da je omjer udjela ljudolikih gmazova i ljudsko-gmaznih hibrida među ljudima. Upozorio sam ga da bi se radilo o stotinama milijuna ljudi, ali je rekao da sam vrlo mali dio njih zapravo zna tko su i što su, a ostali žive normalne ljudske živote.

Bilo je to slično ljudolikim sajloncima, u novijoj verziji SF serije Galactica, koji misle da su ljudi dok ih se ne “probudi”. Tu seriju Icke nije spominjao, ali je hvalio filmsku trilogiju Matrix (i jednu od svojih knjiga nazvao je “Djeca Matrixa”), Carpenterove filmove (osobito They Live - “kada sam rekao da je on time puno toga simbolički otkrio, pokušao me opovrgnuti tvrdeći da je to bila samo aluzija na američke republikance, valjda je morao to reći”), Disneyjeve filmove (osobito Monsters Inc., “ali to i ne čudi s obzirom da je Disney vrlo visoko u toj hijerarhiji), kao i posljednji Kubrickov film (“Oči širom sklopljene”, s orgijom u kući i sumnjivim predoziranjem djevojke koja se ponudila biti kažnjena umjesto lika koji glumi Tom Cruise).

Djelovao mi je iskreno, na način pametnog ali u radoznalosti odveć zaigranog djeteta, i zato sam mu uzvratio istom mjerom. Rekao sam mu da mi se kao osoba čini posve u redu, ali da se nisam približio njegovim uvjerenjima, iako su neki detalji zanimljivi i sigurno imaju i više od zrnca istine. Tako, rekao sam mu, primjerice i sam često pomišljam kako i škola i roditelji i mediji i društvo zatupljuju djecu i guše prave potencijale mališana, ali ne stoga što nekakvi ljudoliki gmazovi time spriječavaju našu svijest da ih prepozna, nego iz puno banalnijih razloga. To je sasvim u redu, rekao mi je, kao što je i prethodne večeri okupljenima govorio da ih nije došao podučavati, otkrivati im Istinu i ponašati se kao da je mudriji od njih.

Na kraju razgovora, rekao mi je da mu je bilo istinski drago, pristojno smo se pozdravili, i on je otišao u sobu još se malo odmoriti. Upravo toliko normalnosti i doličnosti imamo pravo očekivati od znatno manje ozloglašenih osoba od Davida Ickea, ali nas prečesto iznevjere. Pojedinci u npr. britanskoj kraljevskoj kući, uvjeren sam, nisu reptiloidi ni humanoidi nego obični ljudi, ali sam podjednako uvjeren da je Icke veći džentlmen od primjerice princa Philipa (vojvode od Edinburgha). Stoga mi nije žao što sam propustio prijenos našeg poraza od Fabija Capella, ne zato što sam, kako sam u početku bio očekivao, to vrijeme proveo u društvu urnebesnog čudaka, nego u grupici pristojnih ljudi, s gostom koji je sasvim OK, iako su mu neke ideje doista pomalo uvrnute.
‘Prekorio sam studente zašto se smiju psihičkom bolesniku, ako sam ja takav’

Pitao sam ga koliko je puta u proteklih 18 godina zažalio što je krenuo ovom stazom, umjesto konformističkog vođenja građanskog života, u krugu obitelji, prijatelja i kolega. Odgovorio je da mu nikad nije smetalo što se ovako osudio na financijsku neizvjesnost i gotovo oskudnost, prema kojoj je gurnut i time što su mu mnoge knjige izložene zapljenama, zabranama, tužbama, odštetnim zahtjevima. To što živi u stančiću s dvije spavaće sobe, od kojih je jedna zapravo njegova radna soba i mali ured, ne smatra problemom, jer mu više i ne treba, a veseli ga svaki poziv na putovanja na kojima susreće različite sugovornike i skuplja nova znanja. Ono što mu je, priznaje, povremeno nedostajalo, bilo je više mira i spokoja, i znao je upasti u malodušje zbog uvjerenja da je tišeg i lakšeg života lišio ne samo sebe nego i svoje bližnje. Iako, oni su se često znali s time nositi, pa kada je jednom školski kolega rekao jednom od njegove djece da ima tatu luđaka, odgovor je bio: “Ne, tvoja mama je luđak”, na što se školarac pobunio, “Nemaš pravo tako razgovarati, ti ne poznaješ moju mamu”, a protuodgovor: “Točno, ni ti ne poznaješ mog tatu”.

A onda se, uz osmijeh, prisjetio kako “mora da je bio mazohist” kada je početkom 90-ih prihvaćao turneje po britanskim sveučilištima, gdje su na njegova predavanja dolazile tisuće studenata i poneki nastavnik, svi sa samo jednom namjerom - da se “beskrajno zabave gledajući izbliza u tako sumanutog luđaka”, “slušajući njegove besmislice” i “jasno mu dajući do znanja što o tome misle”, grohotima smijeha, gotovo valjajući se po podu. A onda ih je, kaže, upitao dvoje - prvo, smatraju li ga mentalno poremećenom osobom, na što je dobio urnebesni potvrdni odgovor, i drugo kakvi su onda oni kada se dolaze tako bolesnoj osobi smijati, na što je u dvorani zavladao potpuni posramljeni tajac.

Bile su to i prigode kada je stekao prve prave slušatelje, čitatelje, poštovatelje, pa i ponekog sličnomišljenika. Neki su mu počeli prilaziti s vlastitim pričama i upućujući ga na treće osobe, a on je iz takvih razgovora i iskustava prikupljao materijale za nove knjige.
U Italiji ga je posvuda slijedio krupni neznanac

Jedna sudionica “tajne večere” upitala je Ickea zašto ga tajni vladari svijeta ne uklone, da ih ne bi više razotkrivao. Rekao je da se radi o nekoliko razloga.

Prvo, to nisu napravili na vrijeme, u početku, kada nije mogao proći ulicom da ga se ne ismijava, pa nije izgledalo da će njegove teorije netko ozbiljno shvatiti. Sada bi, da mu se nešto dogodi, to moglo dati kredibilitet pretpostavci da se nekome stvarno zamjerio. Drugo, tajni urotnici su moćni ali nisu svemoćni, a njemu je još na početku obećano da će ga “oni”, tkogod to bio, štititi. Treće, nesreća teže pogađa one koji je se ne boje. Gotovo svi koji su mu u panici i tjeskobi govorili da mu ovo ili ono moraju ispričati, “ma što nam se dogodilo”, uistinu su i doživjeli neugodnosti, pa i smrt. Za razliku od toga, tvrdi Icke, on ne živi u strahu.

Tada je ispričao kako je prvi puta kada je bio u Italiji uočio krupnog čovjeka kako ide za njim. Pratio ga je svuda, budeći mu nelagodu. Upitao ga je što želi, ali ovaj je samo nešto rekao na talijanskom. Kada je organizatore svojeg predavanja upozorio na toga neznanca, rekli su mu: “To je tjelohranitelj kojeg smo vam osigurali”. Zahvalio im se i rekao da mu tjelohranitelji ne trebaju, jer time samo komplicira stvari, a ako mu tko opak poželi nauditi, to neće moći spriječiti mišićavi i naoružani tjelesni čuvari.

Neki ljudoliki reptili su dobri - Tesla je mogao biti takav

Dok je pio svoju jutarnju kavu s toplim mlijekom, nakon samo nekoliko sati sna i desetaka sati gotovo neprekidnih predavanja i razgovora, upozorio sam Ickea da smo ovdje ponosni na Nikolu Teslu, i da bismo radije povjerovali jednoj međunarodnoj sekti koja vjeruje da su Tesla, Leonardo da Vinci i još neki pojedinci zapravo prosvjetiteljski benigni izvanzemaljci koji su dolazili među nas kako bi pogurali našu civilizaciju, nego što bismo htjeli čuti da je i čudesni Nikola iz Smiljana još jedan ljudoliki gmaz sumnjivih i nedobrih namjera.

Moguće je, odgovorio je Icke, postoje, naravno, još nebrojene vrste, zemaljske i izvanzemaljske, i neke su nam sklone, a neke se u sve ovo ne miješaju. A i neki ljudoliki gmazovi razvili su empatiju, iako je ona nešto prirođenija sisavcima, te ne samo da nam ne štete nego nam čak i pomažu, pa bi takav mogao biti i Tesla, iako se ne zna ni što je on zapravo pred kraj život sve izumio za američku vojsku, “jednu od glavnih poluga buduće svjetske vlade”.

Uz to, rekao je da crteži helikoptera, zrakoplova i svemirskih brodova na piramidama i drugim građevinama starim više tisuća godina ukazuju na postojanje vrlo razvijenih civilizacija u dalekoj prošlosti Zemlje, “a to nam se sve prešućuje, tvrdnjama da prije civilizacija starog vijeka nije bilo ničega osim primitivnog doba praljudi”.

12.02.2009. u 12:50 • 0 KomentaraPrint#

BARACK OBAMA

BARACK OBAMA

Čak sam i od ljudi kojima teme zavjera nisu strane čuo izjave tipa: „Pa, dobro, on barem nije Bush” i „Pa, on barem ulijeva svojevrsnu nadu”.
Ne, on nije Bush – on je potencijalno mnogo opasniji. I, što vam vrijedi „svojevrsna nada” ako počiva na laži? U stvari, kakve vajde od „nade” uopće?
Obamina supruga Michelle, koju ne bih upitao koji je dan u tjednu ni da radi u tvornici kalendara, rekla je da „s nadom sve počinje i završava”. Kakva glupost. Nada je emocija bez značaja jer njeni plodovi zriju uvijek u budućnosti i, po definiciji, nikad u SADAŠNJICI. Nada je poput vožnje na vrtuljku: ma koliko brzo se vrtjeli, nikad se ni za milimetar ne možete približiti osobi ispred sebe. No, glavna je zamisao uvjeriti vas da ostanete na konju, unatoč neizbježnom razočaranju, u „nadi” da će se stvari jednom promijeniti. Ali promijeniti se neće, jer sam sustav je osmišljen tako da promjenu spriječi.
Na takav se način „nadom” koriste hulje i podlaci – prihvatite sranja koja vam dajemo sada, u „nadi” da će sutra biti bolje (a znamo da neće). Barack Obama je pribavljač „nade” jer njegovi gospodari žele da ljudi prihvate ono što im se servira sada u nadi da će jednom doći bolja vremena.
Samo vi učinite ono što mi tražimo, ups, oprostite, ono što Barack traži, i on će vas zauzvrat nadahnuti nadom da sve ide kako treba, pravac - Obećana zemlja. Naravno da onamo ne ide, ali, dok vi to shvatite, bit će već prekasno.
Manipulatore plaši mogućnost da ljudi odbace nadu kao projekciju nekakve buduće, možda nikad ostvarene vizije i počnu zahtijevati pošten odnos, pravdu i slobodu sada. Kako bi izbjegli takvu noćnu moru, ta stremljenja moraju postavljati kao primjer nečega čemu treba težiti, ali ne doista i ostvariti. Na taj način njihov čovjek – Obama - prodaje „nadu” kao tehniku odvlačenja pozornosti, zadržavanje statusa quo, čime mase odvraćaju od pobune.
Nemamo zaposlenje, nemamo hranu na tanjuru, a stan nam je pod ovršnim postupkom, ali barem imamo „nadu”. Super, odmah mi je lakše.
„Mamice, ja sam gladan. Mogu li, molim te, pojesti malo nade?”
„Baš mi je žao, zlato, nadu danas nisam skuhala, pa znaš da nadu uvijek ručamo sutra.”
„Hoću li onda, mamice, stvarno ručati sutra?”
„Pa, možemo se tome nadati, srećo, ali nakon što sutra svane, toplo se možemo nadati da ćemo ručati prekosutra.”
I vrzino se kolo nastavlja. Tako „nada” funkcionira. Ili ne funkcionira.
Obamina omiljena mantra je „promjena”. Doista, njegova rekordno bogato financirana kampanja zasniva se na jednoj riječi – promjena. Takvom se tehnikom služio Bill Clinton i mnogi drugi: vrlo je djelotvorna jer sustav osigurava da većina ljudi, u ovom ili onom trenutku, bude nezadovoljna stanjem stvari. Dakle, kada vam se status quo ne sviđa „promjena” može biti obećavajuća poruka, čak i ako, poput Obame, ne kažete što ta promjena znači.
Od presudne je važnosti po njegov uspjeh, i po uspjeh njegovih kontrolora, to što nikada nije konkretno rekao na što se odnose njegove poštapalice – „nada”, „promjena kao i još jedan okidač iz repertoara programa za kontrolu uma, „vjerovanje” – u smislu vođenja politike i načina na koji će se sve to odraziti na društvo općenito. Nadati se čemu? Promijeniti što? Vjerovati u što?
Konkretni odgovori na ta pitanja imali bi pogubne posljedice po Obaminu popularnost.





MASOVNA KONTROLA UMA

Od kasnih 1990-ih naovamo pomno proučavam vojne/vladine programe i tehnike kontrole uma, a „fenomen” Obame najočitija je operacija masovne kontrole uma koju ste ikada imali prilike vidjeti.
Srž plana je da se Obamu učini središtem svega čemu se nadate, u što vjerujete i što želite promijeniti. Stoga je njemu osobito stalo da se ne zadržava na potankostima onoga što misli pod „nadanjem”, „promjenom” i „vjerovanjem”.

Te riječi znače - Što god vi odlučili da znače ili što želite da znače. Željelo se postići da sve što vi predstavljate projicirate na njega, i da se on time prometne u simbol vas i vašeg načina gledanja na svijet.

Spominjanje konkretnih stvari naudilo bi scenariju tipa „ja sam ono što želite da budem” i zato nikakvih potankosti nema, isključivo - „nadanje”, „promjena” i „vjerovanje”. Oni ne žele da se Obamu doživljava samo kao „Spasitelja”; oni žele da vam on bude Abraham Lincoln, J. F. Kennedy ili Buddha – bilo tko s kim se možete poistovjetiti, jer on je prazna stranica, prazan ekran i prazno odijelo. Obama je vođa tipa ‘učini-si-to-sam’ ili ‘uradi-sam’, projekcija vašeg vlastitog uma. (To jest, u slučaju da i dalje spavate. Ukoliko ste na bilo koji način budni, on vam je otvorena knjiga.)

Nema moćnijeg načina manipulacije ljudima nego da im kažete što žele čuti i da budete „kuš” o svemu što ne bi željeli čuti. Iskusni trgovci su obučeni da u nevezanom razgovoru pogode što njihove mete vole a što ne vole te da sukladno tome prilagode svoj nastup pri prodaji. Tehnika je jednostavna: potencijalnom kupcu kažete ono što ste dokučili da on želi da mu se kaže.

Obama dolazi iz istog takvog tima, ali mnogo većih razmjera, te uz čitavu mrežu savjetnika i kontrolora vrlo vještih u manipuliranju umom, mišljenjem i postupcima.

U Obaminom recitiranju unaprijed napisanih, posebno za nj osmišljenih govora nema one istinske srdačnosti već samo umjetne, one iz „blesimetra”. Njegova patvorena, ali uvjerljiva srdačnost proizlazi iz upornog vježbanja i klintonovske sposobnosti da „nešto kaže kao da u to zaista i vjeruje”. Takva govornička umješnost nadilazi puku glumu, a istu je obuku prošao i Tony Blair.
No, odmaknete li se korak unazad i pogledate te ljude pomno i objektivno, brzo ćete uočiti tehnike kojima se svjesno služe. Najlakše je prozreti Blaira: po načinu kako izgovara pojedini redak, zastaje usred rečenice radi dramskog efekta i spušta pogled hineći emocije. Obama je nešto vještiji, ali ne mnogo.

Vidi se kako grozničavo razmišlja okrećući glavu sad lijevo, sad desno, između više ekrana blesimetra, a zatim gleda ravno u donji dio kamere tražeći svoje udarne poruke. Govornici koji govore iz srca to ne čine; previše su udubljeni u ono što osjećaju i govore, a da bi i načas pomislili kamo gledaju ili kako neku rečenicu izgovaraju.
Govoru tijela mogu razlučiti naučeno nizanje rečenica s blesimetra i govor iz duše, bez napisanog scenarija. Obamini govori potječu iz blesimetra, a ne iz srca.



OBAMA JE MNOGO OPASNIJI OD BUSHA

Obamini govori su mješavina tehnika za kontrolu uma i neuro-lingvističkog programiranja ili NLP-a, i pomno su razrađeni da usade vjerovanja i dojmove u um gledatelja. Kao što stalno naglašavam, ovaj cirkus oko Obame je uvježbavanje masovne kontrole uma, što se pokazalo vrlo uspješnim zato što mnogi ljudi žive u neprestanom stanju transa. Navodi me to na usporedbe s nacističkom Njemačkom, fašističkom Italijom i sličnim režimima tijekom povijesti.

Obama ne mora izgledati kao Hitler, niti zvučati kao Hitler, ali teme su navlas iste. Njemačka se 1930-ih, osjećajući teške posljedice Prvog svjetskog rata, nalazila u groznom stanju u ekonomskom i vojnom smislu, pod bremenom ratne odštete koja je toj zemlji nametnuta 1919. godine Versajskom „mirovnom” konferencijom, kojom su pak iz sjene upravljali Rothschildi i Iluminati. Iz sveopćeg kaosa izronio je čovjek kojeg su Nijemci tada doživljavali gotovo isto onako kao što mnogi ljudi danas doživljavaju Obamu. Zvao se Adolf Hitler a svojom govorničkom vještinom i retorikom, također popraćenom ritualnim načinom izlaganja zasnovanim na tehnikama kontrole uma, uspio je navesti mase da ga smatraju njemačkim „mesijom”, njemačkim Obamom.

Hitler je obećavao „promjenu”, „nadu” i nešto u što se može „vjerovati” usred posljedica rata i financijskog sloma. Govorio je pred ogromnim skupovima udivljenih sljedbenika te se ubrzo pojavio masovni pokret kao vid potpore Hitlerovoj viziji nove i bolje sutrašnjice.

Kao što ističe pisac Webster Tarpley, fašizam u svojoj pravoj biti nije tek policijska država koju je nametnuo malen broj hijerarhijski visoko pozicioniranih osoba. Fašizam bi se tako mogao manifestirati, ali prvo dolazi na vlast preko masovnog pokreta ljudi koji ne razumiju što ponuđeno im trojstvo – „promjena”, „nada” i „vjerovanje” – zapravo znači. Znaju jedino da im ponešto od toga treba jer, kao i kod Obame, shvatit će to onako kako žele. Tek će kasnije, na svoj užas, vidjeti čemu su dali svoj glas.

Obama je mnogo opasniji od Busha jer on može „prodati muda pod bubrege” onima koji su u transu, dok Bush mlađi to ni izdaleka nije mogao. Bush je bio plitki glupan bez vještina komuniciranja, kojemu su trebale masovne prevare na glasačkim mjestima da bi službeno bio „izabran”. Nikad ne bi mogao biti figura koja bi nadahnula masovni pokret što bi podupirao neku ispraznu „nadu”, „promjenu” i „vjerovanje”, u okolnostima kada ljudi čak niti ne znaju što bi te riječi trebale značiti.

Razlika je, međutim, u tome da njegova popularnost doseže pretjerane, čak histerične razmjere, gdje će njemu biti oproštene veće nepodopštine, barem dok masa njegovih hipnotiziranih pristaša ponovno ne progleda. Što bi, dakako, moglo potrajati.









TAKTIKA LOŠEG I DOBROG MOMKA

Neokonzervativno „republikansko” krilo Iluminata nadziralo je Busha zadnjih osam godina, odvevši Ameriku u ratove na tuđem tlu te u financijski kaos (loš momak/problem). Sada je „demokratsko” krilo, pod vodstvom zloglasnog Zbigniewa Brzezinskog, dovelo „spasitelja”, Baracka Obamu, da nas izvede iz mraka, uz „nadu” i „promjenu” (dobar momak/rješenje).

Tako ćete i neke svjesnije ljude čuti da kažu: „On barem nije Bush”.

Osim neodređene „nade”, „promjene” i „vjerovanja”, vrlo malen broj ljudi naslućuje kakvu će politiku voditi Obama. Percepcija javnosti nastaje od „slike” koju ta javnost o njemu ima, ili od auto-projekcije, a ne od potankosti, jer Obama se potankostima neće baviti sve dok karte ne budu bačene na stol, pa čak i tada će ih zabašuriti ispraznim riječima.

U javnosti je stvorena „slika” da se Obama protivi ratu, ali - ne, ne protivi se. On kaže da je protiv invazije na Irak, no vidjet ćemo što će poduzeti kada bude ustoličen. Kako čovjek koji zahtijeva da se dodatne trupe, uključujući europske, šalju u Afganistan, može biti protiv rata? Isto je tako rekao da je spreman bombardirati Pakistan i upotrijebiti vojnu silu kako bi spriječio Iran u proizvodnji nuklearnog oružja.

Obama uopće nije protiv rata i, ostvare li se namjere njegovih kontrolora, on će SAD uvesti u još više međunarodnih sukoba gdje će svoje postrojbe slati u smrt, koje će pak u smrt slati svoje mete. I sve će to poticati, svojom blagoglagoljivošću, čovjek crnog lica u tamnom odijelu koji nikada neće otići onamo kamo šalje njih.



ŠTO SE KRIJE IZA OBAMAMANIJE?

Za sebe tvrdi da je „onaj koji ujedinjuje”, a upravo je to o sebi govorio i Bush prije nego što je stupio na dužnost, ali jedinstvo samo po sebi nije sporno. Nacistička Njemačka imala je jedinstva napretek u početnim godinama rata, no je li od toga imala iole veće koristi? Bitno je ono što se jedinstvom planira postići, a Obaminim toliko hvaljenim „jedinstvom” želi se „nadahnuti” masovni pokret koji bi podržao orvelovske planove Iluminata.

Njegovo neumorno isticanje „međusobnog povezivanja ljudi” može se iskoristiti kao opravdanje da se „zbliže i povežu” Sjedinjene Države, Kanada i Meksiko u Sjevernoameričku uniju; može se iskoristiti u svrhu ujedinjenja njegovih pristaša za suprotstavljanje njegovim protivnicima i za osuđivanje istih. Upravo se to dogodilo u nacističkoj Njemačkoj kada su spaljivane knjige i kada je došlo do žestokog obrušavanja na one koji se s Hitlerovim režimom nisu slagali.

Mogućnosti obamamanije su beskrajne kada se radi o proturanju fašizma kao „nade”, „promjene”, „slobode” i „Nove Amerike”, ili „Novog svijeta” [Novog svjetskog poretka].

Bush i Cheney bili su očigledni ratni huškači koji su svim silama nastojali uvesti obavezno služenje vojnog roka i prisilno novačenje. Ali u trenutnoj klimi to Obami neće biti suviše teško. On već naveliko priča o obaveznom društveno korisnom radu za učenike osnovne i srednje škole i studente te o stvaranju narodne vojske u Americi.

Zbog toga kažem da je Obama daleko pogubniji za slobodu od Busha. U zadnjih osam godina Bush je tek djelomice mogao utrti put fašizmu – Obama ima prigodu dovršiti posao, na temelju svih prije spomenutih i drugih razloga.

Da biste vidjeli kakve „promjene” uistinu planira, pogledajte samo kliku kojom se okružio, i one koje je već imenovao u svoj administrativni tim. Njegov mentor, poticatelj opakih djela i glavni kontrolor je Zbigniew Brzezinski, savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji Jimmyja Cartera, i suosnivač, s Davidom Rockefellerom, iluminatske Trilateralne komisije.

Brzezinski je javno priznao da je potkraj 1970-ih počeo financirati i obučavati one koje bi danas nazvao „teroristima” u Afganistanu, kako bi se borili protiv prosovjetske vlade u glavnom gradu Kabulu. Zamisao je bila, kaže, potaknuti Sovjetski Savez da napadne Afganistan u pokušaju zaštite kabulskog režima, čime bi suparničkoj sili nametnuo „njihov vlastiti Vijetnam”. Plan je uspio, uz cijenu od milijun izgubljenih života Afganistanaca tijekom sovjetske okupacije od 1979. do 1989., što Brzezinskog nimalo ne muči. Brzezinskijevi „borci za slobodu” kasnije su postali poznati kao „mudžahedini” a potom i kao talibani te kao, kako se tvrdi, „Al-Qaeda”.

Takav je, eto, Barack Obama, čovjek koji stoji iza „antiratne” inicijative. Bilo je općepoznato da predsjednik Carter ne bi učinio nikakav potez u vanjskoj politici bez odobravanja Brzezinskog, suosnivača Trilateralne komisije koja je Cartera i izabrala za predsjednika. Trilateralna komisija i šira mreža Brzezinskog, uključujući iluminatske paravane poput Fordove zaklade, sada su izabrali Obamu i situacija će biti ista. Brzezinski će odlučivati. Obamina jedina zadaća je da donesene odluke „proda” javnosti. Kad se čovjek sjeti da Brzezinski želi otpočeti rat u koji bi uvukao Rusiju i Kinu, stvari postaju lagano uznemirujuće.


TEHNIKE SOROSA I BRZEZINSKOG

Kao operativcu Iluminata, Brzezinskom je cilj stvoriti jednu svjetsku vladu, središnju banku, valutu i vojsku – globalnu diktaturu – čemu bi pridonijelo mikročipirano stanovništvo povezano sa svjetskim računalnim/satelitskim sustavom. Godine 1970. napisao je knjigu Između dva doba: američka uloga u tehnotronskoj eri, gdje opisuje globalno društvo koje on i Iluminati nastoje uvesti:
„Tehnotronska era uključuje i postupno nastajanje strože nadziranog društva. Takvim društvom vladala bi elita, neopterećena tradicionalnim vrijednostima. Uskoro će biti moguće uspostaviti gotovo neprekidno nadgledanje i motrenje svakog građanina i čuvati stalno ažurirane detaljne dosjee koji će sadržavati čak i najosobnije podatke o odnosnom građaninu. Tim će dosjeima vlasti moći nesmetano i trenutno pristupati.”

U istoj je knjizi, prije gotovo 40 godina, iznio i ovo:
„Danas ponovno nazočimo pojavi transnacionalnih elita … [čije] veze nadilaze državne granice … Vjerojatno će društvene elite razvijenijih zemalja uskoro, po svojem raspoloženju i gledištima, biti vrlo internacionalističke ili globalističke … Nacionalna država postupno se odriče svoje vrhovne vlasti … Daljnji napredak zahtijevat će od Amerikanaca veće žrtve. Trebat će poduzeti intenzivnije napore kako bi se oblikovala nova svjetska monetarna struktura, uz posljedične rizike po sadašnji relativno povoljan položaj SAD-a.”

A što, u ovom trenutku, njegov lutak Obama govori da Amerikanci moraju učiniti kako bi došlo do „promjena”? „Trebaju podnijeti određene žrtve”. Kao što Michelle, supruga g. Demagoga, kaže:
„Potrebno nam je drugačije vodstvo jer naše su duše shrvane. Potrebno nam je nadahnuće … kako bismo podnijeli određene nužne žrtve pomoću kojih bismo ostvarili željene pomake.”

Možete se kladiti da to uključuje žrtvovanje još više suvereniteta i sloboda na putu ka globalnoj diktaturi koju Brzezinski opisuje već desetljećima.

Brzezinskijev sin, Mark, bio je „savjetnik” u Obaminoj kampanji (radeći ono što tata kaže) a, u skladu s američkom jednopartijskom državom, drugi njegov sin, Ian, bio je savjetnik za vanjsku politiku u McCainovoj kampanji (radeći ono što tata kaže). Brzezinskijeva kći Mika izvještavala je o toj kampanji za televiziju MSNBC.
Obama je odabran odavno, što je činjenica znana samo nekolicini unutar najužeg kruga, a njegov odnos s Brzezinskim gotovo sigurno datira iz početka 1980-ih kada je pohađao jednu od ekskluzivnih, a nadasve iluminatskih škola – Sveučilište Columbia gdje je Brzezinski bio ravnatelj Instituta za proučavanje komunizma. O tom razdoblju Obama jednostavno ne želi podrobnije govoriti.

Da li itko vjeruje kako bi se netko, neki „narodski čovjek”, jednostavno pojavio gotovo niotkuda i vodio najvještiju i najbolje financiranu predsjedničku kampanju u američkoj povijesti? Davno su ga odabrali oni koji žele porobiti iste ljude za koje Obama kaže da ih želi „osloboditi”.

Tu je i židovski financijer George Soros, multimilijarder i suradnik Brzezinskog, s velikim doprinosom u Obaminom financiranju i marketingu. Soros je bivši član odbora iluminatskog Vijeća za vanjske poslove (Council on Foreign Relations) koji financira europski ogranak Vijeća za vanjske poslove. Ukratko, on je jedan od krupnijih insajdera.

Tehnike Sorosa/Brzezinskog nedvojbeno se vide kod Obamine „revolucije” u Sjedinjenim Državama. Preko zamršene i skrovite mreže Sorosovih zaklada i organizacija, povezanih s obavještajnim agencijama SAD-a i Izraela, obučavani su i financirani studenti u Ukrajini, Gruziji i drugdje te pripremani za masovne prosvjede i svrgavanje vlade. Ti umjetno proizvedeni prosvjedi „prodani” su svijetu pod parolom „narodnih revolucija”, ali slučajno se dogodilo, po svršetku revolucija i svrgnuća starih režima, da su novi vođe cijelo vrijeme čekali u prikrajku – marionete Sorosa, Brzezinskog i njihovih udruženih mjera.

Obama nije ništa drugačiji; on je tek širok osmijeh sa skrivenim namjerama, a u potpunosti ga kontroliraju iluminatske mreže koje su ga odabrale, obučile, prodale ga javnosti i pribavile rekordno visoka sredstva za njegovu kampanju. Upravo su oni skrivali mnoge njegove obiteljske tajne, što će i nadalje činiti dokle god bude plesao kako oni sviraju.

Obama je još jedna u nizu bankarskih prostitutki koje se prodaju za slavu i moć, i zato je podržao groteskno saniranje bankovnog sustava i zato će uvijek zastupati njihove interese, nauštrb širokih slojeva stanovništva. Njegovi financijski savjetnici dolaze ravno s „A” liste Wall Streeta, uključujući i Paula Volkera (Trilateralna komisija, Vijeće za vanjske poslove, Bilderberška skupina), direktora Uprave federalnih rezervi od 1979. do 1987. i Iluminata od glave do pete.
Centar za američki napredak (Center for American Progress – CAP), je inače udaljen samo tri bloka zgrada od Bijele kuće, postao značajniji izvor političkih inicijativa Obamine Demokratske stranke. Tko financira Centar za američki napredak? George Soros.

Jednostavno, to je Neokonzervativni projekt za novo američko stoljeće (Neocon Project for the New American Century) i Američki institut za poduzetništvo (American Enterprise Institute), samo pod drugim nazivom. Te dvije organizacije razvile su i diktirale Bushovu ratnu politiku i gušenje sloboda, a „CAP” i druge slične ustanove učinit će isto za Obamu. Njemu će CAP (engl. kapa) pristajati i Obama će je nositi.

Zapravo, osim u imenu i retorici, između Bushovog i Obaminog režima nema tematskih razlika. Bushovu politiku diktirali su iluminatski „trustovi mozgova”, a isti je slučaj i s Obaminom politikom. Busha su okruživali podli zagovornici izraelskih interesa, a njima se okružio i Obama.



LAŽNA PROMJENA

Gospodin „Promjena” dao je svoju neupitnu podršku Izraelu na tako udvoran način da mi je od svega toga mučno, a njegov potpredsjednik Joe Biden vatreni je cionist koji se diči obećanjem da će podržavati Izrael u svim mogućim okolnostima.
Obama je zakletog cionista Rahma Emanuela imenovao za šefa svog kabineta, a još jednog supercionističkog Židova, Denisa Rossa, za svog savjetnika za srednjoistočna pitanja. Palestinci su „nadrapali”, neka im Bog pomogne. Ross je također radio u administracijama Billa Clintona i Georgea Busha starijeg. Ma, sve se puši od silnih „promjena”.

Rahm Emanuel, kongresnik rođen u Chicagu, sin je Benjamina M. Emanuela i nekadašnji član krvoločne židovske terorističke organizacije Irgun, čiji su bombaški i teroristički napadi pripomogli nastanku države Izrael. Emanuel je jedan od najviših kongresnika-primatelja novčanih priloga za izbornu kampanju 2008. od strane „hedge fondova, privatnih dioničkih tvrtki i industrije krupnijih obveznica/ulaganja”.
Osim toga, Emanuela je Bill Clinton postavio u odbor hipotekarnog diva Freddie Maca 2000. godine, a njegov mandat podudarao se s nizom skandala i financijskih nepravilnosti. Kompanija je, o čemu se naveliko govorilo, sanirana sredstvima poreznih obveznika usred „subprime” hipotekarnog kraha.

Bliski Emanuelov prijatelj je čikaški cionist David Axelrod koji je vodio Obaminu izbornu kampanju te će u Obaminoj administraciji nedvojbeno biti jako utjecajan. Axelrod je veteran vođenja politike u gradu Chicagu, jednom od najkorumpiranijih političkih sustava na svijetu. Radio je za mnoge čikaške gradonačelnike 1990-ih te kao aktivist u Obaminoj kampanji za mjesto predstavnika u Senatu 2004. godine.

Postavši predsjednik 1993. godine, Bill Clinton je poveo svoje pajdaše iz Arkanzasa u Washington, a Obama ustoličuje svoju klapu iz Chicaga i daje im ključne državne položaje moći i utjecaja. A ti tipovi prvo pucaju pa onda pitaju.

Sve bi ovo moglo predstavljati mnoge stvari, i to nimalo ugodne, ali „promjena” ovdje ne vidim.

Obama je veliki „lažnjak” vrlo vještog jezika, koji živi suprotno vlastitim proklamacijama. Na svoj prvi politički položaj zasjeo je u svojstvu državnog senatora u Chicagu 1996. ne snagom svojih političkih sposobnosti nego hladnokrvnom zlouporabom izbornog postupka. Umjesto da uđe u ravnopravnu utrku sa svojim suparnicima i pusti da narod odluči, naložio je svojim ljudima da ospore valjanost izbornih prijava stotina osoba na nominacijskim dokumentima svojih glavnih suparnika iz Demokratske stranke, sve dok svi oni nisu bili prisiljeni povući se iz izborne utrke zbog proceduralnih grešaka. Tako je na izborima ostao sam, bez protivnika. Jedan do njih, Gha-is Askia, kaže da je Obamino ponašanje bilo u suprotnosti s njegovim imageom pobornika za prava „malog čovjeka” i žestokog borca za prava glasača:
„Zašto govori da se zalaže za novo sutra, a zatim se laća starih čikaških političkih trikova kako bi uklonio legitimne kandidate? On priča o časti i demokraciji, ali što je časno u tome da uklonite sve druge kandidate i ostanete sami na izbornoj listi? Zašto nije pustio da narod odluči?”

Zašto? Zato što bi vjerojatno bio izgubio, a gubljenje u poštenoj igri Obamu ne zanima. On želi pobijediti svim mogućim sredstvima. Jedino glasačko pravo koje Obamu zanima je pravo da glasate za njega. Obama je klasični korumpirani grebator koji je izmilio iz čikaškog političkog blata. Dakle, njegove bliske veze s izuzetno prepredenim „poslovnim ljudima” i prevarantima poput sada zatvorenog vlasnika stambenih zgrada s lošim stanovima, Tonyja Rezka, upravo su ono što se od njega i moglo očekivati.

Ali, zasad nikakva hrpa dokaza neće spriječiti Obamine zombije koji padaju u nesvijest od zanosa da i dalje vjeruju u agresivnu reklamnu kampanju, niti će se zbog toga rasprsnuti njihov mjehurić od sapunice. Bit će im potrebna gorča iskustva, što bi pak moglo potrajati i dovesti do većih razočaranja prije negoli se izbave iz kandži spoznajnog nesklada. I priznaju sami sebi da su nasamareni.
Isti je slučaj sa svim ljudima tamne boje kože koji su glasali za ono što su mislili da je prvi crni predsjednik iako je on, u stvari, čovjek s crnom maskom koji predstavlja interese bjelokožne iluminatske klike, istih onih obitelji i mreža koje su vodile trgovinu robljem.
Ne želim biti donositelj loših vijesti ili razarati snove, ali ipak moram – poštenja radi. Taj čovjek je varalica kojeg kontroliraju super-varalice. Poslušnik kojeg kontroliraju veći poslušnici koji pak služe jednom većem i mračnijem zlu.

Svojim je gospodarima Obama samo sredstvo za postizanje cilja. Ako im bude odgovaralo da ga ubiju kako bi izazvali građanski rat i prevrate u Sjedinjenim Državama, tada će upravo to i učiniti.
O draga Oprah, kada zora svane, kako ćeš se nositi sa stvarnošću? No, tko kaže da mora svanuti?? Ja posve razumijem Obaminu popularnost: ljudi jednostavno žele da on bude ono što tvrdi da jest. Ali, on to nije. Siti su ratnih sukoba, korupcije, borbe koju zovemo „životom” i žele da se sve to promijeni. Ali Obamine promjene su iluzorne i jedino predstavljaju stalnu preobrazbu društva prema viziji koju je oslikao Orwell.

Vjerojatno ćemo moći vidjeti da Obama najavljuje i neke naizgled dobre stvari, poput zatvaranja Guantanama, kako bismo dobili dojam da doista misli ono što kaže. Ali pratite li pogledom loptu vidjet ćete kako se uvodi plan globalne tiranije pod krinkom Obamine „nade”, „promjene”, „vjerovanja”, „žrtvovanja” i „zbližavanja”.

Moglo bi potrajati dvije godine, možda i mnogo duže, prije nego što spoznajni nesklad (laganje samom sebi) popusti svoj trenutni stisak i oslobodi umove Obaminih vjernih sljedbenika. Do tada, oni će ga iskupljivati bezbrojnim opravdanjima (lagat će samima sebi), kako bi svoj „san” i dalje mogli sanjati. Ali jednoga će dana morati priznati, zbog težine dokaza pred očima, da su kupovali san a dobili noćnu moru. Kakva šteta da sada ne mogu vidjeti ono što je očigledno, da sami sebe poštede vrlo bolnog razočaranja.

12.02.2009. u 12:32 • 0 KomentaraPrint#

David Icke

David Icke rođen je 1952. u siromašnoj radničkoj obitelji u engleskom gradu Leicesteru. Od malih je nogu želio postati profesionalni nogometaš, i želja mu se ostvarila. Međutim, čim je zaigrao u engleskoj ligi, počeli su zdravstveni problemi. David je pet godina trenirao usprkos strašnim bolovima uzrokovanim reumatoidnim artritisom. Kasnije će reći da su to bile godine u kojima se čeličio njegov karakter i testirala njegova upornost. Na kraju je ipak bio prisiljen odustati i odlučio je postati najavljivač na BBC-ju. Uspio je i u tome, premda uz velike poteškoće, budući da je zbog nogometa rano odustao od školovanja.
Nakon nekog vremena, David se zainteresirao za ekologiju, i postao je nacionalni glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Krajem osamdesetih, sve više razočaran politikom i televizijom, okreće se pisanju knjiga. Istovremeno počinje doživljavati mistička iskustva. Kao posljedica jednog, u Davidovoj se svijesti srušila brana, i on je započeo svoju misiju oslobađanja svijeta od vlasti gmazova širenjem istine i poticanjem duhovne preobrazbe čovječanstva.

Koja su vaša polazišta u knjizi “Najveća tajna”?

ICKE: Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina započeo sam određena istraživanja u želji da shvatim što se zaista događa u svijetu, za razliku od onog što nam kažu da se događa. Obišao sam više od 40 zemalja, upoznao tisuće ljudi, i saznavao
od njih informacije do kojih su došli vlastitim iskustvom ili na neki drugi način. Ono do čega sam došao i što se pojavljuje ne samo u mojim knjigama nego i u knjigama mnogih drugih autora, jest da postoji mreža srodstvom povezanih obitelji koje održavaju svoje srodničke veze od pradavnih vremena, i koja je preko Babilona i Rima došla u sjevernu Europu odakle se, osobito kroz britanski imperij, ali i francuski i druge europske imperije, proširila po cijelom svijetu - na američki kontinent, do Australije,
Afrike i tako dalje. Bivše kolonijalne zemlje stekle su u međuvremenu navodnu “nezavisnost”, no sve što se u stvari dogodilo jest da je na mjesto jedne vrste diktature došla druga. Na mjesto diktature koju možete vidjeti i dodirnuti - kao što su komunizam, fašizam, kolonijalna vlast - i koja ima ograničen vijek trajanja upravo zbog toga što su je ljudi svjesni, uglavnom svi znaju u čijim je rukama kontrola, došla je druga. A najuspješnija diktatura je ona koju ne možete ni vidjeti ni dodirnuti.
Mislite da ste slobodni, da živite u slobodnom društvu, a zapravo je sve što odlučujete i za što se opredjeljujete pod nečijom kontrolom. Kad su bivše kolonijalne sile dale navodnu nezavisnost svojim kolonijama - a to se odnosi i na Ameriku - ostavile su za sobom određene krvne linije, određeno tajno društvo i mrežu koja manipulira društvom i dovodi na vlast određene pojedince. Tako je kontrola nastavljena, samo što je danas još moćnija – jer ako sjedite u zatvoru u kojem ne vidite rešetke na prozoru, nećete ni pokušavati izaći iz tog zatvora. Upravo o tome je ovdje riječ: o diktaturi nevidljive ruke, o nevidljivoj manipulaciji. I upravo iz tog razloga postoji takav interes za moje knjige i autore poput
mene - ta nevidljiva ruka, osobito nakon 11. rujna, sve je manje skrivena i sve vidljivija. Kao što sam napisao u knjizi Najveća tajna ali i u drugim, ranije objavljenim knjigama, mi idemo prema jednom orvelovskom društvu totalne kontrole, totalne diktature koja uključuje i mikročipiranje ljudi i još mnogo toga. Kad sam počeo o tome govoriti, ljudima je to bilo smiješno; danas se malo tko tome smije, pogotovo ne oni koji su otkrili da se te stvari svakodnevno događaju u stvarnosti.

Što ste o krvnom nasljedstvu nezemaljskog podrijetla otkrili kroz
istraživanje povijesti i mitova?

ICKE: U početku me u istraživanjima zanimalo kako danas funkcionira kontrola svijeta. To je vrlo jednostavna struktura - mora biti jednostavna jer inače ne bi funkcionirala, raspala bi se - koja omogućuje da mali broj ljudi diktira velikom broju ljudi na vrlo jednostavan način o kojem govorim u knjizi. Posve je jasno da ta struktura nije mogla nastati u pet godina, pa ni u pedeset godina. Moje pitanje je, dakle, bilo kada je sve to počelo. Počeo sam istraživati prošlost, tražeći korijene tog povijesnog procesa
centraliziranja kontrole.
Pritom sam bio svjestan činjenice da su iz nekog razloga - koji ja tada još nisam razumio - ove krvnim srodstvom ukrižane obitelji koje sebe nazivaju Illuminati, prosvijećeni, jer znaju stvari koje ostalima nisu dostupne, opsjednute genetikom i krvnim nasljedstvom. To se vidi u međusobnim ženidbama članova kraljevskih i aristokratskih obitelji - ali isto tako i ženidbama unutar kruga ekonomski najmoćnijih obitelji, na primjer na Istočnoj obali Amerike ili, na primjer, kod američkih predsjednika - ako pogledate krvne linije američkih predsjednika, praktički je riječ o dinastiji, poput onih u Europi. Krenuo sam istraživati znajući za tu njihovu opsesiju genetikom i krvnim linijama. Otišao sam daleko u prošlost, nekoliko tisuća godina prije naše ere, u doba Babilona i Sumera koji su geografski bili na području koje danas zovemo Irakom - a ta je zemlja za prosvijećene prava opsesija, i nije čudno da je i danas u središtu pažnje.
Dakle, i u toj davnoj povijesti nailazio sam neprekidno na istu temu, ne samo na tom području nego u cijelom svijetu: radi se o križanju ljudske vrste i jedne ne-ljudske vrste, čiji je rezultat hibridna krv. I Knjiga postanka govori o sinovima božjim - u izvornom prijevodu to su bili sinovi bogova - koji se množe s kćerima čovjekovim, stvarajući tako hibridnu krv. Biblija je, naravno, samo niz drevnih spisa kakvi se mogu naći i izvan biblijskog korpusa, te se ova tema može naći posvuda u Starom svijetu. Nakon što je objavljena knjiga Najveća tajna, otputovao sam u Afriku, gdje sam održao niz predavanja. Javio mi se jedan čovjek koji uživa velik ugled u južnoj Africi: pripadnik je plemena Zulu, šaman i službeni pripovjedač povijesti plemena Zulu. Zove se Credo Mutwa. Na predavanju sam govorio o knjizi, križanju krvi i krvnoj liniji koja se provlači kroz povijest: on mi se javio i pitao me kako to znam. Odgovorio sam da je to plod mojih istraživanja u mnogim zemljama i razgovora s mnogim ljudima o njihovim iskustvima i spoznajama. Na to je rekao da je on to doznao prije nekoliko desetaka godina, kad je uveden u vrhunska šamanistička znanja.
Objasnio mi je da su kolonijalne sile kada su stigle u Afriku - Nizozemci i Britanci, a posebno Britanci - željele uništiti znanja koja su starosjedioci prenosili s naraštaja na naraštaj. Primorali su šamane da im kažu sve što znaju i onda ih ubili, jer nisu htjeli da se ta znanja dalje prenose, jer su željeli nametnuti svoju verziju povijesti iz koje će ta znanja biti isključena. Rekao mi je da mu je prije nekoliko desetaka godina rečeno - u tim tajnim južnoafričkim grupama koje su takva znanja prenosile malobrojnim izabranima, kako bi se ona sačuvala – isto ono što sam i ja doznao iz drugih izvora, razgovarajući s ljudima u drugim dijelovima svijeta. Sličnost je nevjerojatna i neosporna za onog tko želi znati istinu, a ne podržavati postojeća uvjerenja. Naime, međusobnim križanjima nastala je krvna linija koja se proteže kroz cijelu povijest, i tu liniju, te gene i tu DNA oni nastoje očuvati
čistom i bez stranih utjecaja, opsesivno pazeći da se žene isključivo među sobom. I kao što kaže Credo Mutwa, ta opsesija međusobnim ženidbama, kako bi se očuvala krvna linija, prisutna je u crnoj Africi jednako kao i bilo gdje drugdje u svijetu. A za tu vrstu živih bića o kojima je riječ, a koji nisu ljudi, rekao je da se u njihovoj kulturi zovu čitahuri, što u prijevodu znači “zmijska djeca” ili “djeca pitona”. Opet, dakle, motiv živih bića koja nisu ljudi nego neka vrst gmazova. Kineski carevi polažu pravo na prijestolje kao potomci zmijskih božanstava - dakle, opet isti motiv, simbol zmije. Isto se može naći i u Bibliji, ali i u mnogim drugim spisima. Ako to povežem s onim što su mi pričali neki
suvremenici, ljudi koji iznutra poznaju tu mrežu prosvijećenih, dolazim to istog zaključka: da su illuminati, prosvijećeni koji manipuliraju svojom krvnom linijom i djelujući kroz tajna društva zauzimaju pozicije moći, u stvari ta hibridna vrsta ljudi -gmazova. I kad sve to povežete u jednu sliku, jasno vam je odakle ta opsesija istom krvi, istom DNK. Vratimo li se nekoliko tisuća godina unazad, nailazimo na motiv božanskog prava na vlast. Vladari su govorili da je izvor njihova prava da vladaju… - što? Njihova
genetika, njihovo božje pravo na vlast. Ako to istražujete malo dublje, vidjet ćete da to “božje” o kojem su oni govorili nema mnogo veze s onim što ljudi obično doživljavaju kao “božje”, nego s međusobnim srodništvom kroz koje je nastala ova hibridna krvna
linija.
Samo sat i pol vožnje od mjesta gdje sjedim u ovom trenutku, londonski je City u kojem stoluje naš šef države, kraljica Elizabeta II. Dakle, još i danas, 2006. godine, netko je šef države samo zato što ima određenu DNK. Veze se nastavljaju, i službeno, ali i manje službeno, unutar bankarskih obitelji, obitelji koje u rukama drže naftni kartel, velike farmaceutske tvrtke, i tako dalje. Sve je to ista mreža obitelji koja općenito kontrolira cijeli naš suvremeni svijet. Riječ je o istoj krvnoj liniji, samo što ona može
biti posve manifestna ili manje vidljiva - na primjer, u svijetu poslovnih moćnika u tamnim odijelima.

FREKVENCIJSKA POLJA STVARNOSTI
Da li ti gmazovi ponekad zaista izgledaju kao gmazovi ili uvijek imaju oblik ljudskog bića?

ICKE: Ja pišem ono što mi ljudi kažu i ono do čega sam na razne načine sâm došao, ali i iz raznih izvora. Dugo sam bio novinar, i još sam uvijek novinar, samo što danas nemam urednika koji će mi reći što smijem, a što ne smijem reći ili napisati. U svojim knjigama – pa tako i u Najvećoj tajni - pišem ono što sam čuo od ljudi i do čega sam sâm došao proučavajući druge izvore, povijesne i suvremene, a u svima njima pojavljuje se motiv o
kojem su govorili stari i o kojem ljudi govore i danas kada mi prepričavaju svoja osobna iskustva; isti fenomen koji je bio poznat u cijelom Starom svijetu – fenomen promjene obličja. O njemu govore i suvremenici, jer to nije mit, nego zbiljska pojava.
Neobično velik broj ljudi iz cijelog svijeta i iz zaista različitih društvenih slojeva – bankovni službenici, ljudi svake profesije koja vam može pasti na pamet - pričali su mi da su to vidjeli: biće koje najprije izgleda kao čovjek, zatim poprimi oblik gmaza i zatim
se opet vrati u ljudski oblik. I kada pratite stare priče o takvim viđenjima na primjer iz Azije, i kada razgovarate na primjer s Kreidarom Mutwom iz južne Afrike - općenito u svim tim starim pričama pojavljuje se isti taj motiv o kojem govore i suvremenici.
Razlog zbog kojeg je sve ovo još uvijek tajna jest činjenica koje sam i sam postao svjestan u svojim istraživanjima: da biste povezali sve ovo u jednu sliku morate istražiti enormno mnogo informacija.
Ljudska percepcija o tome što jest moguće ograničena je time što oni vjeruju da je moguće. Na primjer, kada se prije nekoliko stoljeća netko usudio ustvrditi da je Zemlja okrugla, a ne ravna ploča, ljudi to jednostavno nisu mogli zamisliti - jer što će se onda dogoditi onima koji su s donje strane, zar neće pasti?! Percepcija Zemlje kao kugle bila je potpuno nemoguća zbog tog uvjerenja da bi u tom slučaju ljudi s donje strane kugle pali u bezdan. Tek kad se pojavila još jedna nova spoznaja - zakon gravitacije - ono što se do tada činilo nemogućim, odjednom je postalo logično. Tako i pomisao na mijenjanje oblika, mogućnost da ljudi mijenjaju obličje, zvuči fantastično ako tijelo i ako ovaj fizički svijet zamišljamo kao krutu tvar - ali to nije tako, sve je ovo iluzija, i ovaj svijet kakvog ga vidimo postoji jedino u našem mozgu, a inače je samo niz polja frekvencije i polja naših misli. Evo, ja sad sjedim u TV studiju. To je pomalo slično stvarnosti koju mi poznajemo.
Jedino mjesto gdje televizija postoji je naša percepcija; ove slike na ekranu postoje samo na ekranu. Svugdje drugdje, televizija je zapravo frekvencija na kojoj se emitira.
Televizija do naših domova dolazi frekvencijama, koje televizijski aparat dekodira kao slike na ekranu. Isto je i s internetom. Jedino mjesto gdje internet postoji - ta grafika i ti sajtovi - monitor je vašeg računala. Svugdje drugdje internet je samo elektronika. Isto
tako funkcionira i naš mozak: on neprekidno dekodira frekvencijska polja, pretvarajući ne-fizičke pojave u holografsku iluziju stvarnosti. Kad kušate neki okus, to je samo električni signal mozgu; kad nešto vidite, to je samo električna poruka mozgu koju on dekodira kao trodimenzionalnu stvarnost za koju nam se čini da je pred nama, a koja fizički zapravo postoji samo u našoj glavi. Danas je vrhunac nastojanja kvantne fizike upravo to protumačiti, i priroda stvarnosti danas se shvaća bitno drukčije nego još donedavna. Iz ove perspektive, mogućnost da neko biće mijenja obličje mnogo je logičnija i uvjerljivija, jer ne radi se o pretvaranju jednog tijela u drugo - to je samo način na koji naš mozak dekodira tu stvarnost - nego o pretvaranju jednog frekvencijskog polja u drugo, jedne misli u drugu, i tada je sve to moguće. Ako ljude držimo u neznanju o tome što je sve moguće, ljudi će vam se nasmijati u brk kad im kažete takvo nešto jer
ne mogu zamisliti kako bi netko mogao promijeniti lik, ali stvarnost nije ono što smo mislili, stvarnost je posve drukčija, i to jest moguće.

Kakva je veza između aristokratskih europskih obitelji, uglavnom
francuskih i britanskih, i američkih predsjednika?

ICKE: Pogledamo li rezultate genetičkih istraživanja o podrijetlu američkih predsjednika kojima se bave ustanove poput Bostonskog povijesnog društva, koje se dosta bavilo genealogijom američkih predsjednika, vidjet ćemo povezanost s europskim kraljevskim i
aristokratskim obiteljima. To nije čudno, budući da su upravo te obitelji stajale iza pothvata koji je ustvari bio invazija na američki kontinent, koji su preotele starosjediocima. Iste te obitelji stajale su iza Virdžinijske kompanije pomoću koje su im preoteli zemlju. Gdje god pogledate, vidjet ćete da su iza stvaranja Amerike stajale stare europske aristokratske obitelji. I nastavile su nadzirati taj kontinent, postavljajući na položaje moći svoje ljude.
Uzmimo nedavni primjer. U Americi živi oko 300 milijuna ljudi. Kažu da svatko može postati predsjednik SAD-a i navode to kao jedan od dokaza da je Amerika zemlja sloboda. Pa pogledajmo. Godine 1980. na vlast su došli Ronald Reagan i George Bush otac. Ne treba puno istraživati da bismo došli do zaključka da je za vrijeme Reaganova mandata američku državu u stvari vodio George Bush otac, od 1980. do 1988. godine. Tada je Bush i formalno postao predsjednik i ostao na dužnosti do Clintonova izbora 1992. godine. Clinton je imao dva predsjednička mandata, a sada je, već u drugom mandatu, na predsjedničkoj funkciji George Bush sin. A jednim od favorita na predstojećim izborima smatrala se Hillary Clinton. Ako pogledamo to razdoblje od 1980. do 2012. godine - u slučaju da ona bude izabrana za predsjednicu - kroz cijelo to razdoblje na predsjedničkoj dužnosti smjenjuju se članovi samo dvije obitelji - u zemlji koja ima 300 milijuna stanovnika.
I kad shvatite - a istraživanja iz mnogih različitih izvora to potvrđuju - da su obitelji Bush i Clinton vrlo usko povezane, to znači da od 1980. godine do danas Amerikom vlada jedna dinastija koja se sastoji od dviju obitelji koje čvrsto u rukama drže funkciju predsjednika države u ime svojih gospodara koje nitko nikad nije vidio - a to je samo jedna obitelj više nego što imamo mi u ovoj zemlji, i u drugim europskim državama kojima su na čelu pripadnici “kraljevske krvi”. Broj ljudi koji stvarno upravljaju
svjetskim događajima nevjerojatno je malen u usporedbi s brojem ljudi kojima oni upravljaju i vladaju.

CENTRALIZACIJA SVIJETA
Što je cilj tih gmazova i kako ga nastoje postići?

ICKE: Postoje mnogi odgovori, kao i mnoge razine u tom pitanju. Pustimo sad gmazove i sve o čemu smo govorili i pozabavimo se nečim što se oko nas događa svakodnevno. Bez obzira na to tko stoji iza toga, mi se krećemo prema jednom globalnom,
centraliziranom, orvelovskom društvu, i svaki dan smo mu sve bliže. Ljudima se oduzimaju temeljne slobode, pogotovo nakon 11. rujna. Nasljednici te krvne linije, ti prosvijećeni za koje tvrdim da su povezani s reptilima, upravljaju time kroz proces konstantne centralizacije moći. Uzmimo za primjer bilo koju diktaturu; svaka nastoji ostvariti centralizaciju moć. A zašto? Zato što, kad mnogi i različiti donose odluke, oni malobrojni koji njima žele vladati imaju manje kontrole u rukama.
To vam je kao da pokušavate žonglirati sve većim brojem tanjura, kao što se radi na pozornici. U trenutku kada tanjura ima previše da biste na sve mogli paziti, oni počnu padati i razbijati se. Idealno bi bilo imati samo jedan veliki tanjur i jedan štap kojim ga možete kontrolirati iz jedne točke, lako i neprekidno. Mi smo danas svjedoci jednog procesa koji se zahuktao i ide sve brže, a to je proces centralizacije moći, gdje se sve većim brojem ljudi kontrolira pomoću odluka koje donosi sve manji broj ljudi. Klasičan primjer za to je Europska unija.Nekad smo imali situaciju koja je zapravo plemenska organizacija. Unutar jednog plemena donosile su se odluke koje se tiču pripadnika toga plemena. Tada su se plemena ujedinila i nastale su nacije, države. I odjednom je mnogo manji broj ljudi upravljao mnogo većim brojem pripadnika te države.
U novije vrijeme s Europskom smo unijom ušli u sljedeću fazu: danas imamo jako, jako malen broj ljudi u središtu Europske unije koji diktira cijeloj Europi. Ako je u nekoj zemlji donesen zakon koji nije sukladan europskoj legislativi, prevladat će i biti nametnuta europska legislativa. Danas smo stigli nadomak onoj strukturi o kojoj ja pišem već šesnaest godina: stvaranju svjetske vlade koja će vladati pomoću svjetske vojske, centralne svjetske banke, svjetske monete koja uopće neće biti stvaran novac nego samo elektronski brojevi na ekranu - što će fundamentalno utjecati na ljudske slobode - i pomoću ugradnje mikročipova u ljude koji će tako biti povezani s jednim globalnim računalom.
Ljudi su se smijali kad sam ja prije deset i više godina govorio o mikročipiranju; danas se više ne smiju, danas se u ljude ugrađuju mikročipovi. Zamisao je, dakle, stvoriti centraliziranu globalnu strukturu kojoj će biti subordinirane sve zemlje i svi ljudi. Pitanje je - kako to postići? Ako otvoreno najavite što smjerate, uslijedit će masovna reakcija. Zato se oni koriste dvjema posebnim tehnikama. Prva - koju ja zovem “korak po korak do totalitarizma” - tehnika je pomoću koje je stvorena Europska unija. Vi znate da svijet želite dovesti do, recimo, te i te točke. Ali isto tako znate da će, ako to učinite jednim divovskim korakom, ljudi reagirati i pitati se što se sad to događa, jer je promjena nagla. Zato poduzimate male korake, krećući se cijelo vrijeme točno prema onoj točki koja vam je cilj, i svaki taj mali korak predstavljate kao da nema nikakve veze s drugima.Tako je bilo s Europskom unijom: prvi korak je bio pristup slobodnoj trgovini - u redu, nema problema, bit će radnih mjesta - a danas smo se našli u sustavu ogromne centralizirane diktature koja vlada cijelom Europom.
Isto se nastoji postići u Americi: George Bush već radi na stvaranju unije svih američkih zemalja; u zemljama istočne Azije i pacifičkim državama stvara se Pacifička unija na osnovama APEC-a, organizacije azijsko-pacifičke ekonomske suradnje; a već postoji Afrička unija koja je nasljednik Organizacije afričkog jedinstva i koja sve više poprima ulogu centralističke diktature koju u Europi ima Europska unija. Druga tehnika koja se koristi za postizanje istog cilja još je jednostavnija i uspješnija. Ja je zovem tehnikom “problem - reakcija - rješenje”. Strahovito je jednostavna i strahovito učinkovita.
Recimo da želite promijeniti svijet na način za koji unaprijed znate da će, ako to učinite otvoreno, izazvati ogromne reakcije. Vaš cilj je više nadzora, više kontrole, manje osnovnih sloboda i prava. Ne možete to učiniti otvoreno, i tu počinje igra zvana problem - reakcija - rješenje. Najprije stvorite problem. To može biti teroristički napad, rat, devalvacija, smjena vlade, bilo što. Zatim ljudima prikažete onu verziju problema za koju želite da u nju vjeruju. Na primjer, Bin Laden i 19 otmičara zabili su se
11. rujna u njujorške nebodere premda ne znaju upravljati avionom; ili - Kennedyja je ubio Lee Harvey Oswald premda mu je za to trebao metak koji se u zraku može okrenuti za 180 stupnjeva. E sada, u ovom trenutku bi igra problem-reakcija-rješenje bila javno raskrinkana da mi imamo javne medije koji su dostojni novinarske profesije. Pravi novinari bi istražili službenu verziju i otkrili rupe u njoj - u slučaju 11. rujna, to mogu i
desetogodišnjaci i petnaestogodišnjaci, jer nijedan dio te priče ne može se povezati s drugim dijelovima - pravi novinari bi, dakle, ljudima rekli što su otkrili i cijela priča bi propala. Ali, budući da mi imamo medije koji samo prepričavaju službenu verziju
događaja kao da je to prava istina, u društvu se događaju strahovito razorne promjene koje nastupaju kao rješenje nakon problema i reakcije.
Nakon što stvorite problem i predstavite njegovu službenu verziju - u slučaju 11. rujna ona je da je kriv Bin Laden – i nakon što je nastupila druga faza, reakcija ljudi, a ona je bijes, strah, “ne može to više tako”, “nešto treba poduzeti” - u tom trenutku oni koji su stvorili problem da bi izazvali takvu reakciju javnosti nude rješenja za problem koji su sami stvorili - a ta rješenja su društvene promjene koje nas vode u orvelovsko društvo. Nije slučajno Tony Blair rekao da je 11. rujna dramatično promijenio svijet i da on više nikad neće biti isti. Neće, jer ta promjena je svjesna i upravo je tako bila zamišljena. Dao sam intervju jednoj radio stanici u Los Angelesu nekoliko dana nakon 11. rujna, jer su oni na internetu našli da sam izjavio kako je sve to učinio netko iznutra. Sa mnom su razgovarala dva takozvana radijska voditelja - i nikad nisam shvatio koji je od njih dvojice taj dan bio zadužen da ima nešto u glavi, jer to se nije vidjelo - i svašta su me pitali, a ja sam na kraju rekao: ‘Ovako ćemo se dogovoriti. Ako se nakon napada 11. rujna ne dogodi to, to i to, doći ću vam u emisiju za mjesec dana i reći: nisam imao pravo.’ Rekli su da će me pozvati, ali nisu me pozvali, jer se dogodilo upravo ono što sam rekao, kao i mnoge druge promjene uvedene pod izlikom da ljude treba zaštititi od terorista.
Međutim, ispostavilo se da su teroristi oni isti ljudi koji su iskoristili taj užasan događaj da bi opravdali društvene promjene i masovan pokolj koji je uslijedio pod nazivom “rat protiv terorizma” - a sve to navodno zbog 11. rujna.
Ako malo istražujete - a ima se što istraživati, ima pojedinosti koje treba razotkriti kao što sam učinio ja i mnogi drugi – vidjet ćete da su 11. rujna i sve što je uslijedilo, uključujući rat protiv terorizma, smišljeni davno prije nego što je Bush uopće postao predsjednikom, a ne nakon tih događaja. To su, dakle, te tehnike kojima se oni koriste da bi nas povukli korak bliže totalitarnoj, fašističkoj, orvelovskoj državi, na što ja konstantno upozoravam od kraja 80-tih i početka 90-tih, kad su se ljudi tome smijali. Danas mi se ljudi više ne smiju jer mnogi svugdje u svijetu traže pojedinosti i informacije, i jer danas u vijestima prate događaje koji potvrđuju da se ono o čemu sam ja pisao zaista i događa.

Odakle su ti gmazovi? Jesu li zemaljska bića ili su iz svemira?

ICKE: Ne znam. Možda i jedno i drugo. Ljudi misle da vide sve što im je pred očima, a zapravo vide sićušan dio frekvencija dostupnih našem pogledu. Unutar tog sićušnog dijela frekvencije koje naše oko vidi cijeli je beskraj. I beskrajno mnogo mogućnosti.
Pogledamo li kako su raznolika sva ta ljudska i životinjska obličja koja možemo vidjeti u tom malom rasponu koji vidimo, zamislite kakva tek raznolikost postoji izvan njega. Sve je moguće. Ja vam neću reći da sve o tome znam, jer ne znam. Što više doznajemo, što
više upotpunjavamo sliku, što više učimo od ljudi kao što su Credo Mutwa i drugi prenositelji starih znanja, i razgovaramo s ljudima koji su takve stvari doživjeli u naše suvremeno doba, dolazimo do zaključka da je točno i jedno i drugo: neki su starosjedioci
na Zemlji i dugo su ovdje, a drugi se očito mogu kretati kroz različite dimenzije. Kad ljudi pričaju da su na trenutak ugledali neki lik koji nije bio u ljudskom obličju, nekog aliena, i da je odmah zatim nestao - reakcija je: ma što pričaš? Da nisi malo popio? Ali oni su u stvari ugledali nešto što je na trenutak ušlo u raspon frekvencija koji oni mogu vidjeti i odmah iz njega izašlo, te se toj osobi činilo da je i nestalo. Nisu oni nestali, nego su izašli iz frekvencija koje su dostupne našim osjetilima, a taj je raspon frekvencija neobično malen. Pogledamo li što znanstvenici kažu o tome što sve kao masa i materija postoji u svemiru, elektromagnetski spektar čini 0,005 posto onoga za što znanost tvrdi da postoji u svemiru. A ljudski vid opaža samo djelić tih 0,005 posto. Kao što je netko već napisao - mi ljudi smo zapravo slijepi. Ali zbog toga što nama manipuliraju i uvjeravaju nas da vjerujemo u to da vidimo sve što se može vidjeti, isključujemo sve te druge beskrajne mogućnosti i o tome što jest moguće sudimo samo na temelju onoga što nam je dohvatno direktno putem naših pet osjetila. E, pa ja vam moram reći: svijet nije samo malo drukčiji nego što smo mislili, svijet uopće nije ono što smo
mislili. I to shvaća sve više i više ljudi. Ako smo otvoreni za mogućnost da postoji mnogo više nego što vidimo, sve te fantastične pojave o kojima govorimo, i na koje smo isprva
reagirali nevjericom, postaju mnogo logičnije i mnogo vjerojatnije.

Što se može poduzeti? Kako se suprotstaviti gmazovima?

ICKE: Postoje dva načina na koji nas oni nastoje držati pod kontrolom. Jedan je staro načelo “podijeli pa vladaj”, jer dokle god se mi međusobno sukobljavamo oko vjere, oko politike, oko toga što je “krivo”, oni nas dijele i nama vladaju, a mi smo tako obuzeti
međusobnim svađama da ne stižemo podići glavu i vidjeti da konce koji nas vežu za te naše navodno suprotne strane u tim sukobima u stvari drži ista ruka. Jer, što su ljudi više podijeljeni, što je više sukoba i podjela, to je lakše njima vladati. Mnogo je teže manipulirati ljudima koji žive u skladu i slozi, ili držati pod kontrolom ljude koji poštuju pravo na različitost, nego ljude koji se neprekidno svađaju i nameću svoju volju.
Jedna od najvažnijih stvari koje bismo mogli učiniti jest da naučimo poštovati pravo drugoga da bude drukčiji, poštovati pravo drugoga da drukčije misli, a ne nametati svima svoja uvjerenja. Možemo se ujediniti oko ideja oko kojih se slažemo, a ja se bar nadam da su to ideje slobode misli i izražavanja, i sve ostale slobode za koje smo donedavna vjerovali da neupitno pripadaju ljudima, umjesto da se dijelimo zbog nečeg u čemu se ne slažemo, a uglavnom je ionako nevažno. “Ja vjerujem u Isusa Krista!”, “Ja ne vjerujem u Isusa Krista!” - da, pa što onda, idemo skupa na pivo. Važno je da ti u to vjeruješ, to ionako utječe na tvoj život. Svađamo se i sukobljavamo zbog apsolutno nevažnih, besmislenih
stvari, a zbog njih nikad ne dižemo pogled da bismo vidjeli ono što ja zovem cjelovitom slikom.
Drugi način koji koriste da bi vladali nama jest strah koji nam pokušavaju nametnuti. Jer, onaj tko živi u strahu traži nekog tko će ga zaštititi od onoga čega je manipulacijom natjeran da se boji. Smisao cijele ove manipulacije nakon 11. rujna jest da se ljudima utjera takav strah u kosti da će oni prihvatiti oduzimanje svojih temeljnih prava i slobode, navodno da bi ih zaštitili od nečega od čega je manipulacijom u njima stvoren strah, u ovom slučaju islamskog terorizma i cijele te priče. Dakle, ključna je stvar ne prepuštati se strahu i ne ustupati svoju moć. I ne zaboraviti da samo zato što je nešto objavljeno u medijima, samo zato što je neki spiker pred kamerom rekao što se dogodilo i zašto se dogodilo, da to ne mora biti istina. Povijest nas uči da najčešće to i nije istina. Nakon 11. rujna ja sam jedne večeri sjedio pred televizorom i čuo kako spiker na nacionalnoj televiziji objavljuje da je u blizini mjesta gdje se urušio neboder nađena putovnica jednog od otmičara. Ja nisam fizičar - ali putovnica koja je od papira i avion koji je eksplodirao u zraku ?!? Mislim da tu mora postojati još nešto. Samo zato što je to rekao FBI, BBC je to ponovio bez pitanja. Ja sam cijelo vrijeme čekao da se netko nasmije - ali nije bilo smijeha. Važno je da uvijek propitujemo ono što nam kažu, a ne da vjerujemo u nešto samo zato što čovjek u odijelu kojeg vidimo na televiziji kaže da je to istina.

12.02.2009. u 12:25 • 0 KomentaraPrint#

Kontroverza zvana David Icke - duhovni odgovor na globalne zavjere

"Jedan čovjek ne može promijeniti svijet, ali jedan čovjek može prenijeti poruku koja će promijeniti svijet" - Davidov duhovni vodič

Ako ste se ikada zapitali -«Što ako je slika svijeta koju nam nameću mediji i školstvo lažna?», u sljedećim člancima mogli biste naći potvrdu da su vaše najcrnje slutnje istinite!
David Icke je tvorac možda najnevjerojatnije i najsloženije teorije zavjere, u kojoj ima svega -od gmazolikih vanzemaljaca koji se križaju s ljudima do upravljanja čovječanstvom iz drugih dimenzija.
Odmah nakon što je početkom devedesetih počeo javno iznositi svoje ideje, David je postao predmetom neviđenog podsmijeha. To nije nimalo čudno, jer se radi o vrlo izravnom čovjeku, a njegove su teorije takve da i najotvorenijim ljudima moraju u prvi mah zvučati nerazumno, i lako ih je otpisati kao besmislice. Međutim, u njima ima više od onoga što se otkriva na prvi pogled, i sigurno je da vas neće ostaviti ravnodušnima, na ovaj ili onaj način.
David Icke rođen je 1952. u siromašnoj radničkoj obitelji u engleskom gradu Leicesteru. Od malih nogu želio je postati profesionalni nogometaš, i želja mu se ostvarila. Međutim, čim je zaigrao u engleskoj ligi, počeli su zdravstveni problemi. David je pet godina trenirao usprkos strašnim bolovima uzrokovanim reumatoidnim artritisom. Kasnije će reći da su to bile godine u kojima se čeličio njegov karakter i testirala njegova upornost.
Na kraju je ipak bio prisiljen odustati od nogometa, i odlučio je postati najavljivač na BBC-ju. Uspio je i u tome, premda uz velike poteškoće, budući da je zbog nogometa rano odustao od školovanja. «Hvala Bogu, 'obrazovni' sustav me jedva dodirnuo... odbacivao sam ga s unutarnjim znanjem da on za mene nema važnosti.»
Nakon nekog vremena, David se zainteresirao za ekologiju, i postao je nacionalni glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Krajem osamdesetih, sve više razočaran politikom i televizijom, okreće se pisanju knjiga. Istovremeno počinje doživljavati mistična iskustva.
Jednom prilikom, «nevidljiva prisutnost» ga je dovela do male knjižare u kojoj je našao knjigu jedne gospođe koja je bila iscjelitelj i medij. Stupio je u kontakt s njom, i ona je postala «kanal» za njegove bestjelesne vodiče. Od njih je primio mnoga proročanstva o vlastitom životu, koja su se uglavnom već obistinila, i neka koja se odnose na budućnost svijeta.
Za Davida je ovo bio tek početak niza zapanjujućih događaja, koji traje do danas. Također, bio je to i početak njegovog duhovnog buđenja. Jaki zov intuicije odveo ga je u Peru, gdje je na vrhu jednog brežuljka, u krugu od uspravnog kamenja, doživio iskustvo koje će promijeniti tok njegovog života:
«Iznenada, osjetio sam da su mi stopala zalijepljena za zemlju kao da ih privlači magnet. Ruke su mi poletjele iznad glave, bez moje volje. Podignite ruke iznad glave, blago raširene prema vani pod kutom od približno 45 stupnjeva, i vidjet ćete da će vas početi boljeti za manje od minute. Ja sam tako stajao više od sat vremena i nisam osjećao ništa sve dok nije bilo gotovo, a nakon toga ruke su mi bile u agoniji.
Struja snažne energije počela je ulaziti u vrh moje glave poput bušilice, i mogao sam osjetiti drugi tok koji se iz zemlje počeo dizati kroz moje noge... Stajao sam tako dok se energija sve više pojačavala, do točke kad se moje tijelo treslo kao da je priključeno na elektranu...
Energija je tekla iz mojih ruku s fantastičnom snagom, spustio sam se do autobusa kako bih uzeo kristal i pokušao ju djelomično prenijeti na njega. Stopala su mi nastavila gorjeti i vibrirati narednih 24 sata. Tu noć nisam gotovo ni oka sklopio zbog toga.»
Kao posljedica toga, u Davidovoj svijesti srušila se brana, i on je započeo svoju misiju oslobađanja svijeta od vlasti gmazova širenjem istine i poticanjem duhovne preobrazbe čovječanstva.
Danas je David Icke u cijelom svijetu vrlo traženi predavač. Vlasnik je nekoliko weblokacija, e-magazina i izdavačke kuće. Objavio je desetak knjiga i pet videokazeta. Neprestano je na turnejama po Sjevernoj Americi, Europi, Australiji, Južnoj Africi i drugdje. Postigao je planetarnu popularnost, i vidljivo je da uživa u slavi. Njegovi protivnici su se prestali podsmjehivati, i sada u njemu vide opasnog poremećenog antisemita koji je prijetnja demokraciji!
Istina je da bi se iz njegove biografije mogla dijagnosticirati shizofrenija, mesijanski kompleks i paranoja. Međutim, mnoge njegove tvrdnje imaju smisla i duboko su uznemirujuće.
Velika vrijednost njegovih djela je u tome što razbijaju ljušturu od ustaljenih obrazaca razmišljanja u kojoj zatvoren prosječan čovjek. Pozivamo čitatelje da pročitaju do kraja sve što nam ovaj neobičan čovjek ima za reći i sami prosude koliko je u njegovim riječima ludila, a koliko lucidnosti. Ako ste se ikada zapitali -«Što ako je slika svijeta koju nam nameću mediji i školstvo lažna?», u sljedećim člancima mogli biste naći potvrdu da su vaše najcrnje slutnje istinite!
(Časopis Svjetlost, Br 37, studeni/prosinac 2004)
Ovaj razgovor s Davidom Ickeom spoj je dva intervjua.
Oba su objavljena u Leading Edge Newspaper, a razgovarao je Kenneth Burke
U svojim knjigama David Icke uz obilje detalja i dokaza otkriva kako iste, međusobno povezane, krvne linije kontroliraju naš planet tisućama godina. Oni su stvorili sve veće religije i suzbijali duhovna i ezoterijska znanja koja čovječanstvo mogu osloboditi njihovog mentalnog i emocionalnog zatvora. Icke razotkriva prave korijene kršćanstva i drugih velikih religija, i dokumentira suzbijanu znanost koja objašnjava zašto se svijet suočava s vremenom nevjerojatnih promjena i preobrazbi. «Kao dječak» -kaže Icke -«uvijek sam se pitao kako je par otoka koji se jedva vide na globusu moglo stvoriti carstvo koje se protezalo oko cijelog svijeta. Sada je razlog jasan. To uopće nije bilo Veliko Britansko Carstvo. Bilo je to carstvo Babilonskog Bratstva.
VAŽNA NAPOMENA: David Icke i Kenneth Burke su razgovarali u vrijeme kada je američki predsjednik bio Bill Clinton. Ovo je važan podatak jer Icke već tada tvrdi kako je sasvim izvjesno da će George Bush junior postati budući predsjednik SAD, baš kao što je potpuno točno pretpostavio cijeli niz tragičnih zbivanja i ratova koji su uslijedili -od napada na Svjetski trgovinski centar u New Yorku do Drugog zaljevskog rata
• Davide, počnimo s Vašom knjigom Najveća tajna. Znam da ju nije lako ukratko opisati ali, da li biste mogli iznijeti nekoliko natuknica kako bi naši čitatelji barem shvatili polazne pretpostavke vašeg djela?
Do ovih zaključaka nisam došao pukom intuicijom, nego na temelju ogromne količine drevnih i modernih dokaza koji pokazuju da se ova gmazovska veza proteže kroz tisućljeća, sve do današnjeg dana. Neki od spomenutih zmajeva i zmija su očito simbolični, posebno u vezi s energijom Kundalini i slično, ali kad pogledate dokaze, na ogromnom broju mjesta govori se doslovno o zmijolikim ljudima -zmijolikim bogovima. Na dokaze nailazimo i kada počnemo istraživati na području gdje se ovo izgleda dogodilo, na kavkaskim planinama, u današnjoj Turskoj, Iranu i Iraku, koji su se nekad zvali Sumer i Babilon, i u egipatskim nizinama (čini se da se ova rasa počela širiti upravo iz područja oko kavkaskog masiva). To križanje dogodilo se između ljudske vrste i spomenute skupine unutar gmazovske vrste. Ne smatram da je gmazovska genetska struja sama po sebi negativna -upravo suprotno negativna je samo ova posebna skupina unutar nje.
Sumerske ploče i mnogi drugi izvori iz cijeloga svijeta govore nam da su ovi hibridi postali polubogovi, posrednici između bogova i čovječanstva. Zavirimo li u iransku povijest, vidjet ćemo da su se najraniji kraljevi zvali kraljevi-zmije, a kraljevima su postali zahvaljujući svojoj genetskoj strukturi i obiteljskoj lozi. Odatle potječe njihovo božansko pravo na vlast. Pogrešno smo vjerovali da to pravo potječe od Boga -svega što postoji, ako vam se tako sviđa -a zapravo potječe od BOGOVA.
Oko 2200. pr. Kr., u Egiptu se pojavilo nešto zvano Kraljevski dvor Zmaja. On je još uvijek jak i danas, 4000 godina kasnije, a središte mu je u Engleskoj, koja je, po mom mišljenju, epicentar globalne kontrole -epicentar mreže koja kontrolira svijet -to nije vlada Tonya Blaira (iako je on njihov istaknuti frontmen) -ali epicentar kontrole je u tom području, koje zovemo poslovnim središtem Londona. To je, u biti, novčarska općina u kojoj je smještena Engleska banka. Otuda se kontrolira svjetsko financijsko tržište.
Zato kad proučavate genealogiju, a ja ju, kao i povijest, već neko vrijeme proučavam, možete pratiti ovu zapravo arijsku rasu ljudi, koja je u Britaniju izvorno stigla brodovima pod imenom Feničani, a čiju vrlo važnu ulogu u povijesti konvencionalna povijest marginalizira. U svojoj knjizi objašnjavam kako je fenička kultura postala britanskom kulturom. Oni su štovali dva božanstva: jedno zvano Barat, muškog roda, i drugo zvano Barati, ženskog roda. Oni su postali Britain i Britainnia, i u knjizi se nalazi fenički crtež Barati i britanski crtež Britanije te njihovi opisi, a oni su zapanjujuće slični. Ovi ljudi su se također kretali i kontinentom, povremeno mijenjajući ime. Postali su bijeli narodi Europe. Unutar njihove genetske strukture bili su ti hibridi gmazova i ljudi. Tako su hibridi koji su bili vladari drevnog Bliskog i Srednjeg istoka postali europskom aristokracijom i europskim kraljevskim obiteljima. Zapravo postoji samo jedna kraljevska obitelj -ali pod različitim imenima. Sigurno je da je obitelj Windsor jedna od tih loza.
Ključni trenutak ekspanzije ovih krvnih loza, koje su doslovno zauzele cijeli planet, dogodio se nakon 1689., kad je jedan pripadnik ovih loza, Vilim Oranski (s kojim je krvno povezana svaka preživjela kraljevska obitelj u Europi), došavši iz Nizozemske postavljen na englesko prijestolje. Od 1694. te su krvne loze, koje su postale poznate kao Illuminati, odabrale poslovno središte Londona za epicentar svog djelovanja. 1964. Vilim Oranski potpisao je povelju kojom je osnovana Engleska banka, i cijeli se bankarski sustav počeo kretati pod njihovim ujedinjenim vodstvom. To je razlog zašto u svakoj zemlji postoji središnja banka jer oni imaju ujedinjeno vodstvo i upravljaju ekonomijama njihovih zemalja i novčanicima vlada.
Prava posljedica u godinama nakon osnivanja ovog operativnog središta u Londonu bilo je, naravno, Veliko Britansko Carstvo. Danas mi je jasno da to uopće nije bilo Veliko Britansko Carstvo. Bilo je to carstvo ovih krvnih loza koje su se smjestile u Britaniji, što je nešto sasvim drugo. Tako su ove krvne loze, djelujući potajno unutar bijele rase, ali sigurno ne samo u njoj, preuzele bankarstvo, medije i političku moć u svim tim raznim zemljama Britanskog carstva. Iako nam se čini da se Britansko carstvo raspalo i da su narodi dobili nezavisnost, posve je očito da su zatvori s rešetkama (otvoreno britansko upravljanje tim zemljama) samo zamijenjeni zatvorima bez rešetaka, a to su mreže tajnih društava i krvnih loza koje još uvijek potajno djeluju u tim zemljama i vode cijeli šou. Epicentar svega toga je, kakve li slučajnosti, u Londonu.
Nadalje, u svakoj od ovih zemalja postoji ono što ja zovem ravnateljima ogranaka loze, koji upravljaju tom zemljom prema planu stvorenom u središnjici. Kad se plan orkestrira kako bi se nešto pokrenulo na globalnoj razini, npr. ugradnja mikročipova, tada ravnatelji ogranaka loze manipuliraju i organiziraju unutar svog kruga utjecaja, kao što to čine Rockefellerovi u Americi i obitelji establišmenta Istočne obale, ili Oppenheimerovi u južnoj Africi. Ti ravnatelji ogranaka orkestriraju svoju obitelj i zemlju u skladu s globalnim planom koji dolazi iz Europe (uglavnom iz Londona, ali i Pariza, u nekoj mjeri). To je poput paukove mreže transnacionalnih korporacija, s ograncima u svakoj zemlji.
Južnoafrička Republika je divan primjer svega toga. Bio sam tamo negdje u ovo vrijeme prošle godine, i dosta sam istraživao i razgovarao. Prije nego što je Mandela postao predsjednik, Južnoafrička Republika bila je pod otvorenom kontrolom režima bijelačke manjine, aparthejda, koji je širom svijeta izazivao velik otpor. Ljudi su nosili transparente, prosvjedovali, i tome slično. U to doba obitelj Oppenheimer kontrolirala je 80% dionica na južnoafričkoj burzi, a time i sve ostale dionice. U njihovoj vlasti bili su i mediji, peko različitih frontmena, te rudnici zlata i dijamanata, o kojima ovisi ekonomija te zemlje. Morali su prijeći na takozvanu demokraciju, i Mandela je postavljen za predsjednika. Naravno, nakon toga su nestali transparenti, i ljudi su se razišli govoreći -«Eto, Južnoafrička Republika je riješena. Svijet postaje slobodniji.»
Otkad je Mandela postao predsjednik pa do danas, Oppenheimerovi samo posjeduju 80% dionica na burzi, a implicitno i ostale. Posjeduju samo rudnike zlata i dijamanata o kojima ovisi gospodarstvo zemlje, i posjeduju samo medije preko raznih frontmena, među kojima je i jedan Irac, Tony O'Reilly. Razlika je u tome što više nitko ne prosvjeduje zbog nedostatka ljudskih prava ili slobode, jer je sad predsjednik zemlje crnac. Obišao sam Južnoafričku Republiku, i jedina promjena je što sada ima više gradića od daščara -više mjesta poput Sowetoa nego ikad ranije. Za ljude koji tamo žive ništa se nije promijenilo, osim na površini. U pogledu mogućnosti izbora i kvalitete života, ništa se nije promijenilo. Isti ljudi vladaju zemljom, ali sada vladaju bez otpora, zato što je zatvor s rešetkama zamijenjen zatvorom bez rešetaka.
Htio bih napomenuti da ove gmazovske krvne loze uglavnom dolaze iz Europe, iz Francuske i Britanije. Alsace-Lorraine je za njih posebno važan kraj. U ovome je stvar: Pogledate li genealogiju američkog predsjednika, ona je zapanjujuća. Ova informacija potječe iz Burkeovog popisa plemstva (Burke's Peerage), koji je biblija aristokratske genealogije, sa središtem u Londonu. Na svim predsjedničkim izborima u Americi, počevši s Georgeom Washingtonom 1789. pa do Billa Clintona, pobijedili su kandidati s najviše britanskih i francuskih kraljevskih gena. Od 42 predsjednika do Clintona, 33 su bila u rodu s dva čovjeka: Alfredom Velikim, engleskim kraljem, Karlom Velikim, najpoznatijim francuskim monarhom. Tu nije kraj: njih 19 u rodu je s engleskim Edvardom III, koji je preko više od 2000 srodnika povezan s princem Charlesom.
Isto vrijedi i za američke bankarske obitelji. George Bush i Barbara Bush iz iste su krvne loze -loze Piercovih, koja je promijenila svoje ime Percy nakon što je prešla Atlantik. Percy je i danas jedna od britanskih aristokratskih obitelji. Oni su bili uključeni u Barutnu zavjeru s ciljem dizanja parlamenta u zrak u vrijeme Guya Fawksa i ostalo. Tako je George Bush u rodu s Karlom Velikim i Alfredom Velikim. U rodu je i s Franklinom Delanom Roosveltom.
Znate, ove razne krvne loze uzimale su različita imena, ali su opsjednute praćenjem genealogija. Budući da nose različita imena, ljudi očigledno ne prepoznaju obrazac. Kad bi se Clinton i državni tajnik prezivali Rockefeller, i kad bi urednik glavnih vijesti NBC-a bio Rockefeller, ljudi bi rekli: «Čekajte malo, što se to događa?» Zato oni nose različita imena. Ali to je nevažno. Važna je krvna loza. Jedan primjer je i obitelj Bush, koja je zadnje tri generacije nosila isto ime, zbog čega se lako može vidjeti kako se to odvija.
Ideja da svatko može postati predsjednikom SAD-a je obična glupost, i vrlo je važno to reći. Ta je ideja zapravo kamen temeljac vjerovanja Amerikanaca da žive u slobodnoj zemlji. Pa, ja vam mogu reći da to nema veze s istinom. Vratimo li se dvije generacije unatrag, prema istraživanjima, vidjet ćemo da je Prescott Bush, otac Georga Busha, bio uključen u razne političke manevre, i bio je član tajnog Društva lubanje i kostiju na sveučilištu Yale. U sljedećoj generaciji imamo Georga, koji je od rođenja pripreman i odgajan za položaje moći, i s vremenom je postao šef CIA-e, potpredsjednik, i konačno predsjednik tijekom tri mandata (od čega su dva službeno pripadala Reaganu). Bio je na čelu Republikanske stranke u vrijeme afere Watergate. Bio je veleposlanik UN-a i neslužbeni veleposlanik u Kini. Sve su to bili ključni položaji.
Nakon toga imamo sljedeću generaciju obitelji Bush -loze Bushovih -s Jebom Bushom kao guvernerom Floride i Georgeom W Bushom koji je sada slavljen kao sljedeći predsjednik SAD-a. Tako kod Bushovih možemo pratiti tri generacije, ali kod ovih ostalih loza se to ne vidi jer imaju različita imena.
Prema Burkeovom popisu plemstva, pa čak i prema službenoj genealogiji, Bill Clinton je genetski povezan s kućom Windsor, trenutnom kraljevskom kućom u Britaniji; sa svim škotskim monarsima; s engleskim kraljem Henrikom III i francuskim Robertom I. Istraživanjem dolazim do sve zanimljivijih informacija o tome da je Clinton zapravo Rockefeller, jednu generaciju unatrag, što bi u velikoj mjeri objasnilo kako je ovaj nepoznati momak iz Arkansasa dobio Rhodesovu stipendiju za Sveučilište u Oxfordu, koje dobivaju samo pažljivo odabrani ljudi. Bio je štićenik Carol Quigley, pripadnice najužih krugova Sveučilišta Georgetown, koja je napisala goleme knjige o manipulacijama ove skupine tijekom 20. stoljeća, «Tragedy and Hope» i «The Anglo-American Establishment», i druge.
Još vrlo mlad, Clinton je postao guverner onoga što su već svi prihvatili kao Rockefellerovu državu Arkansas. Nakon toga je, naravno, postao predsjednik SAD-a. Ti ljudi su postavljeni za predsjednike zbog svojih krvnih loza, a krvne loze su povezane s genetskom, a time i vibracijskom kompatibilnošću s tim gmazovskim bićima iz četvrte dimenzije, koja djeluju kroz ove fizičke krvne loze kao kad netko nosi svemirsko odijelo. Oni djeluju u trodimenzionalnom svijetu kroz ove određene loze.
• Da pojasnimo. Dakle, središnja skupina (po vašem razumijevanju) smještena je u poslovnom središtu Londona.
• Da li ovi gmazovski entiteti djeluju na te ljude s fizičkim tijelima bez njihovog znanja, kao što metafizički orijentirani ljudi vjeruju da imaju duhovne vodiče, ili se gmazovi mogupretvarati u ljude i manipulirati vremenom? Što pokazuju vaša istraživanja?
Pored njih postoje niže genetske loze, ali i one su po svom sastavu vrlo gmazovske. Njih zovem «hibridima». Ti ljudi u najvećem broju slučajeva ne znaju što su, ali oni koji orkestriraju stvari to znaju, jer zapanjujuće opsesivno prate krvne loze i genetiku. Oni žele te hibride kako bi njima mogli upravljati iz četvrte dimenzije. Zato ih pozivaju u mreže tajnih društava i različite obrede, kojima se, naravno, hibridi moraju pridružiti kako bi mogli napredovati. Oni ne shvaćaju što rade. Većina njih ne zna da riječi i obredi stvaraju energetska polja. A energetska polja, ako ne znate što radite, mogu biti vrlo opasna stvar, jer se pomoću njih može manipulirati ljudima. U tim obredima, orkestratori ove mahom neupućene ljude priključuju na nižu četverodimenzionalnu svijest. Oni ih opsjedaju.
Priča o Hitleru je fascinantna. Taj čovjek je nekad sjedio na ulici, pokušavajući prodati slike. Ali čini se da je imao neku karizmu. Čovjek po imenu Eckart podvrgnuo ga je seriji obreda, i Hitler se preobrazio u napuhanog, izluđenog čovjeka izobličena lica, koji je zračio magnetskom energijom koja je osvojila naciju, srećom, samo na nekoliko godina. Eckart je svojim prijateljima pisao, kao što navodim u svojoj knjizi, da ne trebaju brinuti za njega, jer je on na njemačku povijest utjecao više od bilo kojeg drugog čovjeka. Rekao je -«Ja sam Hitlera povezao s NJIMA.» Hitler je bio priključen na nižu četvrtu dimenziju, i postao je marioneta ovih gmazovskih bića iz niže astralne razine.
Način na koji sam došao do svih ovih informacija tipičan je za sinkronicitete u mom životu. U knjizi "I istina će vas osloboditi" (And the Truth Shall Set You Free) pisao sam o strukturi kontrole u današnjem svijetu. Nakon toga sam pomislio da nije potrebno biti genijalac kako bi se uvidjelo da ta struktura nije nastala u pet minuta ili pet godina, pa kad je onda sve počelo? Počeo sam se vraćati u prošlost kako bih otkrio izvore te manipulacije. Vratio sam se sve do vremena Križarskih ratova, u 12. i 13. stoljeće, u vrijeme vitezova Templara i tih ljudi, zatim sam otišao dalje, više tisuća godina pr. Kr., u Babilon, koji je izgleda bio veliki centar ovih gmazovsko-ljudskih krvnih loza.
Iz tog su centra počeli infiltrirati i osvajati druga društva, među kojima i Egipat, koji je zbog toga počeo propadati i raspadati se. Zatim su svoj epicentar premjestili u Rim i postali Rimsko Carstvo. Nakon toga, odselili su se u London i postali Britansko carstvo, i otuda sve potječe. Otišao sam dovoljno daleko u prošlost, i naišao sam na bezbrojne priče iz cijelog svijeta o ovim hibridima -pri čemu se ne spominju uvijek gmazovi, ali se uvijek govori o križanju bogova i ljudi i stvaranju hibridnih krvnih loza.
Zatim sam, prije nekih godinu dana, na svojim putovanjima počeo doživljavati izvanredna iskustva. U razdoblju od 15 dana u svibnju 1998. sreo sam 12 različitih ljudi, iz potpuno različitih krugova (od poslovnih ljudi iz švicarskih banki do televizijskih najavljivača), koji su mi svi redom ispričali istu priču -da su vidjeli ljude, koji su uglavnom bili na položajima moći, kako se pred njihovim očima pretvaraju u gmazove, i potom opet u ljude. Jedan od ljudi koji su mi to ispričali bio je policajac.
• Misliš li da su to učinili namjerno, ili je frekvencija planeta na trenutak poništila njihove maske?
• Da, imali smo intervju s njom.
Kathy je pisala o tome kako joj je George Bush rekao da pripada vanzemaljskoj rasi koja je preuzela kontrolu nad planetom, što još nitko nije shvatio, i da su došli iz dubokog, dalekog svemira. Rekla je da se on pred njenim očima pretvorio u gmaza. Jedan čovjek je prošlog siječnja nakratko svratio u moj ured u Americi i rekao -«Čuo sam da objavljujete novu knjigu. O čemu govori?» Rekao sam mu -«Pa, malo je... zapanjujuća. Ne mogu to ukratko objasniti. Morat ćete ju pročitati od početka do kraja, inače će zvučati kao ludost.»
I tako smo počeli razgovarati. Rekao mi je -«Nema puno ljudi kojima bih mogao pričati o ovome, ali možete li mi objasniti zašto mi se događa da vidim ljude poput Busha, Kissingera i Gorbačova kako se pretvaraju u gmazove dok ih gledam na televiziji?» Pomislio sam -«To mi je poznato.» I Kathy O'Brien govori o tome da može vidjeti kako se brojni političari u Americi pretvaraju u gmazove.
Ona je došla do zaključka da se radi o dijelu MKULTRA programa za kontrolu uma. Druga priča koju je iznijela bila je o Miguelu de la Madridu, meksičkom predsjedniku tijekom 80-ih, i ona kaže da joj je on ispričao priču o nečemu što je zvao Iguanska rasa. Naravno, ta je knjiga bila objavljena puno prije nego što sam ja počeo nailaziti na ove informacije. Kaže da joj je on rekao da se Iguanska rasa, vanzemaljska vrsta gmazova, križala s drevnim narodima Meksika -Majama i drugima -s namjerom stvaranja krvnih loza, tijela kroz koja će moći djelovati, i da pripadnici te krvne loze -iguansko-ljudske krvne loze, mogu po volji mijenjati oblik iz gmazovskog u ljudski i obrnuto. Također je rekla da se on pred njom pretvorio u gmaza. Tako sam se počeo vraćati u prošlost, razmišljajući o tome koliko je kratko razdoblje koje zovemo poznatom ljudskom poviješću, i ako se to događa danas, vrlo je vjerojatno da se događalo i ranije. Počeo sam pregledavati drevne zapise o rasama gmazova i zmija, i bio sam zapanjen kad sam otkrio da su Nagas -božanstva iz doline Inda, gdje je nastala hinduistička kultura -mogla po volji uzimati ljudski ili gmazovski oblik.
Ove stvari spominju se i u drugim dijelovima svijeta. Do tog vremena utvrdio sam da je kuća Windsor, britanska kraljevska obitelj, koja je zapravo njemačka loza i potječe od «crnog plemstva» venecijanske sjeverne Italije, koje se dalje može slijediti do Bliskog i Srednjeg istoka, jedna od tih linija -ne da su bili gmazovi, nego da su bili jedna od tih elitnih krvnih loza. I tako je nekoliko članova britanskog Doma lordova poželjelo razgovarati s njima, zato što su znali za ovu zavjeru i htjeli su znati više o tome što ja znam. Jedna žena je na sjednici povremeno govorila o Diani, princezi od Walesa. Meni se učinila vrlo zanimljivom. Kasnije sam joj rekao -«Moramo razgovarati.» Ona je odgovorila -«Zaista moramo.» Upitao sam ju -«Kako znate ove stvari o Diani?» Odgovorila je -«Pa, moja najbolja prijateljica je devet godina bila Dianina osoba od povjerenja za ezoterijska pitanja. Bila je njena iscjeliteljica.» To je čak bilo objavljeno i u novinama. Ta se gospođa pojavila na naslovnim stranama tabloida kao osoba koja je bila Dianin duhovni iscjelitelj. Ta gospođa nikada ranije nije razgovarala o tome, ali je zbog nekog razloga odlučila razgovarati sa mnom. U knjizi sam naveo sve što mi je rekla.
Pričala mi je o tome kako su Windsorovi strahovito loše postupali s Dianom. Nisam došao k toj gospođi kako bih s njom pričao o gmazovima. Zanimao me odnos Windsorovih prema Diani. Dok je razgovor tekao, u jednom trenutku upitala me -«Znate li kako je Diana zvala Windsorove?» Odgovorio sam -«Ne, recite.» Ona je rekla -«Gušteri i gmazovi.» Rekla je «Diana mi je ponekad govorila, potpuno ozbiljno -"Oni nisu ljudska bića".» Dodala je «Znate, možda je ovo teško povjerovati, ali Windsori su gmazovska krvna loza. Oni su gmazovi, i gmazovi zapravo upravljaju našim planetom.»
Također sam naišao na sina jednog njujorškog odvjetnika. Ta je odvjetnička tvrtka početkom dvadesetog stoljeća zastupala ljude kao što su Rothschildi, Rockefellerovi i Morganovi. Razgovarao sam s njim u Phoenixu, prije samo par tjedana. On je počeo raditi u odvjetničkoj tvrtki, a onda se povukao, jer je shvatio da se odvija ova globalna manipulacija, da postoji taj plan, i da su krvne loze koje stoje iza njega gmazovi.
• Prema vašim informacijama, koje su očigledno potkrijepljene brojnim istraživanjima, kakvi su planovi ovih gmazova u vezi Zemlje u narednih dvije-tri godine?
Želite li uvesti globalna rješenja, potrebni su vam globalni problemi, i predviđam da će se oni uskoro i dogoditi, veliki problemi. Frekvencija planeta se sve više ubrzava, i onima koji svjesno mijenjaju svoj oblik biti će sve teže održavati ljudski izgled. Čuo sam da ta gmazovska bića opsesivno, skoro panično pokušavaju uspostaviti svoje kontrolne institucije, a ponajprije ugraditi mikročipove u stanovništvo. Oni znaju da će za par godina frekvencija planeta dosegnuti brzinu pri kojoj im više neće biti moguće održavati ljudski izgled, koliko se god trudili, i da ćemo mi konačno vidjeti da našom planetom vladaju gmazovi.
• Više se neće moći skrivati.
• U svojim knjigama Vi nudite duhovne odgovore na globalne zavjere?
o sebi samima. Osjećam da to magnetsko emitiranje zatim privlači druga magnetska polja (ljude, mjesta, načine života, iskustva), koja se stvaraju pred našim očima kao točna fizička replika našeg podsvjesnog uma. Mislim da su svi ljudi i iskustva, stvari koje privlačimo u svoj život, odraz jednog dijela nas samih.
• Da, i mi u to vjerujemo.
Ne možete kontrolirati 6 milijardi ljudi putem poreza jer ih ima previše. Ali to možete postići osvajanjem uma, tako što ćete uz pomoć straha prisiliti i uvjeriti ljudi da misle ono što želite, ili još bolje, da uopće ne misle.
Ako pogledate, vidjet ćete da sve dogme, sve kulture i sva društva imaju ono što ja zovem «zona bez sukoba». To je ono područje unutar bilo koje kulture, unutar svake dogme (religijske ili bilo koje druge), u kojem se pokoravate prihvaćenom načinu ponašanja i razmišljanja te dogme tog društva. Tada ste u zoni udobnosti (zoni bez sukoba). Nitko vam se neće smijati ili vas osuđivati zbog toga što ste drugačiji, što izražavate svoju jedinstvenost, jer ste zatvoreni u mentalitetu stada i ponašate se onako kako vam se kaže. Kad istupite iz mentaliteta stada i kažete -«Hej, ja sam ja. Ja sam jedinstveni aspekt svega što postoji, i zato se ne dam zaplašiti», istog trena se suočavate sa šikaniranjem, ismijavanjem ili osuđivanjem, ili, u mom slučaju u Engleskoj, sa svim tim.
• Većina ljudi se boji to učiniti.
To je, po mom mišljenju, način na koji nekolicina ljudi kontrolira svijet. Oni određuju granice društvenih dogmi o onome što je prihvatljivo biti, misliti ili govoriti. I zbog straha od toga da budu drugačiji i suoče se sa sukobima, ljudi im se pokoravaju.
Mislim da je ljudski rod obolio od kolektivne shizofrenije u kojoj nismo samo robovi ovog nametnutog načina razmišljanja, nego smo i njegovi policajci. Razlog zašto većina ljudi ne izražava svoju individualnost, i zapravo ju poriče, nije strah od toga što će o njima misliti predsjednik vlade ili guverner narodne banke, nego od toga što će o njima misliti njihova obitelj ili prijatelji iz kafića.
• To ima smisla.
• Vi zapravo ne osuđujete nikoga zato što je dio zavjere?
• Možete li nam reći nešto više o tome?


• Možete li nam dati konkretan primjer načina na koji se mišljenje javnosti oblikuje pomoću medija?
• U redu. I što dalje?
• Možete li dati neki primjer toga?
• Molim vas da nam sada pojasnite duhovni pristup ovom scenariju.
• Znate, čovjek bi pomislio da bi nekim ljudima iz Rockefellerove ili Rothschildove hijerarhije moglo pasti na pamet da bi zarađivali puno više novca kad bi ljudima bilo dopušteno da slobodno istražuju vlastite talente i kreativnost na opušten, zabavan i ostvarujuć način. Ti vlasnici svjetskog novca mogli bi zapravo zarađivati još više kad bi ljudi bili sretni i izražavali jedinstvenost i individualnost u svom životu.
• To zaista zvuči logično.
• Spomenuli ste da imate neke informacije o tome kako Rothschitdovi i Rockefellerovi koriste energiju i ezoterijska znanja za manipuliranje ljudima.
• To je zapanjujuća opservacija.
• Dakle, prema vašem iskustvu, time što volimo negativnu energiju doprinosimo njenom uravnoteženju.
• I ne vidite stvarnost onakvu kakva jest...
• Poznato nam je da mnogi ljudi misle tako.
• Treba ga integrirati.
• Odbacila je ono nepotrebno i površno...
• To je predivno!
• Točno tako. Mi smo to stvorili. Mi smo dio toga.
• Davide, zaista si s nama podijelio puno materijala za razmišljanje. Možeš li nam reći gdje dolaziš do svojih informacija?
(Časopis Svjetlost, Br 37, studeni/prosinac 2004)
Čovječanstvo uopće je programirano da sebe ne voli, niti da samo sebe poštuje, a još manje da samo sebi oprosti. Ovi su misaoni obrasci stvorili globalnu stvarnost -svijet kome je očajnički potrebno više ljubavi, poštovanja i oprosta među ljudima. Također smo programirani odreći se vlastite pameti i tražiti od drugih da nam kažu što nam je činiti. Ovi su misaoni obrasci proizveli stvarnost u kojoj neznatna manjina ljudi stvarno kontrolira smjer kojim se svijet kreće. Sve smo to mi sami proizveli načinom kojim mislimo o samima sebi.
Piše: David Icke
(preuzeto sa web stranice Davida Ickea www.davidicke.com)
Jeste li se ikada pitali kako izgleda vaš nesvjesni um? Ako jeste, danas ću vam to i praktično pokazati.
Nema potrebe za meditacijom, za kristalima ili za mijenjanjem dimenzija svijesti da bi se ovo čudo postiglo. Jednostavno pogledaj na svoj život i vidjet ćeš točan fizički odraz svog nesvjesnog Ja. Kako je to moguće ?
Vjerujem kako se to temelji na nekom obliku magnetizma. Ovaj nam proces dopušta određivati svoju sudbinu i svoje doživljaje, čak i onda ako nam se čini da nam živote kontroliraju događaji na koje malo ili nikako ne možemo utjecati. Svi kontroliramo svoje živote iz trenutka u trenutak. Mi to jednostavno ne shvaćamo.
Kako ovo desetljeće protiče vidovnjaci i znanstvenici otvorenog uma doživljavaju jedinstveno gledanje na stvari.
Dolazi do slaganja izvan znanstvenog establišmenta kako je naša svijest, ono što je vječno u nama, zapravo niz energetskih polja koja djeluju kroz fizičko tijelo i drže ga na životu. To je naše mnogodimenzionalno vječno Ja, onaj dio nas koji napušta fizičko tijelo u trenutku koji zovemo "smrt".
Imamo svjesnu razinu koja međusobno djeluje s mozgom i tijelom i zato je podložna ograničenjima ovog svijeta guste materije. Naše nesvjesno vodi ovu razinu slično nekoj vrsti "kontrolne misije".
Ovaj nesvjesni dio sadrži sve misaone modele koje smo donijeli iz prošlosti, sve naše brige i ambicije za budućnost i sve ono što mislimo u ovom trenu. Ova smjesa misli i zamjedbi jeste, ukratko, ono što mi mislimo o samima sebi: naš osobni osjećaj stvarnosti.
Ovi nesvjesni misaoni obrasci utisnuti su u našu "auru", u naše vječno Ja. Kad o nekom govorimo kako ima dobre ili loše "vibracije" mi zapravo opisujemo njegove misaone obrasce (vibracije) koje emitira aura dotične osobe. Te su vibracije ono što osjetimo kad uđemo u neku kuću i odmah osjetimo "atmosferu", negativnu ili pozitivnu.
Aura se sastoji od magnetske energije koja zrači svakog sekunda našeg života magnetske obrasce koje stvara naše nesvjesno -naš osjećaj osobne stvarnosti. Ovi obrasci privlače nam druga magnetska misaona polja (ljude, mjesta, načine života) koji stvaraju točnu fizičku kopiju našeg nesvjesnog osjećaja svog Ja.
Na ovaj način stvaramo vlastitu stvarnost. Mi vladamo svojim životima i nitko drugi.
Sedamdesetih godina 20. stoljeća, kad sam radio kao izvještač o novostima za BBC posjetio sam sklonište kako se tad govorilo "pretučenih žena". Neke od njih su pretrpjele nasilje od dva, tri pa čak i četiri različita muškarca, jedno za drugim. Tad me je to jako čudilo. Zašto su nastavljale živjeti s istom vrstom nasilnih partnera? Sad shvaćam što je odgovor na to pitanje. Zajednički nazivnik kod svih tih žena bilo je to što sebe nisu cijenile niti voljele, stav koji se jasno protezao kroz cijeli njihov život. Taj osjećaj svog Ja, to nesvjesno vjerovanje kako zaslužuju kaznu stvorilo je magnetsko privlačenje prema nasilnim ljudima.
Ti muškarci, sa svoje strane, su bili ljudi s dubokom mržnjom prema samima sebi koja ih je tjerala da traže "zrcalo" koje mogu mlatiti i tako izbjeći gledanje u vlastitu nutrinu. Još nisam sreo nasilničku osobu koja nije duboko mrzila samu sebe.
Kad bi žene izbjegle jednom nasilničkom partneru, odmah bi privukle drugog jer je još uvijek postojao magnetni obrazac (nedostatak samopoštovanja). Ovaj se niz događanja može slomiti samo promjenom obrasca -ljubavlju i poštovanjem sama sebe. Isto važi i za muškarce iz takvog kolopleta događanja.
Ovo magnetno privlačenje misaonih polja je način kako privlačimo ono čega se najviše plašimo. Ono objašnjava ljubav ili mržnju na prvi pogled, kao i razlog zašto nas privlače tako moćno izvjesna mjesta ili načini života.
Ono što zovemo "karmom" za mene je samo druga riječ za opisivanje ovog procesa magnetnog privlačenja. Ako djelujemo negativno prema nekome, to znači kako postoji neravnoteža u nama samima. Ova neravnoteža (misaoni obrazac) na kraju će nam privući iskustvo koje odražava ovu neravnotežu -našu karmu. To nije oblik kazne, to je pomoć u našoj evoluciji jer znači kako se stalno suočavamo sa samim sobom. Ono što se može vidjeti, s tim se možemo i baviti.
Sve je ovo nešto više od meditacije o vlastitom pupku. Ovo je od temeljne važnosti za promjenu svijeta nabolje. Svijet kojeg vidimo je kolektivni fizički odraz zbira sveg onog što čovječanstvo o sebi misli.
Čovječanstvo uopće je programirano da sebe ne voli, niti da samo sebe poštuje, a još manje da samo sebi oprosti. Ovi su misaoni obrasci stvorili globalnu stvarnost -svijet kome je očajnički potrebno više ljubavi, poštovanja i oprosta medu ljudima. Ne možemo drugima dati ono što ni sami nemamo.
Također smo programirani odreći se vlastite pameti i tražiti od drugih da nam kažu što nam je činiti. Ovi su misaoni obrasci proizveli stvarnost u kojoj neznatna manjina ljudi stvarno kontrolira smjer kojim se svijet kreće. Sve smo to mi sami proizveli načinom kojim mislimo o samima sebi. Dvije stvari treba dobro zapamtiti: mentalitet žrtve proizvodi stvarnost žrtve. Ako u to vjerujete, to ćete i postići.KAKO MOŽEMO PROMIJENITI SVIJET? AKO PROMIJENIMO SEBE. Kad to možemo učiniti ? SADA! •
Duhovni recept za globalno političko, ekonomsko i kulturno oslobođenje čovječanstva
(Časopis Svjetlost, Br 37, studeni/prosinac 2004)
David Icke, Kenneth Burke i Rick Martin
Čovječanstvom tajno vladaju ljudi-gušteri
Na sjecištu podrobne kritičke analize i ludila, bivši engleski nogometaš David Icke jedan je od najspektakularnijih i najzabavnijih teoretičara urote. Između ostalog, on tvrdi da su tragediju 11. rujna koordinirale snage unutar granica SAD-a. One koji su za to odgovorni opsjedaju neljudska gmazovska bića, a poštovanje ljudskog života u njih nije nimalo veće od ljudskog poštovanja patnje i smrti stoke. Gmazovski um ima nerazvijenu emocionalnu razinu i zato oni nemaju nikakvih emocionalnih posljedica bez obzira do kojih se dubina strave i izopačenosti spustili
Matrica je posvuda...To je svijet navučen preko vaših očiju da bi vas učinio slijepima za istinu.
– iz filma The Matrix
Davide, znam da je teško ukratko skicirati temeljne ideje tvoje knjige Najveća tajna, ali možeš li povezati nekoliko tih osnovnih ideja da shvatimo barem njezinu temeljnu premisu?
– Moje istraživanje, ali i moj život – u nevjerojatnom sinkronicitetu s tim istraživanjem – pokazali su da ćemo, ako se dovoljno duboko vratimo u prošlost, naići ne samo na jednu vrstu izvanzemaljaca nego na izvanzemaljske vrste koje su se miješale s ljudskom. Među njima postoji i jedna posebna skupina, koja djeluje u fizičkome svijetu (zacijelo, iz same unutrašnjosti Zemlje) i njezino je primarno žarište donja četvrta dimenzija, koju ljudi zovu astralnom razinom. To je vrsta gmazova. U knjizi jasno upućujem na to da su oni koje zovemo Ananaki (prema sumerskim pločama) zapravo vrsta gmazova. U toj tvrdnji nisam usamljen.
Do tih me zaključaka nije dovela intuicija nego golema količina drevnih i modernih dokaza koji pokazuju da se ta gmazovska veza proteže tisućama godina, do današnjice. Neke od poznatih referencija na zmije i zmajeve očito su simboličke, kao što je Kundalini energija i druge, ali pogledate li sve te dokaze, postoji i golem broj doslovnih referencija na zmijske ljude – zmijske bogove, u područjima gdje se to, prema izvorima, zbivalo, u kavkaskim planinama, u današnjoj Turskoj, u Iranu i Iraku, koje smo zvali Sumer i Babilon, te u egipatskim nizinama (posebno u području oko kavkaskih planina, iz kojeg je, prema općem mišljenju, došla ta hladnokrvna vrsta). Miješanje se dogodilo između ljudske vrste i te gmazovske skupine unutar njihove vrste. Tu gmazovsku genetsku struju ne smatram, međutim, negativnom po sebi, nego upravo suprotno – negativna je samo jedna posebna skupina unutar te vrste.
Gušterski bogovi
Sumerske ploče i mnogi drugi izvori, diljem svijeta, ističu činjenicu da su ti hibridi postali polubogovi, muškarcima i ženama između bogova i ljudskog roda. Zavirite li u dio povijesti Irana, vidjet ćete da su se najstariji kraljevi zvali kraljevi zmije, a kraljevima su postajali zahvaljujući svojoj genetskoj strukturi i obiteljskoj lozi. Otuda onda potječe božansko pravo na kraljevsku krunu. Pogriješili smo samo u tome što smo mislili da to pravo – kao i sve što postoji – dolazi od Boga jer zapravo dolazi od tih gmazovskih “bogova”.
Oko 2200. godine prije Krista u Egiptu se pojavilo nešto zvano Kraljevski dvor Zmaja. To snažno djeluje i danas, nakon 4000 godina, a središte mu je u Engleskoj koja je, prema mojemu mišljenju, epicentar globalne kontrole – epicentar mreže koja kontrolira svijet, ali nije to vlada Tonyja Blairea (iako im je on dosta istaknut frontmen).
Kad se utvrdi podrijetlo, može se jasno pratiti tu zapravo arijsku rasu koja je, pod imenom Feničani, u Britaniju stigla brodovima. Feničani su vrlo važan dio povijesti, ali im konvencionalni povjesničari ne daju veliko značenje. U svojoj knjizi pokazujem kako je fenička kultura postala britanskom kulturom. Oni su se širili i dalje od otoka, mijenjajući s vremena na vrijeme ime. Postali su bijeli narodi Europe . Unutar njihove genetske strukture bili su, dakle, ti gmazo-ljudski hibridi. Tako su hibridi, koji su bili vladari drevnog Bliskog i Srednjeg istoka, postali europskom aristokracijom, europskim kraljevskim obiteljima. Postoji, utoliko, samo jedna kraljevska obitelj – ali se javlja pod različitim imenima. Obitelj Windsor, nema sumnje, pripadaju toj lozi.
Glavni trenutak ekspanzije, za ta bića hladne krvi, koji su doslovno zauzela cijeli planet, dogodio se nakon 1689., kad je jedan od hladnokrvnih, zvan Vilim Oranski (s kojim je krvno povezana svaka preživjela kraljevska obitelj u Europi) postavljen na englesko prijestolje, a došao je iz Nizozemske. Od 1689. te su krvno povezane skupine, koje su postale poznate kao Illuminati, odabrale London za epicentar svojega operativnog djelovanja. Godine 1694. Vilim Oranski potpisao je povelju koja je stvorila Englesku banku (Bank of England) i cijeli se bankarski sustav počeo kretati pod tim ujedinjenim vodstvom. To je razlog zbog kojega imate središnju banku u gotovo svakoj zemlji – jer one imaju ujedinjeno vodstvo i upravljaju ekonomijama tih zemalja te novčanicima njihovih vlada.
Stvarni učinak, u godinama nakon tog centriranja djelovanja u Londonu bilo je dakako – Veliko Britansko Carstvo. Danas mi je jasno da to uopće nije bilo Veliko Britansko Carstvo. Bilo je to carstvo krvnih srodnika koji su se smjestili u Britaniji, a to je nešto sasvim drugo. Ti su krvni srodnici, radeći prikriveno – pretežito unutar bijele rase, ali zasigurno ne samo unutar nje – postali ljudi koji su preuzeli bankarski posao, medije i političku moć u svim tim različitim zemljama Britanskog carstva. Iako nam se čini da je Britansko Carstvo prošlost i da su ti narodi stekli neovisnost, posve je očito da su zatvori s rešetkama (ili otvoreno britansko kontroliranje tih zemalja) samo zamijenjeni zatvorima bez rešetaka (a to su mreže tajnog društva i krvnih srodnika koje i dalje djeluju u tim zemljama, i vode “šou”).
Krvno povezani ravnatelji ogranaka
Zato, u svakoj od tih zemalja, imate ono što zovem krvno povezanim ravnateljima ogranaka, koji upravljaju tom zemljom prema u centru koordiniranom planu. Kad se plan orkestrira tako da donese nešto na globalnoj razini, onda krvno povezani ravnatelji ogranaka u jednoj od tih zemalja manipuliraju svojim područjem utjecaja i organiziraju ga, kao što to u Americi čine Rockefellerovi i osnivačke obitelji Istočne obale, ili u južnoj Africi Oppenheimerovi. Ti ravnatelji ogranaka orkestriraju svoju obitelj i zemlju u skladu s globalnim planom koji dolazi iz Europe (posebno Londona, ali u nekoj mjeri i iz Pariza). To je poput paukove mreže transnacionalnih korporacija, s ograncima u svakoj zemlji.
Južna Afrika je odličan primjer. Prije negoli je Mandela postao predsjednik, južna je Afrika bila pod otvorenom kontrolom manjinskog bijelog režima, aparthejda, koji je u cijelome svijetu izazivao velik otpor. Ljudi su nosili natpise, prosvjedovali, i sve to. U to doba obitelj Oppenheimer je kontrolirala 80 posto dionica na južnoafričkoj burzi a i ostalo je, implicitno, bilo njezino. Bili su i vlasnici medija, preko svojih različitih frontmena, i posjedovali su rudnike zlata i dijamanata na kojima počiva ekonomija te zemlje. No, morali su se prebaciti na tzv. demokraciju, a Mandelu postaviti za predsjednika. Prosvjedni napisi su nestali, a prosvjednici se razišli, govoreći: Dobro, južna Afrika je riješena. Svijet postaje slobodniji.
Otkad je Mandela postao predsjednik, obitelj Oppenheimer posjeduje samo 80 posto dionica na burzi a, implicitno, i preostalih 20 posto. U njihovu su vlasništvu i nadalje samo rudnici dijamanata i zlata, o kojima ovisi gospodarstvo zemlje, i samo mediji koje posjeduju preko svojih različitih frontmena. Razlika je u tome što nitko više ne galami o ljudskim pravima ili o slobodi jer je predsjednik zemlje crnac. Za ljude koji tamo žive ništa se nije promijenilo. Isti ljudi vladaju zemljom, ali vladaju bez ikakva otpora jer su zatvorske rešetke zamijenjene zatvorima bez rešetaka.
Predsjednička loza
Htio bih napomenuti da su te gmazovske krvne loze uglavnom stigle iz Europe, iz Francuske i Britanije. Alsace-Lorraine im je posebno važno područje. Jer, znate, kad se malo udubite u genealogiju američkih predsjednika, to je nevjerojatno. Na svim su predsjedničkim izborima, počevši od onih održanih 1789. s Georgeom Washingtonom pa do Billa Clintona, pobijedili kandidati s najviše britanskih i francuskih gena. Od 42 predsjednika, do Clintona, 33 su bila u srodstvu s dvojicom ljudi: Alfredom Velikim, kraljem Engleske, i Karlom Velikim, najpoznatijim francuskim monarhom. Preostalih 19 u rodu je s engleskim Edwardom III., koji je s više od 2000 srodnika povezan s princem Charlesom. Isto vrijedi i za američke bankarske obitelji. George Bush i Barbara Bush iz iste su krvne loze – Pierceove, koja je svoje ime Percy promijenila u Pierce kad je prešla Atlantik. Percy je i danas jedna od britanskih aristokratskih obitelji.
Različite su krvne loze uzimale različita imena, ali bez obzira na to oni su manijakalno opsjednuti genealogijama. Budući da se pojavljuju pod različitim imenima, nije lako uočiti obrazac. Da se i Clinton i državni tajnik prezivaju Rockefeller i da je urednik udarnih vijesti Rockefeller, ljudi bi rekli: Čekajte, što se to događa! Zato oni uzimaju različita prezimena. Ali prezimena nisu važna. Važna je krvna loza. Busheva obitelj je, recimo, primjer istog imena u tri generacije zbog čega svi mogu lako uočiti obrazac.
Ideja da svatko može postati predsjednikom Sjedinjenih Država potpuna je besmislica, što je vrlo važno uvidjeti. Posrijedi je, naime, ideja koja je jedno od uporišta vjere Amerikanaca da žive u slobodnoj zemlji. Na to im možemo odgovoriti da je to čista laž.
Ti su ljudi postavljeni za predsjednike zbog njihove krvne loze, a krvna loza upućuju na činjenicu da postoji genetska a time i vibracijska kompatibilnost s tim gmazovskim bićima četvrte dimenzije, kao da već na sebi imaju svemirsko odijelo. Oni mogu djelovati u trodimenzionalnom svijetu posredstvom tih određenih krvnih loza.
Hibridi ne shvaćaju što čine
Dakle, recimo da je središnja skupina smještena u Londonu, u Engleskoj.
– To je operacijska razina. Postoji ta operacijska razina, poput glavnog stožera, gdje se sve organizira i koordininira, ali to mjesto nije nužno i epicentar moći, jer može jednako tako biti i negdje drugdje na planetu. Svaki put kad mislim o tome, stvari me vode ispod zemlje, u Tibet. Mislim da te beskrajne legende o podzemnim zajednicama, Agarthi i svemu tome, da su sve utemeljene na činjenicama. Ali, ono o čemu govorim je središte mreže, mjesto gdje se sve koordinira, a to je definitivno London, i u manjoj mjeri, Pariz.
Jesu li ljudi s fizičkim tijelima – a da to i ne znaju – pod utjecajem gmazovskih bića, ili je riječ o gmazovskim bićima koji se uobličuju u raznolika tijela u različitim vremenima?
– To je odlično pitanje, a tiče se dviju razina. Prva uključuje one koje nazivam “punokrvnima”. O njima govorim u knjizi; oni uključuju kuću Windsor (britansku kraljevsku obitelj), Georgea Busha, i tu vrstu ljudi. Dok se mi usredotočujemo na trodimenzionalni svijet, oni se usredotočuju na četverodimenzionalni. Oni se mogu kretati između dimenzija i naš svijet mogu sagledavati u četverodimenzionalnome. Njih zovem “punokrvnima”. U usporedbi sa svjetskim stanovništvom, nema ih mnogo. Oni mogu poprimati različite oblike.
Osim njih, postoje i niže genetske loze, koje zovem “hibridima”, čiji je sadržaj još vrlo gmazast. Ti ljudi to uglavnom i ne znaju, ali zato to znaju oni koji ih orkestriraju jer zapanjujuće opsesivno prate krvne loze i genetiku. Ono što oni žele s tim pronađenim hibridima je upravljati njima iz četvrte dimenzije. Zbog toga ih pozivaju u mreže tajnih društava i raznovrsne obrede, kojima se trebaju pridružiti da bi ostvarili pravi napredak. Hibridi ne shvaćaju što čine. Većina ih ne razumije da riječi i obredi stvaraju energetska polja. A energetska polja, ako ne znate što radite, mogu biti vrlo opasna, u smislu načina na koje se vama može manipulirati. U tim obredima orkestratori neupućene ljude priključuju na tu nižu četverodimenzijsku svijest. Oni opsjedaju njihovu ljudsku svijest.
Hitlerove veze
Prisjetite li se Hitlera, to je čudesno. Taj je čovjek sjedio na ulici, pokušavajući prodati slike. Ali, imao je, čini se, nešto karizmatsko. Nakon niza obreda, koje je na njemu izveo čovjek zvan Eckart, Hitler je osvanuo kao taj napuhani, izluđeni čovjek izobličena lica, koji je stvarao magnetsku energiju koja je osvojila naciju, srećom, samo na nekoliko godina. Eckart je pak pisao svojim prijateljima, što citiram u knjizi, da se ne brinu za njega jer je on na njemačku povijest uspio utjecati više od ikoga drugog. Ja sam Hitlera povezao s NJIMA – to su bile njegove riječi. Hitler je bio priključen na tu nižu, četvrtu dimenziju i bio je zapravo marioneta tim nižeastralnim, gmazovskim bićima.
Način na koji sam došao do svega toga je tipičan za sinkronicitete u mojem životu. U knjizi naslovljenoj I istina će vas osloboditi pisao sam o strukturi kontrole u svijetu danas. Pomislio sam da ne trebaš biti genijalac da bi vidio da ta struktura nije složena u pet minuta ili pet godina, pa onda ostaje pitanje: kad je to počelo? Počeo sam se vraćati unatrag, da otkrijem podrijetlo te manipulacije. Vratio sam se sve do vremena križarskih ratova, 12. i 13. stoljeća, viteza Templara i svih tih ljudi, i onda dalje, do 1000. godine prije Krista, u Babilon, koji je, prema svemu sudeći, bio glavno središte te određene, gmazo-ljudske krvne loze.
Iz tog su se središta oni počeli infiltrirati i osvajati i druga društva, među njima i Egipat, koji je zbog toga propadao i raspao se. Zatim su svoj epicentar premjestili u Rim i postali Rimsko Carstvo. Nakon toga su se odselili u London i postali Britansko Carstvo, i otuda je sve i došlo. Otišao sam dovoljno duboko u prošlost i počeo nizati duge priče o tim hibridima – ali nisam uvijek spominjao gmazove, nego samo miješanje između bogova i ljudskog roda koje je stvorilo te hibridne krvne loze.
A onda, prije otprilike godinu dana, počela su najčudnija od svih iskustava s mojih putovanja. U razdoblju od petnaest dana u svibnju 1998. susreo sam dvanaest različitih ljudi, s posve različitim životnim pričama, koji su mi ponavljali istu priču: da su vidjeli ljude – od kojih su mnogi, ali ne svi, bili na položajima moći – kako se pred njihovim očima pretvaraju u gmazove, i onda ponovo u ljude. Jedan od onih koji su mi to ispričali bio je policajac.
Ljudi na TV se pretvaraju u guštere
Mislite li da se to događalo namjerno ili zato što je frekvencija našeg planeta na trenutak poništila njihove maske?
– Mislim da je tu riječ o dvjema stvarima. Prvo, da postoje određene frekvencije energetskih polja u kojima im je teže održati ljudski oblik. Ali, poenta je u tome da su oni niža četverodimenzionalna bića, a to nije tako daleko od našega trodimenzionalnog svijeta. Mislim da se i ljudska svijest može nakratko uključiti u tu energiju. Ljudi tad prestaju vidjeti ta gmazovska bića samo u njihovu trodimenzionalnome obliku i vide ih u njihovu četverodimenzonalnom obliku. Oni tad prestaju biti trodimenzionalne maske i počinju biti vidljivi kao četverodimenzionalna bića.
Kathy O’Brien, u svojoj knjizi Oblikovanje Amerike u transu, ističe da joj je George Bush rekao da su oni vrsta izvanzemaljaca, koja je osvojila planet, što još nitko nije shvatio te da su došli iz udaljenog, dubokog svemira. Ona kaže da se on pred njom pretvorio u gmaza.
Jedan joj je čovjek rekao: O ovome ne mogu razgovarati s puno ljudi. Možete li mi odgovoriti na pitanje zašto stalno vidim ljude, poput Busha, Kissingera i Gorbačova, kako se, dok ih gledam na televiziji, pretvaraju u gmazove?
Kathy je ispričala i priču o Miguelu de la Madridu, meksičkom predsjedniku u osamdesetima i rekla je da joj je on pričao o iguanskoj vrsti, kako ju je nazvao. Kathyina knjiga je, naravno, bila objavljena mnogo prije negoli sam ja počeo dolaziti do podataka o tome. Ona kaže da joj je Miguel rekao da se iguanska vrsta, izvanzemaljska vrsta gmazova, izmiješala s meksičkim narodom – Majama i drugima – jer su morali stvoriti krvne loze, tijela preko kojih će moći djelovati, i da pripadnici te iguansko-ljudske krvne loze mogu mijenjati obličja, odnosno pojavljivati se u obliku gmazova ili ljudi. Rekla je i da se Miguel pred njom pretvorio u gmaza.
Kad sam se malo osvrnuo unatrag, pomislio sam koliko je vremenski kratko razdoblje koje zovemo poznatom ljudskom poviješću. I, ako se to događa sada, vrlo je vjerojatno da se događalo i prije. Počeo sam zato pregledavati drevne zapise o vrsti gmazova i zmijskoj vrsti i, zamislite, otkrio sam da se za Nagas, bogove iz doline Inda – gdje je poslije nastala hinduska kultura – tvrdilo da mogu, po želji, imati i ljudski i gmazovski oblik.
Ima i drugih referencija na takve stvari, diljem svijeta. Utvrdio sam da je kuća Windsor, britanska kraljevska obitelj – koja je zapravo germanskog podrijetla i vuče korijene od crnog plemstva Venecije, sjeverne Italije, koje se može slijediti do Srednjeg i Bliskog istoka – da je ta kuća Windsor jedna od tih loza. Ne baš da su bili gmazovska loza, nego da su jedna od elitnih loza.
Prema vašim podacima, kakve planove imaju ti gmazovi na Zemlji u sljedećih nekoliko godina?
– Ono što zovemo novim svjetskim poretkom zapravo je njihov plan. Oni žele stvoriti kaos u svijetu, što će uključivati i masovne ratove. Zato imamo ovu strukturu svjetske vlasti, svjetske središnje banke, svjetske monete, elektroničkog bankarstva bez novca u gotovini, planove o stanovništvu s ugrađenim mikročipovima i svjetsku vojsku, a to je NATO... globalna policijska sila. Planiraju stvoriti strašan kaos u godinama oko smjene tisućljeća, koristeći globalnu verziju najsnažnijih tehnika kontrole uma koju zovem problem-odgovor-rješenje. To znači da prvo stvorite problem, zatim dobijete reakciju stanovništva da nešto treba učiniti, i onda ponudite rješenje koje ste i htjeli provesti, još od početka.
Ako želite uvesti globalna rješenja, trebate i globalne probleme, a predviđam da vrijeme za to dolazi, veliko vrijeme. Problem je taj da frekvencija našega planeta postaje sve brža i brža i oni koji svjesno mijenjaju obličje sve će teže moći održavati svoj ljudski oblik. Čuo sam da ta gmazovska bića opsesivno, gotovo panično nastoje uspostaviti svoje institucije kontrole, a ponajprije ugraditi mikročipove u stanovništvo. Oni znaju da će frekvencija planeta za nekoliko godina dosegnuti brzinu pri kojoj oni više neće moći održavati svoj ljudski oblik i da ćemo tada svi napokon moći vidjeti da su gmazovi ti koji vladaju našim planetom.
Više se neće moći skrivati.
– Točno. Do tog vremena, kako mi govore oni koji iznutra poznaju te stvari, gmazovi žele imati stanovništvo s ugrađenim mikročipovima, žele svjetsku vojsku, NATO, i žele imati što je moguće veću fizičku kontrolu našega trodimenzionalnog svijeta tako da ljudi, prema mišljenju gmazova, neće moći više ništa učiniti glede njihova kontroliranja našeg planeta.
Globalizacija kao dio plana
Kako gledaš na globalizaciju?
– Ono o čemu mnogi od nas govore sve ove godine – a što je ljevica u politici, recimo, tek sad otkrila, i to samo na jednoj razini – jest to da globalizacija zapravo znači oko dvjesto korporacija koje zapravo kontroliraju sustav i stravično eksploatiraju ljude Trećeg svijeta; počeli su uočavati vezu između plana globalizacije, koji se razotkriva velikom brzinom, i njegova učinka na stanovništvo Trećeg svijeta, i na ljude općenito.
Ljudi su sad daleko otvoreniji za ono o čemu mi pričamo sve ove godine. Ono što pak, zasad, ne vide jest SLJEDEĆI stupanj, koji je zaista vrlo važno doseći, a to je da je u tim dvjesto i kojoj korporaciji zapravo riječ o JEDNOJ KORPORACIJI. A to je nešto što bi ti protivnici globalizacije trebali uvažiti, da je riječ o situaciji u kojoj sve te različite korporacije, i vlade, i banke djeluju na način koji vodi u ISTOME smjeru.
To NIJE slučajno. NIJE riječ o skupini nepovezanih ljudi koje je slučaj doveo do odluke da djeluju na jednak način. To je koordinirani plan koji se odvija pred našim očima.
Velik dio onoga što sam stavio na svoju web-stranicu govori, štoviše, o tome da je i nasilje tijekom održavanja globalizacijskih sastanaka na vrhu, globalizacijskih summita, orkestrirala i izvela UPRAVO ONA VLAST koja je to nasilje osudila! Na djelu su snage koje na vrlo hladan, proračunat način, stvaraju situaciju nasilja u kojoj se pravi problemi zasjenjuju, a cijela se rasprava usmjerava na ono što se percipira kao nasilne anarhiste koji samo žele kaos.
Mislim da su pred nama velike mogućnosti korištenja tog buđenja za posljedice globalizacije da bismo informirali ljude o SLJEDEĆEM STUPNJU, koji većina prosvjednika još nije sagledala.
Na granici naših fizičkih osjetila
Što je pokazalo tvoje istraživanje – tko stoji iza svega toga? Jesu li to gmazoidi?
– Tko nadzire gmazoide? Jer, naposljetku, sve što se manifestira kao biće zapravo je samosvijest, koja isijava neku vrst fizičkog oblika. Što dulje odmičem na svojem putovanju, to jeslika koju vidim sve veća i stoga je pitanje gdje sve ovo ZAVRŠAVA, i što je ono krajnje IZA SVEGA TOGA, još otvoreno ispitivanju.
Ono što mi je pak posve jasno jest to da zbiljska sila iza tih manipulacija svijetom NIJE FIZIČKA, da nije na fizičkoj razini. Ono što zovemo Illuminatima nije “ono” nego su oni samo sredstvo za “ono”, štogod to u krajnjem značenju bilo. Jer ovim, trodimenzionalnim “svijetom” – kako ga zovemo – manipuliraju sile drugih dimenzija. Jedna od stvari koje trebanaglasiti je da zapravo ne živimo u svijetu. Živimo na određenoj frekvenciji. Na frekvenciji koja je dostupna našim fizičkim osjetilima, a njima je dostupno jako malo.
Čak i prema konvencionalnoj znanosti, 90 posto svega što postoji u fizičkome svijetu ne možemo vidjeti ili opaziti našim fizičkim osjetilima. S obzirom na to da uočavamo nevjerojatnu genetsku raznolikost života na Zemlji već unutar tih manje od 10 posto, kolika li je tek onda raznolikost u onih 90 posto što ih ne možemo opažati?
Živimo na vrlo malome frekvencijskome području što ga mogu opažati naša osjetila. A sile koje uključuju barem većinu gmazovskih snaga, a koje manipuliraju ovim frekvencijskim rasponom odnosno ovim planetom, ovim svijetom, zapravo operiraju izvan tog frekvencijskog raspona. Gmazovskim jezikom rečeno, gmazoidi o kojima govorim nalaze se na samome rubu: oni su samo jedan genetski oblik. On će dati i pozitivne i negativne primjerke, i onih između, poput svakoga genetskog oblika. Mislim da oni djeluju na samoj granici naših fizičkih osjetila, i manipuliraju nama.
Ono što me danas najviše zanima jest povezanost njihove opsjednutosti krvnim lozama i genetikom s činjenicom da su određene genetske krvne loze kompatibilnije u svojim vibracijama s tim četverodimenzionalnim područjem. Ta četverodimenzionalna gmazovska bića mogu stoga pripadnike te određene krvne loze zaposjesti daleko lakše, zbog te vibracijske sličnosti, vibracijske kompatibilnosti, no što to mogu učiniti s glavnom strujom ljudskih tijela. Ponavljam još jednom, ovo nije teorija, razgovarao sam s mnogo, mnogo ljudi diljem cijelog svijeta koji o tome svemu znaju “iznutra”.
A ono što zapanjuje jest da ljudi koji vladaju svijetom – vrh bankarskog sustava, predsjednici, premijeri i takvi ljudi – nisu samo sudionici sotonskih obreda, nego da, doslovce, njihova tijela opsjedaju ta zlonamjerna, demonska, četverodimenzionalna bića.
To se zbiva ovako: prvo se stvore krvne loze, tako da postoji hibridna DNK-vibracijska kompatibilnost koja tim određenim tijelima dopušta da ih lako zaposjednu i kontroliraju četverodimenzionalna bića. A to znači da uspijevate li tim određenim zaposjednutim i zaposjedanju dostupnim krvnim lozama manipulirati tako da njihove pripadnike postavite na položaje moći, onda time zapravo ta četverodimenzionalna bića postavljate na te položaje.
Sukobi unutar tajnih društava
Jesi li u svojem istraživanju naišao na kakav sukob među tim zlonamjernim, četverodimenzionalnim bićima koji se međusobno natječu za položaj?
– O, to je njihova najveća Ahilova peta. Svojstvo zlonamjernosti ne može se po volji paliti i gasiti, kao ni stanje žudnje za moći i kontrolom nad drugima. Illuminate mi je davno izvrsno opisao jedan istraživač, kao one koji su poput bande pljačkaša banke koji se mogu dogovoriti u vezi posla, ali će se svađati oko podjele plijena. Jedna od stvari koja je, prema mome mišljenju, zbunila mnoge proučavatelje i navela ih na krivi put je to što su primjećivali da su određena tajna društva i skupine u nekim razdobljima bila u međusobnom sukobu. Zbog toga su zaključivali da je bile riječ o različitim stranama koje se međusobno sukobljavaju, a zapravo su mnogi, ako ne i svi ratovi kraljevskih krvnih loza i različitih zemalja, u prošlosti, bili ratovi između pripadnika istih krvnih loza za pravo da budu na vrhu ljestvice.
To nisu bili ratovi i sukobi između različitih tajnih društava i kraljevskih obitelji koji su na različitim stranama da bi se izborili za nešto različito. To su bili ratovi, sukobi i borbe između tajnih društava i kraljevskih obitelji oko toga tko će biti glavni unutar tih krvnih loza. To je zbunilo mnoge proučavatelje jer su u tim sukobima vidjeli različite strane, a ne različite maske na istoj strani koje pokušavaju biti “glavne face” svojega doba.
Odgovor je, dakle, da, apsolutno, ima mnogo razilaženja unutar Illuminata i različitih maski koje ono poprima. Ipak, na kraju, kad pritisak dosegne gornju granicu, svi se slažu da imaju prevelik interes da bi dopustili da se brod zaljulja toliko da na kraju potone.
Skidanje velova
Već godinama govorimo o skidanju velova, o buđenju ljudi, o pomicanju planeta i mijenjanju njegove frekvencije. Pitanje koje mi uvijek pada na pamet jest što bi se uopće moglo promijeniti kad bi velovi bili skinuti, a ljudi probuđeni? Ako oni ne mogu svladati vojnu silu i tehnološku sposobnost onih koji zauzimaju položaje moći, što bi to uopće značilo?
– Da, posve mi je jasno to pitanje, koje bi moglo biti i vrlo obeshrabrujuća točka. Ali dvije su stvari koje se moraju dogoditi – sad, kad se ipak počinjemo pomicati, kad se pojavljuju prosvjedi protiv globalizacije.
U prvoj je fazi potrebno da ljudi doznaju kako POSTOJI problem i da POSTOJI plan koji se odvija. Nitko se neće opirati planu za koji i ne zna da postoji! To je prvo što trebamo učiniti – a tu se već jasno pokazuje napredak. Želimo li i više od toga? Naravno!
Druga faza je: Što možemo u vezi s time učiniti? Moramo doznati gdje je STVARNA moć i shvatiti, također, da u to ne smijemo ići razmišljajući na ovaj način: Moramo se boriti protiv Illuminata. Moramo se boriti protiv tih ljudi koji rade te stvari. Jer ljudi koji misle da će se s tom silom moći boriti, morali bi znati da će to biti kao da pokušavaju zaustaviti slona dječjom pucaljkom, što će slonu – Illuminatima – potom biti dobra izlika da vas napadnu i raznesu u komadiće.
Drugo, a u tome leži velika istina, je da i sam postaješ ono protiv čega se boriš. Ako svemu tome pristupimo misleći da se moramo boriti – s bijesom i svim tim osjećajima koji se pokazuju u sukobu, onda ćemo i sami postati samo drukčije maske na istome licu. Postat ćemo ono čemu tvrdimo da se opiremo, protiv čega se borimo.
Put koji vodi naprijed NIJE u bijesu i nasilju ili bilo kojem od takvih osjećaja; put je u prekidanju suradnje sa sustavom. Sustav i postoji samo zato što s njim surađujemo. Bankarski sustav postoji samo zato što ne prestajemo posuđivati nepostojeći novac, i što na to plaćamo kamate. Sustav postoji zato što i dalje plaćamo te kamate. Ljudi kažu: Morate poštovati zakone. Meni se čini da moramo poštovati samo one zakone koji poštuju ljude.
Kad bi sad šačica ljudi prestala bankama plaćati kamate na novac ti bi ljudi lako bili izdvojeni i izolirani. Ali kad bi ljudi masovno prestali plaćati kamate bankama i počeli spaljivati bankovna pisma, govoreći: Platit ću te kamate kad mi dokažete da sam doista posudio fizički novac, onda bi se cijeli sustav počeo rušiti. A srušio bi se jer smo, konačno, prekinuli ili smo barem počeli privoditi kraju našu uvjetovanu suradnju sa sustavom koji je tu samo da bi nas kontrolirao i eksploatirao.
Najvažnije je provesti taj proces PREKIDANJA SURADNJE sa sustavom kontrole. Vlade mogu samo vladati, a ljudi su ti koji imaju presudnu ulogu u VLASTITOM UTAMNIČENJU time što sva ta sranja prihvaćaju.
A jedan od razloga zbog kojih ti momci ubacuju agente provokatore na prosvjede na globalnim summitima, stvarajući tako nasilje koje na kraju završava na TV-ekranima, JE TAJ DA ONI ZNAJU ZA MOĆ MIRNOG PROSVJEDA I NESURADNJE. TO JE KRAJNJA MOĆ. MIR JE KRAJNJA MOĆ! Ali moramo otići i jednu fazu dalje od mirnog prosvjedovanja. Moramo prestati surađivati s tim ljudima i sa sustavom koji ih je stvorio za nas. To mora biti MASOVNI prosvjed. Mora biti MASOVNA akcija. Zato i druga faza može početi tek kad prva faza – informiranje ljudi o tome koji se vrag uopće događa – dosegne određenu kritičnu masu.
S engleskoga prevela Irena Matijašević.
Razgovor je sačinjen od dva razgovora s Davidom Ickeom koji su pod naslovom The Biggest Secret odnosno Are ‘Their’ Aliens Among Us? objavljeni na stranicama www.davidicke.com/icke/articles2/biggestsecret.html i www.davidicke.com/icke/articles/aliens.html
( http://www.zarez.hr/137/tema1.htm )

Alice u zemlji čudesa 11.09.
Strahota 11. rujna nije bila promašaj američkog obavještajnog sustava – od njih se nije očekivalo da otkriju plan, a unijeti oružje u zrakoplove mnogo je lakše ako vas podržavaju oni koji kontroliraju sustav. Sve je to dio plana da se sruši sadašnji sustav i zavara ljude da prihvate centraliziranu globalnu kontrolu kao jedini način oporavka od sloma
Nevjerojatna strava koja je zadesila gradove New York i Washington varijanta je obrasca problem-reakcija-rješenje. Događaj tog opsega očekivao sam već nekoliko godina iako sam mislio da će biti riječ o nekom obliku nuklearnoga “terorističkog” napada. Nešto će se fantastično, ipak, morati dogoditi tijekom Busheva predsjedničkog mandata – zapisao sam na dan njegove inauguracije.
Svijet se brzo kreće prema globalnome centraliziranom fašizmu, ali ne onoliko brzo koliko to zahtijeva plan Illuminata. A opiranje njihovoj globalizaciji i njihovim napadima na slobodu, taložilo se iz dana u dan. Bilo je jasno da se priprema nešto izvanredne veličine, što će kolektivni ljudski um oštetiti tolikim strahom, stravom i nesigurnošću da će moći biti ponuđena “rješenja” koja će kolosalnim skokom, preko noći, ubrzati ispunjenje plana. To je uzrok onoga što smo u Americi vidjeli 11. rujna – 911 je broj hitne pomoći u SAD-u. Ritual i ezoterični kodovi u srži su svega što Illuminati poduzimaju.
To bezumlje nije kraj, nego samo početak sljedećeg ciklusa iluminatskih planova za mentalno, emocionalno, duhovno i fizičko utamničenje čovječanstva. Još će se više smrti i uništenja dogoditi kad se tzv. slobodni svijet ujedini i kad se (u afektu) svjetska vojska i svjetska vlada posluži prijetnjom terorizma (njihova vlastita) da bi opravdala rat protiv ljudi i zemalja koje su odabrale da plate ono za što su sile “slobodnog svijeta” same odgovorne. Čak i rat s islamskim narodima nije kraj, nego sredstvo za krajnji cilj – sukob s preostalim komunističkim snagama, koje zapravo također kontroliraju. Prisjetite se da Illuminati operiraju u svim zemljama i unutar “terorističkih” organizacija, te agencija koje se “bore” protiv tog terorizma. Samo su tako, sa svojim agentima na svim “stranama”, oni sigurni u to da nadziru igru i da njezin rezultat znaju prije negoli ona i počne. Illuminati imaju operativce u islamskome svijetu, kao i u takozvanome slobodnom svijetu. Sadam Husein je igračka Illuminata, jednako koliko su to Otac George i Boy George Bush u Americi.
Predvidivost ritualističkih, bezosjećajnih, gmazovskih umova uočljiva je, primjerice, u uređivanju vijesti nakon američke rujanske katastrofe. Promotrite što se događa u takvim uvjetima i vidjet ćete da je plan uvijek isti, u gotovo svim slučajevima. I prije nego što se nešto dogodi, već oni imaju pripremljenoga žrtvenog jarca ili naivca koji će preuzeti krivnju, skrećući tako javno mnijenje podalje od opasnih spekulacija, ravno na predodređenu metu. Nakon atentata na Kennedyja to je bio Lee Harvey Oswald, nakon Oklahome Timothy McVeigh, sad je to Osama bin Laden.
Bin Laden, kriv za štošta, nije, međutim, ništa odgovorniji za ono što se dogodilo 11. rujna nego ja ili vi. Njegovo se ime posve očito koordinirano uvelo u igru odmah nakon katastrofe, koja se raspletala prema istome receptu prema kojemu se u optjecaj pustilo biografiju Leeja Harveyja Oswalda PRIJE nego je Kennedy ubijen.
Ovdje ne govorimo o bombama-pošiljkama, niti o fanaticima dirigirana uma koji se automobilima-bombama zalijeću u restorane u Jeruzalemu. Govorimo o istodobnom otimanju četiriju putničkih zrakoplova u američkom zračnom prostoru i njihovu zabijaju u točno određene mete, sve unutar 45 minuta. Kako je to bilo moguće izvesti? Tako što je taj posao napravljen iznutra. Jer su ga orkestrirale snage UNUTAR Sjedinjenih Država i jer su planovi za nj napravljeni na najvišim obavještajnim razinama SAD-a, u koordinaciji s drugim paukovim mrežama Illuminata diljem svijeta.
Unaprijed planirani scenarij
Oni raspolažu cijelom vojskom ljudi kontrolirana uma koji će učiniti sve što se od njih zahtijeva kad im se programira um i kad se povuče otponac kojim ih se aktivira. Oni koji su odgovorni za otmicu zrakoplova i njihovo zabijanje u tornjeve, u svojemu će svjesnom umu vjerovati u svetu stvar u koju su bili programirani da vjeruju. A zapravo oni nisu ti koji su oteli i vodili te zrakoplove, nego je to činio program koji je u njih usađen. Kontrola uma je danas toliko sofisticirana da je takvo programiranje gotovo dječja igra.
Ta strahota nije, za ime Božje, bila promašaj američkog obavještajnog sustava. Od njih se nije očekivalo da otkriju plan, a unijeti oružje u zrakoplove mnogo je lakše ako vas podržavaju oni koji kontroliraju sustav. Čuo sam da je to novi Pearl Harbour, i slažem se s time. U knjizi I istina će vas osloboditi i drugima, možete pročitati kako je američka vlada znala da će Japanci napasti Pearl Harbour, ali nije ništa poduzimala. Zašto? Jer je željela da se to dogodi – kako bi mogla opravdavati ulazak Sjedinjenih Država u Drugi svjetski rat, za koji je predsjednik Roosevelt (krvni srodnik Bushevih) – da bi građani glasovali za njega – rekao da u njemu Amerikanci neće sudjelovati. Problem-reakcija-rješenje. Isto je i sa strašnim događajima u devetom mjesecu, na jedanaesti dan.
Neposredno nakon napada, započela je kampanja zakači-to-Bin Ladenu, kao dio unaprijed planiranog scenarija. Tako se odmah doznalo za iznajmljeni automobil tako zgodno pronađen na bostonskoj zračnoj luci iz koje su oteta dva aviona, u kojem je bila kopija na korejskom i video-uputa za upravljanje putničkim avionima! Jesmo li u svijetu bajke ili što? Čudim se da u automobilu nisu pronašli i pismo Bin Ladena, upućeno vlasnicima tog automobila, u kojem im želi uspjeh u njihovu zadatku. To je nevjerojatno glupo, naravno, ali većina u to vjeruje.
Tko ima koristi od 11. Rujna?
Zato, pitanje glasi: kome to koristi? Illuminati žele svjetsku vlast i vojsku, svjetsku monetu i centraliziranu globalnu financijsku diktaturu i kontrolu. Oni žele ljude s ugrađenimmikročipovima i društvo utemeljeno na stalnom nadziranju, svih vrsta i cijelo vrijeme. Žele i uplašene, poslušne, servilne ljude koji svoju moć prepuštaju autoritetima koji ih mogu spasiti od onoga za što su manipulirani da ih plaši.
Smiješno je da se na pitanje tko ima koristi od tih strašnih događaja u Americi? može vrlo jednostavno odgovoriti: Svi koji žele uvesti gore navedeno.
Katastrofa 11. rujna znači da:
– oni koji su izložili i proučavali plan Illuminata davno su već predvidjeli ekonomsku katastrofu. Da bi svladali opiranje jedinstvenoj valuti i jednom središtu kontrole financija, Illuminatima treba svjetski gospodarski slom koji će uništiti sadašnji sustav i zavarati ljude da prihvate centraliziranu globalnu kontrolu kao jedini način oporavka od sloma. Obrazac: problem-reakcija-rješenje.

12.02.2009. u 12:24 • 0 KomentaraPrint#

Teorije zavjere 2

Svoje 'informacije' primate od medija glavne struje koji vam prodaju svakodnevne laži na temelju kojih odlučujete što ćete misliti i vjerovati. Morate se probuditi u određeno vrijeme jer se morate pojaviti na poslu i ne smijete kasniti. Idete tamo gdje vas šalju vaši šefovi i radite ono što vam kažu. Ako se pobunite dobit ćete otkaz, a ako ne dobivate plaću ne možete si priuštiti dom ili dovoljne količine hrane. I ne radi se samo o vama. Što je s vašom obitelji i drugima koji ovise o vama? Ako ne služite sustavu, kakve će posljedice oni trpjeti? Kako biste namirili sve te očite potrebe i izvršili svoje odgovornosti morate provesti svaki dan udovoljavajući drugima. Sa svoje strane, šefovi također robovski pokorno slušaju naredbe onih koji kontroliraju njih, i ni oni se ne usuđuju istupiti iz linije. I šefovi imaju šefove.

Uzmimo za primjer farmera koji hranom opskrbljuje supermarkete; on zapovijeda svojim radnicima na farmi, i ako oni ne rade ono što im kaže, najurit će ih. Ali i on mora raditi sve što mu naloži supermarket, ili će izgubiti ugovor i može ostati bez posla. Na sljedećoj razini, oni koji vode supermarket moraju odgovarati svojim dioničarima, među kojima su također ljudi koji služe svojim šefovima, i šefovi koji služe svojim šefovima. I tako se vrti taj krug ovisnosti i nametanja volje. Nečiji rob nekom je gospodar; nečija ovca nekome je pastir. Svijet je namjerno tako ustrojen. Sustav želi da svatko svakoga kontrolira, i to se postiže na milijardu različitih načina. Ono što zovemo 'slobodnim društvima' u svakom su pogledu gulazi. Sustav ne služi nama - mi služimo njemu. Mi smo robovi koji se zavaravamo da smo slobodni, zato što se ne želimo suočiti sa stvarnošću našeg jadnog položaja.

Jedne noći bio sam gost neke američke radijske emisije kad se jedan slušatelj javio s izvrsnim komentarom. On je čovječanstvo usporedio s mužem koji zna da mu je žena nevjerna, ali očajnički pokušava sebe uvjeriti da to nije istina. Kad se ona vrati kući pita ju gdje je bila i s kim je bila. Muž zna istinu, ali se očajnički nada da će njeno objašnjenje zvučati dovoljno uvjerljivo da se može nastaviti zavaravati da je sve u redu. Radije će čuti dobru laž nego prihvatiti neugodnu istinu. Isto tako, većina ljudi ne želi se suočiti sa zavjerama i korumpiranošću vlada ili zapitati zašto zemlje idu u rat protiv golorukih civila, uključujući i njihove građane. Kada vlade iznose laži i izgovore za svoje groteskne postupke, većina ljudi spremna ih je prihvatiti zato što žele vjerovati da su te laži istina. Alternativa je suočiti se s činjenicom da vlada nije dobronamjerni sluga naroda - nego obrnuto. To znači suočiti se sa stvarnošću da su sile koje kontroliraju Sjedinjene Američke Države sposobne organizirati užase od 11. rujna i optužiti nekog drugog, i da mogu besramno doći na sprovod žrtvama znajući da su ih pomogli ubiti. Koliko je ljudi dovoljno jako da se suoči s time i s posljedicama toga u njihovim životima? To je jedan od glavnih razloga zašto službene laži prevladavaju kao prihvaćena istina. Alternativa je previše nezamisliva, previše nepodnošljiva da bi je mogli uzeti u obzir; zato većina ljudi to i ne čini. Dodajte mi kantu s pijeskom da gurnem glavu.

Isto vrijedi za kolektivno poricanje u vezi s našim životima: 'Imam veliku kuću i velik auto; zar život nije super?' Pa, možda kuća i automobil jesu super, ali život? Koliko ljudi radi ono što stvarno želi raditi? Koliko ih je istinski sretno, ispunjeno i u miru sa samima sobom? Iskreno govoreći, takvih gotovo da i nema. Nije li to samo po sebi duboka osuda ludosti koju zovemo život? Većina ljudi radi ono što misli da mora raditi, a to znači služiti sustavu prema njegovim uvjetima. Zašto brkamo 'život' sa svijetom kakvog trenutno doživljavamo? Kakve veze ima život s bombardiranjem djece pred njihovim roditeljima i roditelja pred njihovom djecom pod izgovorom 'oslobađanja? Gdje je život u ustajanju svakog jutra kako biste sjedili usred iste prometne gužve, ili stajali u redu za isti vlak, na putu za isti posao koji vas ostavlja zaturenima, frustriranima i neispunjenima, prije nego što ćete se vratiti kroz istu gužvu, ili isti red, kako biste gledali isti noćni TV program koji vas tretira kao debila? Gdje je život u slanju naše djece u škole i na fakultete organizirane tako da ih ispljunu kao programirane zupčanike sljedeće generacije? Ali, opet, radije ćemo sebe uvjeravati da imamo 'dobar posao', 'dobru karijeru', 'dobar život' i pružati svojoj djeci 'dobro školovanje', nego se suočiti s užasom nad užasima da je život zapravo sranje. Ili sranje u usporedbi s onim što bi mogao biti i što bismo mi htjeli da je. Stvarno, to nije nikakav 'život'. To je veo suza prerušen s buno maškare i debelim premazom samozavaravanja.

Svoju 'sreću' procjenjujemo prema količini svoje nesreće, a svoja postignuća prema simbolima i drangulijama koje je sustav proglasio mjerilima 'uspjeha'.
Na dan kad sam ovo pisao vidio sam rezultate jedne studije o mentalnom i emocionalnom zdravlju tinejdžera u Britaniji, iako isto vrijedi za cijeli industrijalizirani, kompjutorizirani svijet, pa i šire. Studija 'Vremenski trendovi u mentalnom zdravlju adolescenata^ objavljena u časopisu Journal of Child Psychology and Psychiatry, otkrila je da se broj petnaestogodišnjaka koji pate od tjeskobe i depresije povećao za 70% u manje od 20 godina. Hej, govorimo o petnaestogodišnjacima! Studija je zaključila da je glavni uzrok ovog dramatičnog povećanja emocionalnih trauma kod tinejdžera pritisak da budu 'uspješni'. Bilo bi preciznije da su napisali kako se radi o pritisku da budu 'uspješni' prema kriterijima sustava. Studija govori da 'pritisak da se bude akademski uspješan i perspektiva zaduženosti doprinose raširenoj nesreći'.

U Britaniji, zahvaljujući Blairovoj vladi, studenti se suočavaju s brdom dugova kada napuste fakultet, zbog zajmova koje su morali podići kako bi platili svoje obrazovanje (ili ono što se prodaje pod tim nazivom). Dugovanje znači kontrolu od strane sustava, što je stvarni razlog studentskih zajmova. Studija je također istaknula neravnotežu između vremena provedenog u školi u usporedbi sa slobodnim vremenom, na što ja već godinama upozoravam. Djecu drže u školama od jutra do mraka pet dana u tjednu, a kad se vrata zatvora otvore, šalju ih kući sa zadaćama! Kada da djeca i mladi ljudi stignu raditi ono što žele raditi? Odgovor: između potopa akademskih gluposti osmišljenih da proizvode zatupljene umove koji nastavljaju gurati sustav poput nekontrolirane kugle snijega što svakodnevno grabi naše slobode i jedinstvenost.


Ljudi se većinom zavaravaju da su slobodni na način da nikada ne provjeravaju teoriju u stvarnosti. Poput muha su uhvaćenih u mrežu, i tako dugo dok se ne pokušavaju pomaknuti mogu sebe uvjeravati da bi to mogle kada bi htjele. Samo što, znate, one to trenutno ne žele. Kad bi pokušale, morale bi se suočiti s činjenicom da im je dupe zalijepljeno za tuđi kontrolni sustav koji će uskoro servirati ručak - njih. Nastavljaju činiti ono što im govori vladina diktatura, bez pitanja ili suprotstavljanja, i održavaju iluziju da imaju slobodu izbora ali je nikada ne koriste. 'To što su mi krila zalijepljena za ovu mrežu uopće mi ne smeta, jer sam odlučila da neću letjeti.' Tijekom godina susreo sam velik broj ljudi koji su vjerovali da su slobodni sve dok nisu učinili nešto što je bilo izvan 'normalnog'.

12.02.2009. u 12:19 • 0 KomentaraPrint#

Čovječanstvom tajno vladaju ljudi-gmazovi

Na sjecištu podrobne kritičke analize i ludila, bivši engleski nogometaš David Icke jedan je od najspektakularnijih i najzabavnijih teoretičara urote. Između ostalog, on tvrdi da su tragediju 11. rujna koordinirale snage unutar granica SAD-a. One koji su za to odgovorni opsjedaju neljudska gmazovska bića, a poštovanje ljudskog života u njih nije nimalo veće od ljudskog poštovanja patnje i smrti stoke. Gmazovski um ima nerazvijenu emocionalnu razinu i zato oni nemaju nikakvih emocionalnih posljedica bez obzira do kojih se dubina strave i izopačenosti spustili
Matrica je posvuda...To je svijet navučen preko vaših očiju da bi vas učinio slijepima za istinu. – iz filma The Matrix
Davide, znam da je teško ukratko skicirati temeljne ideje tvoje knjige Najveća tajna, ali možeš li povezati nekoliko tih osnovnih ideja da shvatimo barem njezinu temeljnu premisu?
– Moje istraživanje, ali i moj život – u nevjerojatnom sinkronicitetu s tim istraživanjem – pokazali su da ćemo, ako se dovoljno duboko vratimo u prošlost, naići ne samo na jednu vrstu izvanzemaljaca nego na izvanzemaljske vrste koje su se miješale s ljudskom. Među njima postoji i jedna posebna skupina, koja djeluje u fizičkome svijetu (zacijelo, iz same unutrašnjosti Zemlje) i njezino je primarno žarište donja četvrta dimenzija, koju ljudi zovu astralnom razinom. To je vrsta gmazova. U knjizi jasno upućujem na to da su oni koje zovemo Ananaki (prema sumerskim pločama) zapravo vrsta gmazova. U toj tvrdnji nisam usamljen.
Do tih me zaključaka nije dovela intuicija nego golema količina drevnih i modernih dokaza koji pokazuju da se ta gmazovska veza proteže tisućama godina, do današnjice. Neke od poznatih referencija na zmije i zmajeve očito su simboličke, kao što je Kundalini energija i druge, ali pogledate li sve te dokaze, postoji i golem broj doslovnih referencija na zmijske ljude – zmijske bogove, u područjima gdje se to, prema izvorima, zbivalo, u kavkaskim planinama, u današnjoj Turskoj, u Iranu i Iraku, koje smo zvali Sumer i Babilon, te u egipatskim nizinama (posebno u području oko kavkaskih planina, iz kojeg je, prema općem mišljenju, došla ta hladnokrvna vrsta). Miješanje se dogodilo između ljudske vrste i te gmazovske skupine unutar njihove vrste. Tu gmazovsku genetsku struju ne smatram, međutim, negativnom po sebi, nego upravo suprotno – negativna je samo jedna posebna skupina unutar te vrste.
Gmazovski bogovi
Sumerske ploče i mnogi drugi izvori, diljem svijeta, ističu činjenicu da su ti hibridi postali polubogovi, muškarcima i ženama između bogova i ljudskog roda. Zavirite li u dio povijesti Irana, vidjet ćete da su se najstariji kraljevi zvali kraljevi zmije, a kraljevima su postajali zahvaljujući svojoj genetskoj strukturi i obiteljskoj lozi. Otuda onda potječe božansko pravo na kraljevsku krunu. Pogriješili smo samo u tome što smo mislili da to pravo – kao i sve što postoji – dolazi od Boga jer zapravo dolazi od tih gmazovskih “bogova”.
Oko 2200. godine prije Krista u Egiptu se pojavilo nešto zvano Kraljevski dvor Zmaja. To snažno djeluje i danas, nakon 4000 godina, a središte mu je u Engleskoj koja je, prema mojemu mišljenju, epicentar globalne kontrole – epicentar mreže koja kontrolira svijet, ali nije to vlada Tonyja Blairea (iako im je on dosta istaknut frontmen).
Kad se utvrdi podrijetlo, može se jasno pratiti tu zapravo arijsku rasu koja je, pod imenom Feničani, u Britaniju stigla brodovima. Feničani su vrlo važan dio povijesti, ali im konvencionalni povjesničari ne daju veliko značenje. U svojoj knjizi pokazujem kako je fenička kultura postala britanskom kulturom. Oni su se širili i dalje od otoka, mijenjajući s vremena na vrijeme ime. Postali su bijeli narodi Europe . Unutar njihove genetske strukture bili su, dakle, ti gmazo-ljudski hibridi. Tako su hibridi, koji su bili vladari drevnog Bliskog i Srednjeg istoka, postali europskom aristokracijom, europskim kraljevskim obiteljima. Postoji, utoliko, samo jedna kraljevska obitelj – ali se javlja pod različitim imenima. Obitelj Windsor, nema sumnje, pripadaju toj lozi.
Glavni trenutak ekspanzije, za ta bića hladne krvi, koji su doslovno zauzela cijeli planet, dogodio se nakon 1689., kad je jedan od hladnokrvnih, zvan Vilim Oranski (s kojim je krvno povezana svaka preživjela kraljevska obitelj u Europi) postavljen na englesko prijestolje, a došao je iz Nizozemske. Od 1689. te su krvno povezane skupine, koje su postale poznate kao Illuminati, odabrale London za epicentar svojega operativnog djelovanja. Godine 1694. Vilim Oranski potpisao je povelju koja je stvorila Englesku banku (Bank of England) i cijeli se bankarski sustav počeo kretati pod tim ujedinjenim vodstvom. To je razlog zbog kojega imate središnju banku u gotovo svakoj zemlji – jer one imaju ujedinjeno vodstvo i upravljaju ekonomijama tih zemalja te novčanicima njihovih vlada.
Stvarni učinak, u godinama nakon tog centriranja djelovanja u Londonu bilo je dakako – Veliko Britansko Carstvo. Danas mi je jasno da to uopće nije bilo Veliko Britansko Carstvo. Bilo je to carstvo krvnih srodnika koji su se smjestili u Britaniji, a to je nešto sasvim drugo. Ti su krvni srodnici, radeći prikriveno – pretežito unutar bijele rase, ali zasigurno ne samo unutar nje – postali ljudi koji su preuzeli bankarski posao, medije i političku moć u svim tim različitim zemljama Britanskog carstva. Iako nam se čini da je Britansko Carstvo prošlost i da su ti narodi stekli neovisnost, posve je očito da su zatvori s rešetkama (ili otvoreno britansko kontroliranje tih zemalja) samo zamijenjeni zatvorima bez rešetaka (a to su mreže tajnog društva i krvnih srodnika koje i dalje djeluju u tim zemljama, i vode “šou”).
Krvno povezani ravnatelji ogranaka
Zato, u svakoj od tih zemalja, imate ono što zovem krvno povezanim ravnateljima ogranaka, koji upravljaju tom zemljom prema u centru koordiniranom planu. Kad se plan orkestrira tako da donese nešto na globalnoj razini, onda krvno povezani ravnatelji ogranaka u jednoj od tih zemalja manipuliraju svojim područjem utjecaja i organiziraju ga, kao što to u Americi čine Rockefellerovi i osnivačke obitelji Istočne obale, ili u južnoj Africi Oppenheimerovi. Ti ravnatelji ogranaka orkestriraju svoju obitelj i zemlju u skladu s globalnim planom koji dolazi iz Europe (posebno Londona, ali u nekoj mjeri i iz Pariza). To je poput paukove mreže transnacionalnih korporacija, s ograncima u svakoj zemlji.
Južna Afrika je odličan primjer. Prije negoli je Mandela postao predsjednik, južna je Afrika bila pod otvorenom kontrolom manjinskog bijelog režima, aparthejda, koji je u cijelome svijetu izazivao velik otpor. Ljudi su nosili natpise, prosvjedovali, i sve to. U to doba obitelj Oppenheimer je kontrolirala 80 posto dionica na južnoafričkoj burzi a i ostalo je, implicitno, bilo njezino. Bili su i vlasnici medija, preko svojih različitih frontmena, i posjedovali su rudnike zlata i dijamanata na kojima počiva ekonomija te zemlje. No, morali su se prebaciti na tzv. demokraciju, a Mandelu postaviti za predsjednika. Prosvjedni napisi su nestali, a prosvjednici se razišli, govoreći: Dobro, južna Afrika je riješena. Svijet postaje slobodniji.
Otkad je Mandela postao predsjednik, obitelj Oppenheimer posjeduje samo 80 posto dionica na burzi a, implicitno, i preostalih 20 posto. U njihovu su vlasništvu i nadalje samo rudnici dijamanata i zlata, o kojima ovisi gospodarstvo zemlje, i samo mediji koje posjeduju preko svojih različitih frontmena. Razlika je u tome što nitko više ne galami o ljudskim pravima ili o slobodi jer je predsjednik zemlje crnac. Za ljude koji tamo žive ništa se nije promijenilo. Isti ljudi vladaju zemljom, ali vladaju bez ikakva otpora jer su zatvorske rešetke zamijenjene zatvorima bez rešetaka.
Predsjednička loza
Htio bih napomenuti da su te gmazovske krvne loze uglavnom stigle iz Europe, iz Francuske i Britanije. Alsace-Lorraine im je posebno važno područje. Jer, znate, kad se malo udubite u genealogiju američkih predsjednika, to je nevjerojatno. Na svim su predsjedničkim izborima, počevši od onih održanih 1789. s Georgeom Washingtonom pa do Billa Clintona, pobijedili kandidati s najviše britanskih i francuskih gena. Od 42 predsjednika, do Clintona, 33 su bila u srodstvu s dvojicom ljudi: Alfredom Velikim, kraljem Engleske, i Karlom Velikim, najpoznatijim francuskim monarhom. Preostalih 19 u rodu je s engleskim Edwardom III., koji je s više od 2000 srodnika povezan s princem Charlesom. Isto vrijedi i za američke bankarske obitelji. George Bush i Barbara Bush iz iste su krvne loze – Pierceove, koja je svoje ime Percy promijenila u Pierce kad je prešla Atlantik. Percy je i danas jedna od britanskih aristokratskih obitelji.
Različite su krvne loze uzimale različita imena, ali bez obzira na to oni su manijakalno opsjednuti genealogijama. Budući da se pojavljuju pod različitim imenima, nije lako uočiti obrazac. Da se i Clinton i državni tajnik prezivaju Rockefeller i da je urednik udarnih vijesti Rockefeller, ljudi bi rekli: Čekajte, što se to događa! Zato oni uzimaju različita prezimena. Ali prezimena nisu važna. Važna je krvna loza. Busheva obitelj je, recimo, primjer istog imena u tri generacije zbog čega svi mogu lako uočiti obrazac.
Ideja da svatko može postati predsjednikom Sjedinjenih Država potpuna je besmislica, što je vrlo važno uvidjeti. Posrijedi je, naime, ideja koja je jedno od uporišta vjere Amerikanaca da žive u slobodnoj zemlji. Na to im možemo odgovoriti da je to čista laž.
Ti su ljudi postavljeni za predsjednike zbog njihove krvne loze, a krvna loza upućuju na činjenicu da postoji genetska a time i vibracijska kompatibilnost s tim gmazovskim bićima četvrte dimenzije, kao da već na sebi imaju svemirsko odijelo. Oni mogu djelovati u trodimenzionalnom svijetu posredstvom tih određenih krvnih loza.
Hibridi ne shvaćaju što čine
Dakle, recimo da je središnja skupina smještena u Londonu, u Engleskoj.
– To je operacijska razina. Postoji ta operacijska razina, poput glavnog stožera, gdje se sve organizira i koordininira, ali to mjesto nije nužno i epicentar moći, jer može jednako tako biti i negdje drugdje na planetu. Svaki put kad mislim o tome, stvari me vode ispod zemlje, u Tibet. Mislim da te beskrajne legende o podzemnim zajednicama, Agarthi i svemu tome, da su sve utemeljene na činjenicama. Ali, ono o čemu govorim je središte mreže, mjesto gdje se sve koordinira, a to je definitivno London, i u manjoj mjeri, Pariz.
Jesu li ljudi s fizičkim tijelima – a da to i ne znaju – pod utjecajem gmazovskih bića, ili je riječ o gmazovskim bićima koji se uobličuju u raznolika tijela u različitim vremenima?
– To je odlično pitanje, a tiče se dviju razina. Prva uključuje one koje nazivam “punokrvnima”. O njima govorim u knjizi; oni uključuju kuću Windsor (britansku kraljevsku obitelj), Georgea Busha, i tu vrstu ljudi. Dok se mi usredotočujemo na trodimenzionalni svijet, oni se usredotočuju na četverodimenzionalni. Oni se mogu kretati između dimenzija i naš svijet mogu sagledavati u četverodimenzionalnome. Njih zovem “punokrvnima”. U usporedbi sa svjetskim stanovništvom, nema ih mnogo. Oni mogu poprimati različite oblike.
Osim njih, postoje i niže genetske loze, koje zovem “hibridima”, čiji je sadržaj još vrlo gmazast. Ti ljudi to uglavnom i ne znaju, ali zato to znaju oni koji ih orkestriraju jer zapanjujuće opsesivno prate krvne loze i genetiku. Ono što oni žele s tim pronađenim hibridima je upravljati njima iz četvrte dimenzije. Zbog toga ih pozivaju u mreže tajnih društava i raznovrsne obrede, kojima se trebaju pridružiti da bi ostvarili pravi napredak. Hibridi ne shvaćaju što čine. Većina ih ne razumije da riječi i obredi stvaraju energetska polja. A energetska polja, ako ne znate što radite, mogu biti vrlo opasna, u smislu načina na koje se vama može manipulirati. U tim obredima orkestratori neupućene ljude priključuju na tu nižu četverodimenzijsku svijest. Oni opsjedaju njihovu ljudsku svijest.
Hitlerove veze
Prisjetite li se Hitlera, to je čudesno. Taj je čovjek sjedio na ulici, pokušavajući prodati slike. Ali, imao je, čini se, nešto karizmatsko. Nakon niza obreda, koje je na njemu izveo čovjek zvan Eckart, Hitler je osvanuo kao taj napuhani, izluđeni čovjek izobličena lica, koji je stvarao magnetsku energiju koja je osvojila naciju, srećom, samo na nekoliko godina. Eckart je pak pisao svojim prijateljima, što citiram u knjizi, da se ne brinu za njega jer je on na njemačku povijest uspio utjecati više od ikoga drugog. Ja sam Hitlera povezao s NJIMA – to su bile njegove riječi. Hitler je bio priključen na tu nižu, četvrtu dimenziju i bio je zapravo marioneta tim nižeastralnim, gmazovskim bićima.
Način na koji sam došao do svega toga je tipičan za sinkronicitete u mojem životu. U knjizi naslovljenoj I istina će vas osloboditi pisao sam o strukturi kontrole u svijetu danas. Pomislio sam da ne trebaš biti genijalac da bi vidio da ta struktura nije složena u pet minuta ili pet godina, pa onda ostaje pitanje: kad je to počelo? Počeo sam se vraćati unatrag, da otkrijem podrijetlo te manipulacije. Vratio sam se sve do vremena križarskih ratova, 12. i 13. stoljeća, viteza Templara i svih tih ljudi, i onda dalje, do 1000. godine prije Krista, u Babilon, koji je, prema svemu sudeći, bio glavno središte te određene, gmazo-ljudske krvne loze.
Iz tog su se središta oni počeli infiltrirati i osvajati i druga društva, među njima i Egipat, koji je zbog toga propadao i raspao se. Zatim su svoj epicentar premjestili u Rim i postali Rimsko Carstvo. Nakon toga su se odselili u London i postali Britansko Carstvo, i otuda je sve i došlo. Otišao sam dovoljno duboko u prošlost i počeo nizati duge priče o tim hibridima – ali nisam uvijek spominjao gmazove, nego samo miješanje između bogova i ljudskog roda koje je stvorilo te hibridne krvne loze.
A onda, prije otprilike godinu dana, počela su najčudnija od svih iskustava s mojih putovanja. U razdoblju od petnaest dana u svibnju 1998. susreo sam dvanaest različitih ljudi, s posve različitim životnim pričama, koji su mi ponavljali istu priču: da su vidjeli ljude – od kojih su mnogi, ali ne svi, bili na položajima moći – kako se pred njihovim očima pretvaraju u gmazove, i onda ponovo u ljude. Jedan od onih koji su mi to ispričali bio je policajac.
Ljudi na televiziji pretvaraju se u gmazove
Mislite li da se to događalo namjerno ili zato što je frekvencija našeg planeta na trenutak poništila njihove maske?
– Mislim da je tu riječ o dvjema stvarima. Prvo, da postoje određene frekvencije energetskih polja u kojima im je teže održati ljudski oblik. Ali, poenta je u tome da su oni niža četverodimenzionalna bića, a to nije tako daleko od našega trodimenzionalnog svijeta. Mislim da se i ljudska svijest može nakratko uključiti u tu energiju. Ljudi tad prestaju vidjeti ta gmazovska bića samo u njihovu trodimenzionalnome obliku i vide ih u njihovu četverodimenzonalnom obliku. Oni tad prestaju biti trodimenzionalne maske i počinju biti vidljivi kao četverodimenzionalna bića.
Kathy O’Brien, u svojoj knjizi Oblikovanje Amerike u transu, ističe da joj je George Bush rekao da su oni vrsta izvanzemaljaca, koja je osvojila planet, što još nitko nije shvatio te da su došli iz udaljenog, dubokog svemira. Ona kaže da se on pred njom pretvorio u gmaza.
Jedan joj je čovjek rekao: O ovome ne mogu razgovarati s puno ljudi. Možete li mi odgovoriti na pitanje zašto stalno vidim ljude, poput Busha, Kissingera i Gorbačova, kako se, dok ih gledam na televiziji, pretvaraju u gmazove?
Kathy je ispričala i priču o Miguelu de la Madridu, meksičkom predsjedniku u osamdesetima i rekla je da joj je on pričao o iguanskoj vrsti, kako ju je nazvao. Kathyina knjiga je, naravno, bila objavljena mnogo prije negoli sam ja počeo dolaziti do podataka o tome. Ona kaže da joj je Miguel rekao da se iguanska vrsta, izvanzemaljska vrsta gmazova, izmiješala s meksičkim narodom – Majama i drugima – jer su morali stvoriti krvne loze, tijela preko kojih će moći djelovati, i da pripadnici te iguansko-ljudske krvne loze mogu mijenjati obličja, odnosno pojavljivati se u obliku gmazova ili ljudi. Rekla je i da se Miguel pred njom pretvorio u gmaza.
Kad sam se malo osvrnuo unatrag, pomislio sam koliko je vremenski kratko razdoblje koje zovemo poznatom ljudskom poviješću. I, ako se to događa sada, vrlo je vjerojatno da se događalo i prije. Počeo sam zato pregledavati drevne zapise o vrsti gmazova i zmijskoj vrsti i, zamislite, otkrio sam da se za Nagas, bogove iz doline Inda – gdje je poslije nastala hinduska kultura – tvrdilo da mogu, po želji, imati i ljudski i gmazovski oblik.
Ima i drugih referencija na takve stvari, diljem svijeta. Utvrdio sam da je kuća Windsor, britanska kraljevska obitelj – koja je zapravo germanskog podrijetla i vuče korijene od crnog plemstva Venecije, sjeverne Italije, koje se može slijediti do Srednjeg i Bliskog istoka – da je ta kuća Windsor jedna od tih loza. Ne baš da su bili gmazovska loza, nego da su jedna od elitnih loza.
Tehnika problem-odgovor-rješenje
Prema vašim podacima, kakve planove imaju ti gmazovi na Zemlji u sljedećih nekoliko godina?
– Ono što zovemo novim svjetskim poretkom zapravo je njihov plan. Oni žele stvoriti kaos u svijetu, što će uključivati i masovne ratove. Zato imamo ovu strukturu svjetske vlasti, svjetske središnje banke, svjetske monete, elektroničkog bankarstva bez novca u gotovini, planove o stanovništvu s ugrađenim mikročipovima i svjetsku vojsku, a to je NATO... globalna policijska sila. Planiraju stvoriti strašan kaos u godinama oko smjene tisućljeća, koristeći globalnu verziju najsnažnijih tehnika kontrole uma koju zovem problem-odgovor-rješenje. To znači da prvo stvorite problem, zatim dobijete reakciju stanovništva da nešto treba učiniti, i onda ponudite rješenje koje ste i htjeli provesti, još od početka.
Ako želite uvesti globalna rješenja, trebate i globalne probleme, a predviđam da vrijeme za to dolazi, veliko vrijeme. Problem je taj da frekvencija našega planeta postaje sve brža i brža i oni koji svjesno mijenjaju obličje sve će teže moći održavati svoj ljudski oblik. Čuo sam da ta gmazovska bića opsesivno, gotovo panično nastoje uspostaviti svoje institucije kontrole, a ponajprije ugraditi mikročipove u stanovništvo. Oni znaju da će frekvencija planeta za nekoliko godina dosegnuti brzinu pri kojoj oni više neće moći održavati svoj ljudski oblik i da ćemo tada svi napokon moći vidjeti da su gmazovi ti koji vladaju našim planetom.
Više se neće moći skrivati.
– Točno. Do tog vremena, kako mi govore oni koji iznutra poznaju te stvari, gmazovi žele imati stanovništvo s ugrađenim mikročipovima, žele svjetsku vojsku, NATO, i žele imati što je moguće veću fizičku kontrolu našega trodimenzionalnog svijeta tako da ljudi, prema mišljenju gmazova, neće moći više ništa učiniti glede njihova kontroliranja našeg planeta.
Globalizacija kao dio plana
Kako gledaš na globalizaciju?
– Ono o čemu mnogi od nas govore sve ove godine – a što je ljevica u politici, recimo, tek sad otkrila, i to samo na jednoj razini – jest to da globalizacija zapravo znači oko dvjesto korporacija koje zapravo kontroliraju sustav i stravično eksploatiraju ljude Trećeg svijeta; počeli su uočavati vezu između plana globalizacije, koji se razotkriva velikom brzinom, i njegova učinka na stanovništvo Trećeg svijeta, i na ljude općenito.
Ljudi su sad daleko otvoreniji za ono o čemu mi pričamo sve ove godine. Ono što pak, zasad, ne vide jest SLJEDEĆI stupanj, koji je zaista vrlo važno doseći, a to je da je u tim dvjesto i kojoj korporaciji zapravo riječ o JEDNOJ KORPORACIJI. A to je nešto što bi ti protivnici globalizacije trebali uvažiti, da je riječ o situaciji u kojoj sve te različite korporacije, i vlade, i banke djeluju na način koji vodi u ISTOME smjeru.
To NIJE slučajno. NIJE riječ o skupini nepovezanih ljudi koje je slučaj doveo do odluke da djeluju na jednak način. To je koordinirani plan koji se odvija pred našim očima.
Velik dio onoga što sam stavio na svoju web-stranicu govori, štoviše, o tome da je i nasilje tijekom održavanja globalizacijskih sastanaka na vrhu, globalizacijskih summita, orkestrirala i izvela UPRAVO ONA VLAST koja je to nasilje osudila! Na djelu su snage koje na vrlo hladan, proračunat način, stvaraju situaciju nasilja u kojoj se pravi problemi zasjenjuju, a cijela se rasprava usmjerava na ono što se percipira kao nasilne anarhiste koji samo žele kaos.
Mislim da su pred nama velike mogućnosti korištenja tog buđenja za posljedice globalizacije da bismo informirali ljude o SLJEDEĆEM STUPNJU, koji većina prosvjednika još nije sagledala.
Na granici naših fizičkih osjetila
Što je pokazalo tvoje istraživanje – tko stoji iza svega toga? Jesu li to gmazoidi?
– Tko nadzire gmazoide? Jer, naposljetku, sve što se manifestira kao biće zapravo je samo svijest, koja isijava neku vrst fizičkog oblika. Što dulje odmičem na svojem putovanju, to je slika koju vidim sve veća i stoga je pitanje gdje sve ovo ZAVRŠAVA, i što je ono krajnje IZA SVEGA TOGA, još otvoreno ispitivanju.
Ono što mi je pak posve jasno jest to da zbiljska sila iza tih manipulacija svijetom NIJE FIZIČKA, da nije na fizičkoj razini. Ono što zovemo Illuminatima nije “ono” nego su oni samo sredstvo za “ono”, štogod to u krajnjem značenju bilo. Jer ovim, trodimenzionalnim “svijetom” – kako ga zovemo – manipuliraju sile drugih dimenzija. Jedna od stvari koje treba naglasiti je da zapravo ne živimo u svijetu. Živimo na određenoj frekvenciji. Na frekvenciji koja je dostupna našim fizičkim osjetilima, a njima je dostupno jako malo.
Čak i prema konvencionalnoj znanosti, 90 posto svega što postoji u fizičkome svijetu ne možemo vidjeti ili opaziti našim fizičkim osjetilima. S obzirom na to da uočavamo nevjerojatnu genetsku raznolikost života na Zemlji već unutar tih manje od 10 posto, kolika li je tek onda raznolikost u onih 90 posto što ih ne možemo opažati?
Živimo na vrlo malome frekvencijskome području što ga mogu opažati naša osjetila. A sile koje uključuju barem većinu gmazovskih snaga, a koje manipuliraju ovim frekvencijskim rasponom odnosno ovim planetom, ovim svijetom, zapravo operiraju izvan tog frekvencijskog raspona. Gmazovskim jezikom rečeno, gmazoidi o kojima govorim nalaze se na samome rubu: oni su samo jedan genetski oblik. On će dati i pozitivne i negativne primjerke, i onih između, poput svakoga genetskog oblika. Mislim da oni djeluju na samoj granici naših fizičkih osjetila, i manipuliraju nama.
Ono što me danas najviše zanima jest povezanost njihove opsjednutosti krvnim lozama i genetikom s činjenicom da su određene genetske krvne loze kompatibilnije u svojim vibracijama s tim četverodimenzionalnim područjem. Ta četverodimenzionalna gmazovska bića mogu stoga pripadnike te određene krvne loze zaposjesti daleko lakše, zbog te vibracijske sličnosti, vibracijske kompatibilnosti, no što to mogu učiniti s glavnom strujom ljudskih tijela. Ponavljam još jednom, ovo nije teorija, razgovarao sam s mnogo, mnogo ljudi diljem cijelog svijeta koji o tome svemu znaju “iznutra”.
A ono što zapanjuje jest da ljudi koji vladaju svijetom – vrh bankarskog sustava, predsjednici, premijeri i takvi ljudi – nisu samo sudionici sotonskih obreda, nego da, doslovce, njihova tijela opsjedaju ta zlonamjerna, demonska, četverodimenzionalna bića.
To se zbiva ovako: prvo se stvore krvne loze, tako da postoji hibridna DNK-vibracijska kompatibilnost koja tim određenim tijelima dopušta da ih lako zaposjednu i kontroliraju četverodimenzionalna bića. A to znači da uspijevate li tim određenim zaposjednutim i zaposjedanju dostupnim krvnim lozama manipulirati tako da njihove pripadnike postavite na položaje moći, onda time zapravo ta četverodimenzionalna bića postavljate na te položaje.
Sukobi unutar tajnih društava
Jesi li u svojem istraživanju naišao na kakav sukob među tim zlonamjernim, četverodimenzionalnim bićima koji se međusobno natječu za položaj?
– O, to je njihova najveća Ahilova peta. Svojstvo zlonamjernosti ne može se po volji paliti i gasiti, kao ni stanje žudnje za moći i kontrolom nad drugima. Illuminate mi je davno izvrsno opisao jedan istraživač, kao one koji su poput bande pljačkaša banke koji se mogu dogovoriti u vezi posla, ali će se svađati oko podjele plijena. Jedna od stvari koja je, prema mome mišljenju, zbunila mnoge proučavatelje i navela ih na krivi put je to što su primjećivali da su određena tajna društva i skupine u nekim razdobljima bila u međusobnom sukobu. Zbog toga su zaključivali da je bile riječ o različitim stranama koje se međusobno sukobljavaju, a zapravo su mnogi, ako ne i svi ratovi kraljevskih krvnih loza i različitih zemalja, u prošlosti, bili ratovi između pripadnika istih krvnih loza za pravo da budu na vrhu ljestvice.
To nisu bili ratovi i sukobi između različitih tajnih društava i kraljevskih obitelji koji su na različitim stranama da bi se izborili za nešto različito. To su bili ratovi, sukobi i borbe između tajnih društava i kraljevskih obitelji oko toga tko će biti glavni unutar tih krvnih loza. To je zbunilo mnoge proučavatelje jer su u tim sukobima vidjeli različite strane, a ne različite maske na istoj strani koje pokušavaju biti “glavne face” svojega doba.
Odgovor je, dakle, da, apsolutno, ima mnogo razilaženja unutar Illuminata i različitih maski koje ono poprima. Ipak, na kraju, kad pritisak dosegne gornju granicu, svi se slažu da imaju prevelik interes da bi dopustili da se brod zaljulja toliko da na kraju potone.
Skidanje velova
Već godinama govorimo o skidanju velova, o buđenju ljudi, o pomicanju planeta i mijenjanju njegove frekvencije. Pitanje koje mi uvijek pada na pamet jest što bi se uopće moglo promijeniti kad bi velovi bili skinuti, a ljudi probuđeni? Ako oni ne mogu svladati vojnu silu i tehnološku sposobnost onih koji zauzimaju položaje moći, što bi to uopće značilo?
– Da, posve mi je jasno to pitanje, koje bi moglo biti i vrlo obeshrabrujuća točka. Ali dvije su stvari koje se moraju dogoditi – sad, kad se ipak počinjemo pomicati, kad se pojavljuju prosvjedi protiv globalizacije.
U prvoj je fazi potrebno da ljudi doznaju kako POSTOJI problem i da POSTOJI plan koji se odvija. Nitko se neće opirati planu za koji i ne zna da postoji! To je prvo što trebamo učiniti – a tu se već jasno pokazuje napredak. Želimo li i više od toga? Naravno!
Druga faza je: Što možemo u vezi s time učiniti? Moramo doznati gdje je STVARNA moć i shvatiti, također, da u to ne smijemo ići razmišljajući na ovaj način: Moramo se boriti protiv Illuminata. Moramo se boriti protiv tih ljudi koji rade te stvari. Jer ljudi koji misle da će se s tom silom moći boriti, morali bi znati da će to biti kao da pokušavaju zaustaviti slona dječjom pucaljkom, što će slonu – Illuminatima – potom biti dobra izlika da vas napadnu i raznesu u komadiće.
Drugo, a u tome leži velika istina, je da i sam postaješ ono protiv čega se boriš. Ako svemu tome pristupimo misleći da se moramo boriti – s bijesom i svim tim osjećajima koji se pokazuju u sukobu, onda ćemo i sami postati samo drukčije maske na istome licu. Postat ćemo ono čemu tvrdimo da se opiremo, protiv čega se borimo.
Put koji vodi naprijed NIJE u bijesu i nasilju ili bilo kojem od takvih osjećaja; put je u prekidanju suradnje sa sustavom. Sustav i postoji samo zato što s njim surađujemo. Bankarski sustav postoji samo zato što ne prestajemo posuđivati nepostojeći novac, i što na to plaćamo kamate. Sustav postoji zato što i dalje plaćamo te kamate. Ljudi kažu: Morate poštovati zakone. Meni se čini da moramo poštovati samo one zakone koji poštuju ljude.
Kad bi sad šačica ljudi prestala bankama plaćati kamate na novac ti bi ljudi lako bili izdvojeni i izolirani. Ali kad bi ljudi masovno prestali plaćati kamate bankama i počeli spaljivati bankovna pisma, govoreći: Platit ću te kamate kad mi dokažete da sam doista posudio fizički novac, onda bi se cijeli sustav počeo rušiti. A srušio bi se jer smo, konačno, prekinuli ili smo barem počeli privoditi kraju našu uvjetovanu suradnju sa sustavom koji je tu samo da bi nas kontrolirao i eksploatirao.
Najvažnije je provesti taj proces PREKIDANJA SURADNJE sa sustavom kontrole. Vlade mogu samo vladati, a ljudi su ti koji imaju presudnu ulogu u VLASTITOM UTAMNIČENJU time što sva ta sranja prihvaćaju.
A jedan od razloga zbog kojih ti momci ubacuju agente provokatore na prosvjede na globalnim summitima, stvarajući tako nasilje koje na kraju završava na TV-ekranima, JE TAJ DA ONI ZNAJU ZA MOĆ MIRNOG PROSVJEDA I NESURADNJE. TO JE KRAJNJA MOĆ. MIR JE KRAJNJA MOĆ! Ali moramo otići i jednu fazu dalje od mirnog prosvjedovanja. Moramo prestati surađivati s tim ljudima i sa sustavom koji ih je stvorio za nas. To mora biti MASOVNI prosvjed. Mora biti MASOVNA akcija. Zato i druga faza može početi tek kad prva faza – informiranje ljudi o tome koji se vrag uopće događa – dosegne određenu kritičnu masu.

12.02.2009. u 12:18 • 0 KomentaraPrint#

Alica u zemlji čudesa i 11. rujna

Strahota 11. rujna nije bila promašaj američkog obavještajnog sustava – od njih se nije očekivalo da otkriju plan, a unijeti oružje u zrakoplove mnogo je lakše ako vas podržavaju oni koji kontroliraju sustav. Sve je to dio plana da se sruši sadašnji sustav i zavara ljude da prihvate centraliziranu globalnu kontrolu kao jedini način oporavka od sloma
Nevjerojatna strava koja je zadesila gradove New York i Washington varijanta je obrasca problem-reakcija-rješenje. Događaj tog opsega očekivao sam već nekoliko godina iako sam mislio da će biti riječ o nekom obliku nuklearnoga “terorističkog” napada. Nešto će se fantastično, ipak, morati dogoditi tijekom Busheva predsjedničkog mandata – zapisao sam na dan njegove inauguracije.
Svijet se brzo kreće prema globalnome centraliziranom fašizmu, ali ne onoliko brzo koliko to zahtijeva plan Illuminata. A opiranje njihovoj globalizaciji i njihovim napadima na slobodu, taložilo se iz dana u dan. Bilo je jasno da se priprema nešto izvanredne veličine, što će kolektivni ljudski um oštetiti tolikim strahom, stravom i nesigurnošću da će moći biti ponuđena “rješenja” koja će kolosalnim skokom, preko noći, ubrzati ispunjenje plana. To je uzrok onoga što smo u Americi vidjeli 11. rujna – 911 je broj hitne pomoći u SAD-u. Ritual i ezoterični kodovi u srži su svega što Illuminati poduzimaju.
Operativci na svim stranama
To bezumlje nije kraj, nego samo početak sljedećeg ciklusa iluminatskih planova za mentalno, emocionalno, duhovno i fizičko utamničenje čovječanstva. Još će se više smrti i uništenja dogoditi kad se tzv. slobodni svijet ujedini i kad se (u afektu) svjetska vojska i svjetska vlada posluži prijetnjom terorizma (njihova vlastita) da bi opravdala rat protiv ljudi i zemalja koje su odabrale da plate ono za što su sile “slobodnog svijeta” same odgovorne. Čak i rat s islamskim narodima nije kraj, nego sredstvo za krajnji cilj – sukob s preostalim komunističkim snagama, koje zapravo također kontroliraju. Prisjetite se da Illuminati operiraju u svim zemljama i unutar “terorističkih” organizacija, te agencija koje se “bore” protiv tog terorizma. Samo su tako, sa svojim agentima na svim “stranama”, oni sigurni u to da nadziru igru i da njezin rezultat znaju prije negoli ona i počne. Illuminati imaju operativce u islamskome svijetu, kao i u takozvanome slobodnom svijetu. Sadam Husein je igračka Illuminata, jednako koliko su to Otac George i Boy George Bush u Americi.
Predvidivost ritualističkih, bezosjećajnih, gmazovskih umova uočljiva je, primjerice, u uređivanju vijesti nakon američke rujanske katastrofe. Promotrite što se događa u takvim uvjetima i vidjet ćete da je plan uvijek isti, u gotovo svim slučajevima. I prije nego što se nešto dogodi, već oni imaju pripremljenoga žrtvenog jarca ili naivca koji će preuzeti krivnju, skrećući tako javno mnijenje podalje od opasnih spekulacija, ravno na predodređenu metu. Nakon atentata na Kennedyja to je bio Lee Harvey Oswald, nakon Oklahome Timothy McVeigh, sad je to Osama bin Laden.
Bin Laden, kriv za štošta, nije, međutim, ništa odgovorniji za ono što se dogodilo 11. rujna nego ja ili vi. Njegovo se ime posve očito koordinirano uvelo u igru odmah nakon katastrofe, koja se raspletala prema istome receptu prema kojemu se u optjecaj pustilo biografiju Leeja Harveyja Oswalda PRIJE nego je Ke?nedy ubijen.
Ovdje ne govorimo o bombama-pošiljkama, niti o fanaticima dirigirana uma koji se automobilima-bombama zalijeću u restorane u Jeruzalemu. Govorimo o istodobnom otimanju četiriju putničkih zrakoplova u američkom zračnom prostoru i njihovu zabijaju u točno određene mete, sve unutar 45 minuta. Kako je to bilo moguće izvesti? Tako što je taj posao napravljen iznutra. Jer su ga orkestrirale snage UNUTAR Sjedinjenih Država i jer su planovi za nj napravljeni na najvišim obavještajnim razinama SAD-a, u koordinaciji s drugim paukovim mrežama Illuminata diljem svijeta.
Unaprijed planirani scenarij
Oni raspolažu cijelom vojskom ljudi kontrolirana uma koji će učiniti sve što se od njih zahtijeva kad im se programira um i kad se povuče otponac kojim ih se aktivira. Oni koji su odgovorni za otmicu zrakoplova i njihovo zabijanje u tornjeve, u svojemu će svjesnom umu vjerovati u svetu stvar u koju su bili programirani da vjeruju. A zapravo oni nisu ti koji su oteli i vodili te zrakoplove, nego je to činio program koji je u njih usađen. Kontrola uma je danas toliko sofisticirana da je takvo programiranje gotovo dječja igra.
Ta strahota nije, za ime Božje, bila promašaj američkog obavještajnog sustava. Od njih se nije očekivalo da otkriju plan, a unijeti oružje u zrakoplove mnogo je lakše ako vas podržavaju oni koji kontroliraju sustav. Čuo sam da je to novi Pearl Harbour, i slažem se s time. U knjizi I istina će vas osloboditi i drugima, možete pročitati kako je američka vlada znala da će Japanci napasti Pearl Harbour, ali nije ništa poduzimala. Zašto? Jer je željela da se to dogodi – kako bi mogla opravdavati ulazak Sjedinjenih Država u Drugi svjetski rat, za koji je predsjednik Roosevelt (krvni srodnik Bushevih) – da bi građani glasovali za njega – rekao da u njemu Amerikanci neće sudjelovati. Problem-reakcija-rješenje. Isto je i sa strašnim događajima u devetom mjesecu, na jedanaesti dan.
Neposredno nakon napada, započela je kampanja zakači-to-Bin Ladenu, kao dio unaprijed planiranog scenarija. Tako se odmah doznalo za iznajmljeni automobil tako zgodno pronađen na bostonskoj zračnoj luci iz koje su oteta dva aviona, u kojem je bila kopija na korejskom i video-uputa za upravljanje putničkim avionima! Jesmo li u svijetu bajke ili što? Čudim se da u automobilu nisu pronašli i pismo Bin Ladena, upućeno vlasnicima tog automobila, u kojem im želi uspjeh u njihovu zadatku. To je nevjerojatno glupo, naravno, ali većina u to vjeruje.
Tko ima koristi od 11. rujna?
Zato, pitanje glasi: kome to koristi? Illuminati žele svjetsku vlast i vojsku, svjetsku monetu i centraliziranu globalnu financijsku diktaturu i kontrolu. Oni žele ljude s ugrađenim mikročipovima i društvo utemeljeno na stalnom nadziranju, svih vrsta i cijelo vrijeme. Žele i uplašene, poslušne, servilne ljude koji svoju moć prepuštaju autoritetima koji ih mogu spasiti od onoga za što su manipulirani da ih plaši.
Smiješno je da se na pitanje tko ima koristi od tih strašnih događaja u Americi? može vrlo jednostavno odgovoriti: Svi koji žele uvesti gore navedeno.
Katastrofa 11. rujna znači da:
– Illuminati sad imaju opravdanje za osvećivanje svima onima u čiju krivnju njihova propagandna mašinerija manipulacijom uspije uvjeriti stanovništvo;
– kolektivni um čovječanstva, a posebice Amerike, sada je, posve razumljivo, u duboko traumatiziranome stanju. Čovječanstvo je bilo izloženo kolektivnoj, na traumi zasnovanoj kontroli uma, a kao što će vam reći svaki istraživač mozga, traumatizirani um je um podložan sugestiji. Zato, nakon traume, dolazi programiranje da bi se stanovništvo izmanipuliralo da događaje sagleda u željenome svjetlu;
– oni koji su izložili i proučavali plan Illuminata davno su već predvidjeli ekonomsku katastrofu. Da bi svladali opiranje jedinstvenoj valuti i jednom središtu kontrole financija, Illuminatima treba svjetski gospodarski slom koji će uništiti sadašnji sustav i zavarati ljude da prihvate centraliziranu globalnu kontrolu kao jedini način oporavka od sloma. Obrazac: problem-reakcija-rješenje.

12.02.2009. u 12:17 • 0 KomentaraPrint#

Teorije zavjere

"Amerika? To je pet ili šest muškaraca koji su milijunima bijednika koji žive u zemljama koje se zovu Amerika ukrali pare..., ukradenim novcem platili su ulazak naoružanih bijednika u Irak, tamo dnevno zarađuju nekoliko milijuna dolara kradući naftu i ubijajući nevine..."
Gledano s duhovnog stanovišta, svijet u kojem živimo nije jedini postojeći svijet, a ne spada niti u najsuptilniju razinu postojanja. Iz tog razloga neki znanstvenici, umjetnici, mistici i filozofi tvrde da je svijet u kojem živimo iluzoran. U njihove argumente, između ostalog, spada činjenica da je materija samo prividno čvrsta. Ukoliko je promatramo pod jakim mikroskopom, otkrivamo da materiju sačinjavaju atomi koji se sastoje od jezgre te elektrona koji kruže oko nje. Udaljenost između elektrona i jezgre je velika – jezgru možemo doživjeti kao zrno prašine na podu, a prvi je elektron od jezgre udaljen kao zrno prašine na stropu. Između jezgre i elektrona nalazi se ogroman prazan prostor ili takozvana "tamna materija" pa bismo mogli reći da je atomska struktura prije šuplja nego solidna. Slijedeći argument tiče se odnosa između materije, energije i svijesti. Naime, materija ima masu, a masa je jednaka energiji. Ako je masa ništa drugo do energija, onda možemo otići i korak dalje pa reći što suvremena znanost kaže o porijeklu energije - ona je u stvari ništa drugo nego svijest. To znači da svijest prethodi i energiji i materiji te da svijest, u konačnici, stvara i pokreće materiju. Svijet je stoga proizvod svijesti i zato iluzoran jer ako svijest može kreirati i rekreirati pojavni svijet, onda materijalni svijet ne može biti niti čvrst niti realan. A to pak znači da bi procesi kao što su materijalizacija ili dematerijalizacija, slobodno kretanje kroz materiju ("prolazak kroz zidove") potencijalno bili mogući. Neki ljudi, ne samo istočnjaci ili kršćanski sveci, tvrde da su imali takvo iskustvo – suvremeni duhovni istraživač Stuart Wilde u svojoj knjizi "The Prayers and Contemplations of God's Gladiators" tvrdi da je jednom prilikom prošao kroz zidove hotelske sobe. On smatra da je stvar u zaustavljanju vremena – ukoliko je netko u stanju utišati unutarnji dijalog i deidentificirati se od vremena kao procesa, tada se materija pred njime jednostavno raspada, odnosno postaje fluidna i transparentna te je stoga moguće prolaziti kroz zidove. Prostor i vrijeme zajedno tvore takozvani "prostorno-vremenski kontinuum" – zato ako utječemo na percepciju vremena istovremeno ćemo utjecati i na percepciju prostora. Kako svijest stvara prostor i vrijeme, tako je svijest u mogućnosti i rastvoriti prostor i vrijeme.
Svijest je, dakle, zajednički nazivnik pojavnom i ne-pojavnom svijetu. Ukoliko ga percipiramo na određen način svijet se doima čvrstim, materijalnim, solidnim i nepromjenjivim. No, ukoliko ga promatramo sa sasvim drugačijeg stupnja percepcije, svijet postaje fluidan, daleko od bilo kakve čvrstoće ili solidnosti. Iza čvrstoće ili fluidnosti pojavnog svijeta leži svijet svijesti, odnosno svijet Jednosti. Takav svijet mistici smatraju jedinim realnim svijetom, a materijalni svijet smatraju iluzijom. Što bi onda bila "realnost"? Kut gledanja. Ako je promatramo na određen način, neka realnost postaje realnija od druge, a ako promijenimo kut gledanja, tada ta druga realnost postaje realnijom od prve. Ako postojanje promatramo direktno iz Jedinstva, tada sve što nije Jedinstvo postaje iluzija. S obzirom da je svijet Jedinstva ipak primaran i vječan, a materijalni svijet sekundaran i prolazan, tako je on u odnosu na svijet Jedinstva iluzoran. A takvu iluziju oblikuje ništa drugo do naša percepcija. Svijet je ono što mi mislimo da jest, odnosno ono što odaberemo percipirati. Ako odemo i korak dalje, svijet možemo sagledati kao vlastitu projekciju. Naime, jedan od osnovnih postulata suvremene psihospiritualne znanosti jest da čovjek sam kreira svoju realnost. Ukoliko uzmemo u obzir navedenu činjenicu da svijest utječe na materiju, ovo svakako jest istina – svijet nalikuje na hologram koji nastaje kao posljedica naše projekcije.
Međutim, postoje velike razlike između ljudi kad je o sposobnosti kreiranja vlastite realnosti riječ. Naime, neki su ljudi u stanju brzo rastvoriti određenu realnost i kreirati novu, a neki – čak i uz maksimalan trud – to ne mogu postići toliko lako niti toliko brzo. Ja bih navedeni postulat nadopunio tvrdnjom da što je čovjek cjelovitiji i pročišćeniji, lakše i brže kreira svoju realnost – od svakodnevnih potreba pa sve do prolaska kroz zidove. Necjelovita osoba u daleko manjoj mjeri kreira svoju realnost jer nema kontakt s punim potencijalom koji u sebi nosi, sa svojim multidimenzionalnim kozmičkim bićem koje obično zovemo Dušom te sa beskrajnim morem energije/svijesti koje obično zovemo Duhom, Bogom ili Istinom. Kako takva osoba ne kreira sama vlastiti život, tako ona, svjesno ili nesvjesno, dozvoljava da joj život kreira – netko drugi. Ona se može nastojati izvući optuživanjem sudbine za svoju neostvarenost, ali u životu jedne necjelovite osobe malo je misterije – ona je podložna vrlo jasnim uzročno-posljedičnim mehanizmima i njeni su problemi uglavnom posljedica nemogućnosti da djeluje iz sebe, da ima jasne ciljeve i sama donosi odluke.
No, na ovome svijetu živi velika količina ljudi koja jedva čeka da se u njihovu mrežu upeca netko tko nije u stanju samostalno kreirati vlastitu realnost. Oni će s radošću takvoj osobi iskreirati život, ali takva je kreacija uglavnom specifičnog karaktera – njome manipulativna osoba (grupa osoba ili sustav) želi necjelovitu osobu, na ovaj ili onaj način, učiniti vlastitim robom. Tijekom dugih tisućljeća postojanja života na Zemlji, manipulativna je manjina – obično obrazovanija i bogatija, ali moralno nakazna, činila i još uvijek čini sve što je u njenoj moći da manje bogata i neuka većina radi za nju. Niti takva manjinska "elita" ne spada u kategoriju cjelovitih bića – ona samo ima moć utemeljenu na bezosjećajnosti i beskrupuloznosti, odnosno na dobrim "vezama" s destruktivnim izvorima moći. Takva elita ima znanje, ali ono nema temelj u emotivnoj i duhovnoj zrelosti, već u izrazito primitivnim egoističnim porivima.
Dakle, čvrstoća i objektivnost materijalnog svijeta upitne su, a u skladu s novim otkrićima fizike i psihospiritualne znanosti, čovjek sam kreira vlastiti život čak i onda kada to ne čini svjesno. On ili sam koristi svoje kreativne potencijale ili dozvoljava drugima da koriste njegovu energiju za ostvarenje njihovih ciljeva. Čovjek obično ne upotrebljava svoje potencijale zato jer je naučen misliti da ih niti nema, odnosno da je on jedno grešno biće koje sebe mora držati na uzdi. Zna se i tko ga je tome naučio – onaj kome treba radna snaga niskog stupnja svijesti. Stoga se vladajuća manjina koristi i manipulacijom percepcijskih, odnosno komunikacijskih procesa koji se odvijaju između objekata manifestiranog univerzuma kako bi nametnula svoju sliku realnosti. Naime, iako je danas jako moderno govoriti kako je svijet iluzija samo zato što struktura svijeta u kojem živimo nije čvrsta, za jedno materijalno biće - sve dok postoji u materijalnom obliku - svijet jest svojevrsna realnost. Zvijezde i planete jesu realnost, čovjek jest realnost, biljni i životinjski svjetovi jesu realnost. Ako se zadržimo na činjenici da svijet jest realnost, tada je također činjenica da se čovjek i sva ostala bića, a također i predmeti, nalaze se u svojevrsnom međuodnosu. Između objekata koji nastanjuju pojavni svijet odigravaju se određeni procesi koji čine suštinu onoga što zovemo život. Stoga bismo život, na određen način, mogli protumačiti kao proces koji se odigrava između manje ili više čvrstih objekata, odnosno živih bića međusobno te materije koja ih okružuje.
Međutim, takvi se životni procesi mogu značajno razlikovati. Postoje procesi koji su po svojoj prirodi konstruktivni, ali postoje i oni koji su destruktivni. Postoje procesi koji omogućuju razvoj i rast, evoluciju i ekspanziju, ali postoje i procesi druge vrste. Svijet je, naime, realan, ali procesi koji se odvijaju između objekata materijalnog svijeta mogu biti ili u službi razvoja svijesti, ili u službi ograničenja, sputavanja i gušenja svijesti. Ukoliko je percepcija životnih procesa pod nečijom kontrolom, tada su i sami životni procesi kontrolirani. Da bi ostali kontrolirani, tvorci kontrole moraju kreirati takvo vjerovanje prema kojem nema nikakve kontrole. Ukoliko čovjek misli da je slobodan, ali su njegova percepcija, ponašanje i rad u stvari kontrolirani, tada čovjek ne živi optimalno, već postaje uhvaćen u mrežu iluzija, danas popularno zvanu Matrica, ili na enegleskom – "The Matrix", prema poznatom filmu braće Wachowski koji se metaforički bavi upravo navedenom temom. Ako malo trezvenije sagledamo svijet u kojem živimo, čini se da umjesto da njegov život bude utemeljen na razvoju, evoluciji i ekspanziji svijesti, čovjek živi unutar percepcijskog sustava koji ga unazađuje, ograničava i sputava, a ponekad (u današnje doba sve više) i ubija. Takva se svjetska Matrica s vremenom pretvara u neku vrst svjesnog bića čiji opstanak postaje važniji od čovjekovog. Matrica se tada počinje ponašati kao umjetna inteligencija, kao kompjutor koji je postao previše moćan te želi preuzeti potpunu kontrolu nad sobom i nad svojim programerima.
Premda ovakva ideja nekome može zvučati samo kao još jedna nerealna "teorija zavjere", život na Zemlji treba sagledati kroz objektivne pokazatelje pa onda donositi zaključke. Naime, sve religije i duhovne škole, ali i svi ljudi s malo zdrave pameti, slažu se s činjenicom da je svijet, iako posjeduje potencijal da bude savršen, ipak nesavršen. Objašnjenja koja religije i duhovne škole nude za ovakvu činjenicu razlikuju se, kao što se razlikuju i rješenja koja daju. Jednako kao i svijet, nesavršen je i čovjek. Navodno stvoren na Božju sliku i priliku, čovjek je danas daleko od svoje savršenosti. I sam je život patnja jer sve se životne forme hrane jedne drugima i time prolaze kroz iskustva boli, straha i smrti te je priroda života prije predatorska, okrutna i nemilosrdna, nego podržavajuća. Tu su i prirodne katastrofe – potresi, poplave, požari, vulkanske erupcije, tajfuni ili suše – koje donose novu količinu smrti i patnje. Pored toga, svijetom odavno ne vladaju ljudi koji žele napredak, pravdu, istinu i dobrobit, već očigledno cijede i uništavaju planetu zbog vlastitih, uskih, primitivnih i sebičnih interesa. Takve osobe čitavo se vrijeme služe svim raspoloživim sredstvima da utječu na našu percepciju i skrenu našu pozornost s onoga što rade. Svoje djelovanje prezentiraju u drugačijem svjetlu, nastojeći zamagliti našu svijest i vlastite manipulacije prikazati kao slijed "slučajnih" događaja. Mnogi ljudi svjesni su ovakvog stanja i osjećaju se kao da žive u lažnom svijetu, utemeljenom na apsurdu i prijevari. Navodna bezuvjetna Božja ljubav slabo je vidljiva u ovakvoj konstrukciji svijeta pa se stoga postavlja pitanje – tko je uopće stvorio pojavni svijet – Bog, ili možda netko drugi?
Većina religija smatra da su ljudi odgovorni (krivi) za nesavršenost svijeta. Takvo tumačenje svakako jest očigledna činjenica – prema Albertu Einsteinu jedina stvar neizmjernija od svemira jest ljudska glupost, a čovjekov odnos prema svijetu prečesto je primitivan i krajnje destruktivan. Međutim, ako je stvoren na Božju sliku i priliku, kako to da je čovjek već samim rođenjem grešan? Ili možda nije stvoren na Božju sliku i priliku? Bibilijska priča o čovjekovom izgonu iz Raja, samo zbog toga što je jeo s "drveta spoznaje", očigledno osuđuje njegovu znatiželju jer izgleda da je njome moguće uvrijediti, odnosno razljutiti tvorca zvanog "Jahve", prema svome ponašanju očito osvetoljubivog i okrutnog Boga. U Knjizi Postanka Bog se ponaša prije kao zli tiranin nego kao utjelovljenje bezuvjetne ljubavi. Nakon što je stvorio Adama, Bog ga postavlja u edenski vrt, da ga obrađuje i čuva. I daje mu zapovijed koja glasi: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, sigurno ćeš umrijeti!" Zatim Bog stvara Adamu ženu po imenu Eva jer smatra da "nije dobro da je čovjek sam", ali Eva uskoro bude nagovorena od zmije - najlukavije od svih životinja u edenskom vrtu - da ipak jede plod sa središnjeg stabla u vrtu, drveta spoznaje dobra i zla. Zmija za Evu (ali i za mene jer da sam bio tamo učinio bih isto) ima dovoljno snažne argumente – "onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo." Adam je, nagovoren od Eve, također jeo s drveta spoznaje i u trenutku kada ga otkriva, Bog se pretvara u biće koje prema apsolutno svim karakteristikama nalikuje na zle vladare, tiranine ili crne čarobnjake. On proklinje zmiju, Adama i Evu, proklinje zemlju, utemeljuje patrijahalni odnos te život i rad ljudi pretvara u ropski. Da ne bi bilo zabune, citirat ću riječi dobroga Boga, izvora milosrđa i bezuvjetne ljubavi, koji svoje dobre želje započinje sa zmijom:
"»Kad si to učinila,
prokleta bila među svim
životinjama
i svom zvjeradi divljom!
Po trbuhu svome puzat ćeš
i zemlju jesti sveg života svog!
Neprijateljstvo ja zamećem
između tebe i žene,
između roda tvojega i roda
njezina:
on će ti glavu satirati,
a ti ćeš mu vrebati petu.»

A ženi reče:
«Trudnoći tvojoj muke ću umnožit,
u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati,
a on će gospodarit nad tobom.»

A čovjeku reče:»Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! – evo:
Zemlja neka je zbog tebe prokleta:
s trudom ćeš se od nje hraniti
sveg vijeka svog!
Rađat će ti trnjem i korovom,
a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
U znoju lica svoga
kruh svoj ćeš jesti
dokle se u zemlju ne vratiš:
ta iz zemlje si uzet bio –
prah si, u prah ćeš se i vratit.» "
Što reći na ovo nego – krasno! Samo zbog njegove želje za znanjem Bog čovjeka osuđuje ni manje ni više nego na vječnu patnju, na težak rad kojim će se "u znoju lica svoga" boriti za obični fiziološki opstanak ili na rađanje u teškim mukama. No, tada Bog nastavlja:
"«Evo, čovjek postade kao jedan od nas (?!?opa.) – znajući dobro i zlo! Da nebi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navjeke! Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. Istjera dakle čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da stražare nad stazom koja vodi k stablu života.»" Dakle, pored silne ljubomore (jer ne može i čovjek sada jesti sa stabla života i živjeti navjeke – to mogu samo oni), Bog (ili bogovi) izbacuje čovjeka iz rajskog vrta te postavljaju stražu. Ako biblijsku priču ne odbacimo kao besmislenu smatrajući da je riječ samo o bajci ili nerealnom mitu te uzmemo u obzir da u ovakvoj verziji postanka ima kakve-takve istine, tada se postavlja pitanje - kakav je to Bog koji se tako strahovito osvećuje ljudima samo zato što su željeli znanje? Zašto zmija o Bogu govori u množini i zašto Bog kaže da nakon što je jeo s drveta spoznaje "čovjek postade jedan od - nas"? O kome je ovdje riječ – o Bogu ili bogovima? Ako je riječ o bogovima, tko su oni? Da li stari sumerski tekstovi koji govore o vanzemaljskim civilizacijama koje su prije nekoliko stotina tisuća godina genetskim inžinjeringom kreirale čovjeka kako bi za njih radio u afričkim rudnicima mogu imati nekakve veze s ovakvom verzijom postanka? U takvoj verziji svakako bi bilo poželjno da čovjek kao rob i radnik nije osviješteno biće. I na kraju, ako je čovjek nesavršen, što onda reći o Bogu koji se ponaša kao baba koja proklinje i baca uroke? I tko je onda kriv za nesavršenost svijeta, da li čovjek čiji je jedini grijeh želja za znanjem ili možda i Bog koji u ovoj verziji postanka više nalikuje na lika iz Mike Meyersovih parodija filmova o Jamesu Bondu - na grotesknog negativca iz "Austina Powersa" pod imenom "Doctor Evil", negoli na mudro biće koje zrači bezuvjetnu podršku, razumijevanje i prihvaćanje.
No, osim onoga koje nude "mainstream" religije, postoje i alternativna tumačenja postanka svijeta u kojem živimo. I u njima se sila koja vlada ljudima, odnosno sila koja je stvorila materijalni svijet prikazuje u jednako negativnom svjetlu, ali puno direktnije nego u Bibliji. Jedno od zanimljivijih takvih tumačenja iznosi Carlos Castaneda u svojoj knjizi "Orlov dar". Kroz usta svojeg učitelja Don Juana, Castaneda govori o takozvanom "pravilu Naguala" – drevnom znanju koje objašnjava samu suštinu i strukturu "ratništva", koje za Don Juana i vračeve drevnog Meksika predstavlja odnos prema životu koji treba preuzeti osoba na duhovnom putu. Evo što kaže Don Juan:
"Sila koja vlada sudbinom svih živih bića naziva se Orao, ne stoga što je to zaista orao ili ima nešto zajedničko s orlom, već zato što se vidovnjaku prikazuje kao nemjerljiv ugljenocrni orao, uspravna držanja baš poput orla, što visinom dotiče beskraj.
Dok vidovnjak zuri u tamu koja je Orao, četiri plamena svjetla otkrivaju izgled Orla. Prvi plamen, koji je poput vijka munje, pomaže vidovnjaku nazrijeti obrise Orlova tijela. Postoje komadići bjeline koji izgledaju kao orlovo perje i kandže. Drugi plamen munje otkriva lepršavu tamu što je nalik na orlova krila, a rađa vjetar. Uz treći plamen munje vidovnjak opaža pronicavo, neljudsko oko. A četvrti i posljednji plamen otkriva što Orao radi.
Orao proždire svijet svih bića koja su tren prije živjela na Zemlji, a sada mrtva lebde prema Orlovu kljunu, poput beskrajnog roja krijesnica, da sretnu svoga vlasnika, zbog koga su nekoć živjela. Orao razmrsuje te sićušne plamičke, ravna ih, baš kao što štavljač navlači kožu, a zatim ih jede; jer te svijesti su Orlova hrana.
Orao, ta sila koja vlada sudbinama svih živih bića, odražava podjednako i istovremeno sva ta živa bića. Prema tome, čovjek se ne može moliti Orlu, tražiti blagonaklonost, nadati se milosti. Ljudski dio Orla isuviše je beznačajan da bi pokrenuo cjelinu."
Što reći o ovakvom viđenju, ako ga, kao dobri i tolerantni kršćani, odmah ne odbacimo kao herezu? Može li starozavjetni Jahve biti sila koju Don Juan zove Orlom? Takva sila, očigledno, nije nimalo blagonaklona čovjeku – ona njime vlada, a nakon smrti hrani se njegovom sviješću. I ovdje nema niti naznake da je biće koje stvara čovjeka imalo milosrdno – tvorac svijeta je nemilosrdni vladar koji, jednako kao i Jahve koji je prognao čovjeka iz raja, bića koja je stvorio drži u svojevrsnoj tamnici.
Pored Castanedinog, evo i gnostičkog tumačenja postanka koje je također puno suptilnije od biblijskog. Naime, prema Gnosticima – ranim kršćanima koji su zbog "hereze" bili nemilosrdno progonjeni od strane tada službenih religija – postoji Pravi Bog i lažni bog. U svome članku "The Quest For Spiritual Freedom – The Gnostic Worldview" autor Stephan A. Hoeller kaže da je prema gnosticima Pravi Bog iznad svih kreiranih univerzuma i nije kreirao ništa na način na koji se riječ "kreiranje" obično shvaća. On (ona ili ono) "emanira" (zrači) supstancu od koje je stvoren svijet i koja ispunjava sve svjetove - vidljive i nevidljive. Pravi se Bog može doživjeti kao Punina ("pleroma") pa bismo stoga, na određen način, mogli reći da je sve Bog, jer je sve ispunjeno Božjom supstancom. Temeljni gnostički mitovi imaju brojne varijacije, ali svi govore i o postojanju takozvanih "Eona", božanskih posrednika koji egzistiraju između istinskog Boga i našeg svijeta. Oni, zajedno sa istinskim Bogom, obuhvaćaju sferu Punine gdje manifestiraju svoj puni božanski potencijal.
Jedno od eonskih bića, koje nosi ime Sophia ("Mudrost"), od velike je važnosti za gnostički svjetonazor. Tijekom svojih putovanja kroz različite aspekte plerome, Sophia je iz same sebe počela emanirati jednu nesavršenu svijest, biće koje je kasnije postalo kreatorom materijalnog i psihičkog svijeta, stvorenog prema njegovoj nesavršenoj prirodi. To biće, nesvjesno svojeg porijekla, umislilo je da je ono jedini i apsolutni Bog. S obzirom da je svijet stvorio iz već postojeće božanske esencije i pretvorio je u najrazličitije oblike, to su biće gnostici prozvali "Demijurg" ili polu-tvorac. Stoga postoji autentična polovica, istinska božanska komponenta unutar Kreacije, ali ona nije prepoznata od polu-tvorca te njegovih namjesnika – "Arhona" ili vladara. Dakle, postoje aspekti izvorne božanske esencije projicirani toliko daleko od svojeg izvora da su u međuvremenu prošli promjene kojima su se udaljili od izvorne esencije. Baš kao i svaki primitivac, oni misle da osim njih i njihove realnosti ništa drugo ne postoji.
Ukoliko se vratimo na Castanedinog orla, zanimljivo je da se orao nalazi na većini svjetskih grbova – od grbova plemićkih obitelji, zatim na većini državnih grbova pa sve do znakova pojedinih državnih organizacija, najčešće policije i tajnih službi. Očigledno je, dakle, da postoji mogućnost da je svijet stvorila sila koju Castaneda zove Orao, Biblija Jahve, a gnostici Demijurg. Ako je svijet stvorio takav Bog, onda je on stvoren na njegovu nepotpunu, lažnu sliku i (ne)priliku. Ovakvo tumačenje oslobađa čovjeka jednog značajnog dijela odgovornosti za vlastitu nesavršenost te za nesavršenost svijeta. Kao i pretjerano autoritativni roditelj, lažni Bog optužuje svoju djecu za nepodopštinu i okrutno ih kažnjava, nesvjestan da, kao i svaki roditelj, on sam snosi veći dio odgovornosti za dječju nepodopštinu. Za dio svojih djela čovjek svakako jest odgovoran - naime, čovjekova reakcija na usađen osjećaj krivnje kojim ga se pokušava kontrolirati često nije konstruktivna pa u svojem nastojanju da se otrese, pobjegne i oslobodi takvog neprirodnog osjećaja čovjek često čini djela koja podliježu karmičkom zakonu, odnosno nisu etična. Za takva djela čovjek jest kriv, odnosno odgovoran, ali ga se ne može optuživati da je već i samom svojom prirodom grešan. Stoga je moguće da za prvobitni "izgon iz raja" nije odgovoran čovjek, već nesavršeni polu-tvorac koji ne želi da ljudi stečenim znanjem postanu svjesniji od njega. Ukoliko trezveno sagledamo današnju globalnu situaciju, čini se da upravo takav ljubomorni, osvetoljubivi, okrutni i zastrašujući Bog, zajedno sa svojim međudimenzionalnim, astralnim pomagačima (Arhonima) te zemaljskim namjesnicima – sebičnim poslovnim moćnicima i političarima te manipulativnim religijskim dužnosnicima – u ovome trenutku vlada svijetom. Lažni Bog stvorio je sustav normi, morala i pravila kako bi ljude držao u pokornosti. Svijet je pretvoren u svojevrsnu tamnicu istine, a ljudi su naučeni da kontroliraju jedni druge. S lažnim Bogom sve na ovoj planeti postaje lažno - znanstvenici ubijaju znanje, pravnici pravdu, svećenici uništavaju duhovnost, a liječnici zdravlje. A Orao nas, kao superiorna i nedodirljiva kozmička sila, čitavo vrijeme promatra i kontrolira svojim nemilosrdnim "okom iz trokuta" ili vrha piramide. I zato je svijet takav kakav jest, a kako stvari stoje, bit će još i gori, ukoliko se nešto ne poduzme.
Naime, konačna istina o čovjekovoj izvornoj, božanskoj suštini svakako jest fantastična, ali istina o stanju u kojem se planeta Zemlja danas nalazi sve je samo ne ružičasta. Koristeći astralni svijet ili kolektivno nesvjesno, čini se da lažni bog radi sve što je u njegovoj moći da bi ljude zadržao u stanju hipnotičke nesvjesnosti. Takav lažni bog uvelike nalikuje "Velikom Arhitektu" iz filmske trilogije braće Wachowski. No, braća Wachowski nisu prvi iznijeli mogućnost da je planeta Zemlja tijekom nekoliko zadnjih tisućljeća pretvorena u svojevrsnu energetsku, vibracijsku tamnicu – o toj su temi pisali mnogi autori, od kojih je opsegom i kvalitetom možda najznačajniji britanac Daivd Icke. Ickeova tumačenja posljedice su temeljitog promatranja konkretnih zbivanja koja ukazuju na činjenicu da svijetom vladaju osobe koje ne žele istinski napredak, pravdu, slobodu ili jednakost, već tisućljećima sustavno iza kulisa rade na stvaranju globalnog totalitarnog sustava s jednom svjetskom vladom, jednom monetom, jednom vojskom i mikročipom usađenim u svaku osobu. Ovakav globalni fašizam visoko je sofisticiran – on nema vidljivog tiranina niti je lako uprijeti prstom u bilo koga i optužiti ga za manipulaciju. Tirani su odavno prešli iz vidljivog i otvorenog oblika vlasti u nevidljivi, skriveni oblik, a mase koje vjeruju da su slobodne lako je manipulirati.
Bilo kako bilo, većina ljudi ozbiljno posvećenih duhovnom razvoju ne mogu ne primijetiti da žive u svijetu koji je daleko od idealnog i sebi postavljaju pitanje zašto je tome tako. Mnogi se pod svaku cijenu žele prilagoditi svijetu, "kreativno se ostvariti u svakodnevnom životu", ali taj će svakodnevni život ubrzo izvesti strateški manevar kojim će pokušati duhovnu osobu uvući nazad u svoje zakonitosti te je uvjeriti da je upravo bavljenje njegovim besmislicama ono što treba raditi. Izuzetno je važno koje se cigarete puše, koji tip mobitela posjeduje, koju marku traperica nosi ili što je učinila neka od osoba bez trunka inteligencije ili talenta u "reality show-u", besramno nazvanom prema Orwelovom pojmu "Big Brother". Jako je bitno i što misli crkva, koja se ne oglašava kada djevojčice zaražene AIDS-om (ne svojom krivnjom) ne mogu pronaći školu ili kada političari vrše bezočnu pljačku u privatizaciji, o jednom klaunu zvanom Marylin Manson. Globalna kampanja medija, filmske i glazbene industrije kojom se koriste svjetski vlastodržci kako bi ljude držali u svojevrsnom digitalnom koncentracijskom logoru nastoji nametnuti vrijednosti koje čovjeka drže na razini razmaženog petogodišnjeg djeteta.
Na koji način "Matrica" vlada ljudima? Možda je u svijetu masovne hipnoze ipak najbitnija ucjena vezana uz egzistencijalni strah. Strahom za vlastitu egzistenciju ili za živote vlastite djece lako je moguće prisiliti čak i vrlo inteligentne ljude na suradnju. Suvremeni životni sustavi tako su kreirani da borba za materijalnu egzistenciju za većinu ljudi predstavlja jedini životni sadržaj. Iako duhovni učitelji tvrde da svega ima dovoljno, da je vrlo lako izgraditi tehnologiju kojom je moguće olakšati čovjekove muke i stvoriti mu vrijeme za osobni razvoj, današnjim vlastodršcima to nije u interesu. Obilje znači da čovjek ima mogućnost izbora, a mogućnost izbora čovjeka čini slobodnim. Nasuprot tome, oni žele ovcu koja nema mogućnost izbora i koju će iscijediti do kraja. Stari sumerski tekstovi govore da je nekada, navodno u pretpotopno doba, čovjek živio i po 900 godina, iz očiju mu je sjalo svjetlo, mogao je lebdjeti, materijalizirati i dematerijalizirati, nije se rađao u mukama, a umirao je svjesno i bezbolno. Današnji se čovjek pretvorio u drhturavu, prestrašenu masu koja živi kao u kokošinjcu, a umire jadna i bespomoćna, daveći se u svojim tjelesnim izlučevinama. Egzistencijalni strah toliko paralizira i iscrpljuje čovjeka današnjice da on jednostavno nema vremena baviti se smislom života, odnosno uočiti njegov besmisao i pobuniti se. A to je upravo ono što vlastodržci žele – ovcu koja će raditi ne buneći se, koja će na kraju života za nagradu dobiti ručni sat te koja bi, po mogućnosti, nakon odlaska u penziju trebala čim prije umrijeti kako ne bi previše opterećivala državni proračun.
Dakle, svijet je nesavršen, život je nesavršen te je i čovjek nesavršen. No, takva situacija nije stvorena sama od sebe – svijet je, naime, planirano nesavršen. Stoga je očigledno da postoje vrlo konkretne osobe, udružene u javne ili tajne organizacije kojima je u interesu da svijet bude takav kakav jest i koje ne štede truda i sredstava kako bi doprinijele globalnoj dekadenciji. Ostali sve to pasivno promatraju, poričući očigledno, a neki se od pasivnih promatrača čak pretvaraju u aktivne goniče onih koji u čitavoj farsi ne žele sudjelovati. Naime, vlastodršci su u manjini, oduvijek su i bili. Ostatak svijeta je u većini, ali manjina vrlo vješto vlada većinom. Kako oni to čine? Fizički je nemoguće kontrolirati sve ljude (premda će mikročipovi koje nam uskoro žele usaditi omogućiti ostvarenje i takvog cilja). Upravo zato i ne treba imati fizička sredstva za kontrolu – ljude je potrebno na smrt prestrašiti, na primjer, kreiranjem navodnih terorista koji posjeduju "oružje za masovno uništenje" (koje u jednom Iraku nikad nije pronađeno), treba ih učiniti financijski ovisnima i držati u mentalnom kavezu sastavljenom od moralnih normi. Treba kreirati medije koji će ljudima ponuditi jeftinu zabavu i odvratiti pozornost od istine, a neke od ovaca treba pretvoriti u čuvare. Jednom kad se ljude nauči da kontroliraju jedni druge, tada je moguće posvetiti se mirno svojim (tajnim) planovima i njihovom provođenju u djelo.
Svjetski se vlastodržci, dakle, koriste se najrazličitijim metodama. Pored navedenih, evo što još o nekima od takvih metoda kaže David Icke u svojoj knjizi "Children of the Matrix". Svjetski moćnici čine, između ostalog, slijedeće:"
- sistematski uništavaju ili skrivaju što je moguće više drevnog znanja, jer ono sadrži razumijevanje o tome tko mi jesmo i koja je istinska priroda života;
- po cijelom svijetu otimaju predmete, istraživanja i otkrića o drevnom skrivenom znanju, kako bi osigurali da ne bude nađeno ništa što bi moglo otkriti istinu o našoj prirodi i porijeklu te, ukoliko se pronađe nešto od značaja, potrude se da to nikada ne dođe do javnosti niti da istinska važnost takvog otkrića bude shvaćena;
- kreiraju religije kako bi sputali čovječji um, ispunili ga ograničavajućim vjerovanjima i inferiornošću, a ezoterijsko znanje prikazali "zlim";
- kreiraju "znanost" koja priznaje isključivo fizičku realnost, poriče postojanje drugih životnih frekvencija i potiskuje znanje o multidimenzionalnom Jastvu; ovo se postiže nagrađivanjem onih koji se drže "partijske linije" te uništavanjem reputacije onih koji ne;
- kreiraju medije kako bi nam nametnuli realnost u koju oni ... žele da vjerujemo; kako bi napadali, ismijavali, optuživali ili uništavali bilo koga tko predstavlja prijetnju njihovoj prijevari i iluziji o kojoj ovise;
- bombardiraju nas s orgijom tjelesnih podražaja i materijalizma u kojoj se uspjeh mjeri prema onome što posjedujemo, umjesto prema onome što jesmo;
- fokusiraju svjetsku pozornost i komunikaciju na fizičke stvari – novac, dobitke na lotu, posjedovanje te promoviraju opsesiju seksom kao tjelesnom, umjesto kao duhovnom iskustvu; seks baziran isključivo na strasti snižava našu frekvenciju zato što je samo tjelesan čin – seksualnost utemeljena na ljubavi podiže našu energetsku frekvenciju jer nas povezuje s unutarnjom iskrom čiste ljubavi;
- ispunjavaju našu hranu, piće, lijekove, vakcine, vodu, zrak i elektromagnetski okoliš kemikalijama i frekvencijama dizajniranim s namjerom da se potisne naša sposobnost doživljavanja multidimenzionalnog Jastva te s ciljem blokiranja kanala preko kojih više razine mogu komunicirati s fizičkom;
- manipuliraju našom DNK, direktno te drugim sredstvima kako bi prigušili povezanost s višim dimenzijama; plan vezan uz proučavanje genetskog koda, koji nam se prodaje u pozitivnom svjetlu kao način sprečavanja bolesti, ima mnogo zlokobniju pozadinu i motivaciju;
- kreiraju ratove i konflikte na svim razinama globalnog društva te osiguravaju financijsku ovisnost i nesposobnost kako bi nas držali u emocionalnim stanjima niskih vibracija kao što su strah, krivnja, gorčina ili frustracija; "
Energetska Matrica planete Zemlje programira se jednako kao što se programira kolektivno nesvjesno. Potrebno je stvoriti kritičnu masu informacija i tada one nastavljaju živjeti vlastiti život neovisno o programeru. Poznata priča o 101 majmunu dobro ilustrira kako se kolektivno nesvjesno programira. Naime, na jednom izoliranom otoku znanstvenici su zabilježili da je specifična vrsta majmuna počela prati voće u potoku prije negoli ga pojede. Na drugom otoku, bez fizičkog kontakta s prvim, ista je vrsta majmuna počela prati voće u vodi. Nakon još nekolicine identičnih primjera, primijećeno je da su svi majmuni te vrste počeli prati voće u vodi prije negoli ga pojedu. O čemu je ovdje riječ i kako je moguće da majmuni znaju što je otkrila njihova vrsta na miljama udaljenom otoku? Odgovor glasi – postoji energetska matrica koja obuhvaća sve pripadnike jedne vrste, a informacija se takvom energetskom matricom prenosi direktno, automatski, bez fizičke komunikacije. Do sada je ovaj primjer korišten kako bi se ilustrirao pozitivni utjecaj takozvane "kritične mase" – svijet se automatski mijenja nabolje u trenutku kada na njemu živi dovoljno osviještenih bića. Međutim, svjetski se vlastodršci ovom činjenicom koriste na druge načine – ubacujući putem medija u ljudsku energetsku matricu informacije koje ne doprinose napretku, već ograničenju svijesti. Stoga je Matrix ništa drugo nego kolektivno nesvjesno, odnosno polje kolektivne svijesti koje obuhvaća određenu vrstu. Onaj tko vlada poljem kolektivne svijest, vlada čitavom vrstom.
Kolektivno nesvjesno ljudskog roda, jednako kao i individualno nesvjesno, moguće je programirati i ono jest programirano. Na žalost, sve više strahom, nasiljem i niskim strastima, ograničavajućim vjerovanjima i predrasudama. Televizijom caruje fizička i emotivna nekrofilija - od sapunica koje se bave najmračnijim i najtoksičnijim aspektima emotivnog života, do kriminalističkih i forenzičarskih serija koje su televiziju pretvorili u crnu kroniku. Nije, naime, više dovoljno promatrati pucnjavu, sada treba gledaocima omogućiti uživanje u seciranju leševa ljudi ubijenih na najmonstruoznije načine. Vijesti kojima nas obasipaju su uglavnom loše jer kakva je to vijest ako nije loša? Ako nisu loše, vijesti su onda glupe – tko je oborio svjetski rekord u jedenju jaja i slično. A ako nisu loše niti glupe, onda se vijesti trebaju baviti životima taštih i ispraznih ljudi zvanih "celebrities", koji svoju popularnost duguju nastupima u filmovima koji se također bave besmislicama ili promoviraju ubojstvo kao životni stil. Danas najpopularniji svjetski ljubavni par – Jolie/Pitt - u najnovijem filmu "Mr and Mrs Smith" glume dvoje simpatičnih plaćenih ubojica. Kako li je to samo slatko.
Svijet je, naime, potrebno prikazati kao krajnje opasno mjesto, ljude treba zastrašiti i navesti ih na prihvaćanje bilo kakve zaštite. Na nedavnom znanstvenom skupu održanom u Hrvatskoj glavna je tema bila tehnologija budućnosti i njen utjecaj na okoliš. Na skupu se ozbiljno raspravljalo o ideji implantiranja ljudi mikročipovima – za i protiv, koje su moguće posljedice, itd. Kad se na ozbiljnom znanstvenom skupu raspravlja o mikročipiranju ljudi, tada je očigledno da ova tehnologija pred vratima i da je samo pitanje vremena kada će prijeći u masovnu uptrebu. U Americi je mikročipiranje već počelo, ali za sada na dobrovoljnoj bazi, s velikom propagandom o prednostima takvog postupka. Ono što ljudi ne shvaćaju jest da mikročip ne služi samo za jednosmjernu komunikaciju - osobe s kompjutorom; moguće je također preko centralnog kompjutora komunicirati s osobom, utjecati na njeno emocionalno i mentalno stanje te, ukratko, modelirati je po želji. Zašto ne – pa svijet je toliko opasno mjesto – prijete mu međunarodni teroristi "oružjem za masovno uništenje", prijete mu kriminalci, tajfuni, tsunami, unutarnji i vanjski neprijatelj, "sile zla", bolesti za koje "nema lijeka", ratovi koji nastaju "slučajno", usamljeni luđaci koji "slučajno" naoružani upadaju u škole i pucaju po djeci, a neprijatelj je i čovjekova iracionalna priroda koju treba ukrotiti, uniformirati i držati pod kontrolom kako ne bi svojom znatiželjom, suvišnim pitanjima ili ne daj Bože drugačijim mišljenjem ugrozila njegovu osobnu stabilnost te stabilnost zajednice. Mikročip sve sređuje, u njemu su pohranjeni svi podaci – od zdravstvenog kartona do bankovnog računa, a čovjeka je moguće locirati u bilo kojem trenutku ne bi li se, jadan, negdje izgubio pa nastradao.
Promatranjem svijeta na ovakav način lako je postati malodušan. Što ja, "običan čovjek" bez moći, mogu učiniti da se situacija promijeni? Ukoliko prihvatimo činjenicu da svijet nije slučajno ovakav kakav jest, da ga netko smišljeno kreira takvim, neki bi ljudi možda smatrali da treba reagirati agresivno – gdje je neprijatelj i koga treba rušiti? No, iako ovo može zvučati paradoksalno, neprijatelja nema u vanjskom svijetu. Kad svijetom vlada manje od jedan posto čovječanstva, onda je očigledno da je neprijatelj isuviše beznačajan da bi ga se otvoreno napadalo. Neprijatelj je uspio od nas samih učiniti vlastite neprijatelje. Zato treba mijenjati sebe. Rad na ostvarenju cjelovitosti te oslobađanju od destruktivnih utjecaja negativnih aspekata kolektivnog nesvjesnog – na ovaj ili onaj način - jedina je konstruktivna alternativa masovnoj hipnozi. Sustavi osobnog razvoja kojima se osobno bavim konkretan su i praktičan put do unutarnjeg oslobođenja. Također, direktan put do slobode jest put odustajanja od sudjelovanja u ludostima suvremenog svijeta. Iako u Iraku nije pronađeno "oružje za masovno uništenje", gomila američkih djevojaka i mladića ipak podliježe masovnoj hipnozi i odlazi u Irak. Nije teško vidjeti istinu i odustati od sudjelovanja u fašističkoj okupaciji strane zemlje, ali tu su, naravno, ekonomski razlozi (ucjene) i ljudi kojima je možda i jasno što se događa postaju žrtve ideje o brzoj i lakoj zaradi. Autorica citata s početka ovog članka u stanju je vidjeti istinu o jednom od aspekata američke politike jer iako je Amerika divna zemlja s visokim stupnjem demokracije te s izuzetno mnogo izvanredno kreativnih i sposobnih ljudi, ono što ona radi u Iraku i nekim drugim zemljama danas i u nedavnoj povijesti nije ništa drugo do pljačka. Moralno je ne sudjelovati u takvoj pljački i ne ići u rat. Ako je američkom vodstvu do rata, neka ono zauzme prve linije fronte.
Da ne bi ispalo da kritiziram Ameriku, nesvjestan što se događa ispred vlastitog praga, moram reći da se i u Hrvatskoj također odigrava pljačka na svim nivoima, od one u privatizaciji pa sve do rasprodaje zemlje stranim koncernima. Hrvatski se političari bave mitskim "ulaskom u Europu" kao najbitnijim aspektom unutarnje politike - dakle opet "boljom budućnošću" koja u nekom neodređenom vremenu čeka osiromašeni puk, dok naši političari udruženi s bjelosvjetskim poslovnim predatorima u konkretnoj sadašnjosti pune vlastite džepove hrvatskim bogatstvom. I tako dalje, primjeri su brojni. Stoga je kritična masa koju treba stvoriti upravo kritična masa osviještenih i probuđenih ljudi, onih koji posjeduju unutarnju cjelovitost i za vlastitu sreću im nije potreban Red Bull, Walter Wolf, časopis Glorija ili mržnja prema susjedima, odnosno rat protiv države na drugom kraju planete. Ljudska kreativnost neizmjerna je, ali treba je osloboditi. Jedini način jest sustavni rad na vlastitom razvoju, rad na već spomenutoj unutarnjoj cjelovitosti, integritetu i samostalnosti. Sretnim ljudima ne treba niti rat, pogotovo kad je namješten, niti sustavi unutarnjeg ispunjenja koji ga u stvari uništavaju. Preobrazba od ovce koja je ovisna o besmislicama do samostalnog kreatora vlastitog života moguća je, danas više i lakše nego ikada. Rastvaranjem unutarnje ovisnosti i hipnotiziranosti moguće je ostvariti ideal doba koje je pred nama – mirnu preobrazbu globalnog sustava od skrivenog totalitarizma u društvo slobodnih, kreativnih individua.
Očigledno je također da niti lažni bog nije samo tiranin – znakovi dani u Bibliji jasno ukazuju da je netko namjerno ostavio tragove razumijevanja, odnosno nagovještaj mogućeg izlaska. Ako su svijet stvorili lažni „bogovi“ s namjerom da učine čovjeka neslobodnim, a u rajski vrt postavili drvo spoznaje, tada je moguće da uzimanjem plodova s drveta spoznaje i ljudi postanu kao „oni“. S druge strane, Castanedina knjiga zove se „Orlov Dar“, a ne „Orlov zatvor“ – u daljnjem tekstu „Pravila naguala“ govori se o tome da orao čovjeku daje takozvanu „minimalnu šansu“ da se osvijesti i oslobodi zemaljskih okova. Ako takve prilike dolaze i od samih potencijalnih tamničara, šteta je ne iskoristiti ih i ostati usidren u ograničavajućoj realnosti u kojoj je ljudsko biće ništa drugo do hrana onima koji su svjesniji od njega. Gnostici tvrde kako je svijet stvorio lažni polubog, ali je barem polovica Kreacije stvorena od pravog Boga, odnosno izvornom pozitivnom intencijom te ispunjena istinskom božjom supstancom. Prilika, dakle, postoji, a na nama je da odaberemo da li će naš život određivati malograđanska politika, religija, estrada i mediji ili izvorni kreativni impuls. Prema svim relevantnim pokazateljima, čovjek je moćno i zanimljivo biće naučeno vjerovati da je glupo i isprazno. Kojoj ćemo se od ovih dviju mogućnosti prikloniti sve manje ovisi o vanjskim utjecajima. Odabir je na nama.
U stvari, ukoliko bismo nastojali biti do kraja precizni, svi pojavni objekti i jesu i nisu, istovremeno postoje i ne postoje. Duhovna iskustva koja imaju polaznici tečaja pod nazivom Intenziv direktnog iskustva Istine, ali i drugih sustava koji omogućuju ostvarenje direktnog iskustva, upravo su takve prirode – kao oblik konačne, apsolutne spoznaje o sebi i svijetu oko sebe, osobe koje doživljavaju direktno iskustvo Istine obično ne mogu otići dalje od ove dvije činjenice – svijet istovremeno i jest i nije. Stoga materija i jest i nije te je na određenom nivou svijesti ona realnost, dok na drugome nije. Za čovjekov skladan život i jedna i druga spoznaja jesu od jednake važnosti.Toliko o muškoj superiornosti i hrabrosti – tek kad se žena odvažila prekršiti jednu očigledno priglupu zabranu, muškarac čini isto jer sam nema petlje suprotstaviti se i učiniti ono što i sam uistinu želi.

12.02.2009. u 12:15 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  veljača, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Veljača 2009 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Teorije zavjera

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr